Prije pola stoljeća, u naponu stvaralačke snage, preminuo je jedan od bardova hrvatskog slikarstva, dubrovački zanesenjak od kista i od pera, Antun Masle. Upravo u povodu 50. obljetnice njegove smrti, lani je, u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara, u palači Sponza postavljena izložba iz fundusa koji je u vlasništvu slikareve obitelji. Postav, pomno odabran i kritički raščlanjen od strane dvojca Antun Karaman i Nikolina Putica (koja je kustosicom izložbe), izazvao je senzaciju u svijetu likovne kritike i poklonika vrhunske umjetnosti, a u četvrtak, 12. travnja, kao dar DLJI mostarskoj Matici hrvatskoj, odnosno 20. obljetnici Mostarskoga proljeća, stiže u Galeriju Aluminij.
– Maslinu izložbu, imena Riječi boje i boja riječi – ljuske vida i privida u istoj oniričkoj bajci, postavljamo u suorganizaciji Mostarskoga proljeća, DLJI i Galerije Aluminij, a čini ju 38 vrhunskih djela ovoga jedinstvenog stvaratelja, prepoznatljiva po njegovu osebujnomu, samosvojnomu stilom, tako složenoga i dubokog slikarstva, a opet tako nalik pojednostavljenoj infantilističkoj zaigranosti na platnu – komentira direktor Aluminijevih korporativnih komunikacija Darko Juka, dok počasni predsjednik MH Mostar, akademik Josip Muselimović, domeće kako su u Matici silno ponosni što će se DLJI, s kojima surađuju puna dva desetljeća, ove godine u Mostaru predstaviti izložbom ovoga kultnog hrvatskog umjetnika.
Kataloški osvrt na postav koji će zasjati u likovnomu dijelu programa ovogodišnjih Dana MH Mostar, napisao je povjesničar umjetnosti dr. sc. Antun Karaman koji naglašava Maslinu izuzetnu i vrlo složenu stvaralačku osobnost.
– Okružje u kojemu je živio i stvarao te motive koji su iz njega navirali, njegov rodni Orašac, kočopernoga pijevca, umilnu janjad, zaigrane konje i vesele maškare koji su ga impresionirali, suprugu Milu koju je obožavao, anđele koje je sanjao, ili, sasvim obične boce na ormaru, poneku ribu ili trešnje na stolu…, sav taj raskošni svakodnevni i snovitošću dodirnuti i oplemenjeni svijet koji ga je veselio i poticao, gledao je očima dječaka kojemu je bilo teško (ili koji možda nije želio) odrasti i svu tu ljepotu izgubiti, a naslikane slike, stihovi i zapisi koje su iz tih opservacija nicali krijese ljepotom, bezazlenošću i ljubavlju kojima je, u emotivnoj (i snovitoj) raščlambi percipirane stvarnosti, stvari oko sebe s ljubavlju grlio i doživljene dojmove i odraze (i sebi i drugima) rado i bespovratno darivao. Premda skroman i samozatajan, Masle je u mnogočemu bio predvodnikom, poglavito sredinom pedesetih godina prošloga stoljeća, kada je na supstratu fovizma, ekspresionizma, art bruta i likovnoga izrijeka djece ostvario posebnu varijantu ekspresionističkim, artbrutovskim i poetskim nabojem uzdignutoga kolorizma. Bio je to, u tomu trenutku, oblik likovnoga govora, posve drukčiji od govora njegovih suvremenika, što ga je činilo izdvojenom i iznimno vrijednom pojavom i u dubrovačkomu i u hrvatskomu slikarstvu njegova vremena. Slike koje je slikao, Masle nije samo slikao, on ih je i živio. Zato one i jesu tako neposredne i tako životno istinite. Umro je prerano, no njegovo slikarsko djelo (kao i ono pjesničko) nije prestalo rasti, dapače, što vrijeme više prolazi, ono sve više nastavlja rasti – ističe, između ostaloga, Karaman.
Postavljanje mostarske izložbe, koju će 12. travnja, u 19 sati, otvoriti federalna ministrica kulture i športa Zora Dujmović, pomogli su: Hrvatska gospodarska komora, Ministarstvo kulture RH, Generalni konzulat RH u Mostaru, Croatia osiguranje, Importanne Dubrovnik i Aluminij d.d. Mostar.
Slikar i pjesnik Antun Masle ostavio nam je jedan dnevnički zapis koji uvodi u bit njegove umjetnosti: Rodio sam se u Orašcu kotar Dubrovnik 1. IX.1919. (baš su trgali grožđe), od majke Marije Litrica i Gjiva Masle cipelara. Otac je imao smisla za umjetnost i literaturu, te su mi njegova pripovijedanja još i danas u svježoj uspomeni iz djetinjstva . Volio je sve što je lijepo i produhovljeno. Majka je bila realniji tip, otac više zanešenjak i fantasta. Ja sam od majke primio vanjski lik a od oca unutrašnji…
Masle je, dakle, rođen 1. rujna 1919. u Orašcu, pokraj Dubrovnika, a umro je 20. kolovoza 1967. godine. Prve je likovne poduke dobio od Koste Strajnića, a prvi je put izlagao kao osamnaestogodišnjak, u Splitu. Diplomirao je slikarstvo 1942. godine, pri zagrebačkoj ALU, u klasi prof. Vladimira Becića, a prvu je samostalnu izložbu priredio 1952. godine, u Dubrovniku. Dvije godine poslije, oženio se i u braku s Milom Grbešić dobio kćeri Brigitu i Dolores. U razdoblju od 1955. do 1964. priredio je niz izložbi s Đurom Pulitikom, a izlagao je i u Francuskoj, Italiji, SAD-u… Posljednje dvije godine života borio se s teškom bolešću, a premda je preminuo prije 48. rođendana, ostavio je iznimno velik slikarski opus. Njegova je monografija, autorski rad dr. Karamana, objavljena 1986. godine, a zbirka njegovih pjesama koju je uredio Luko Paljetak, 1997. godine.