Žrtve obiteljskog nasilja u Hrvatskoj često ne dobivaju pravu pomoć i uglavnom su osuđene na višegodišnji život s nasilnikom
Od lipnja ove godine, a posebno od donatorske večeri u Esplanadi, inicijativa #spasime sve glasnije upozorava s kakvim se problemima suočavaju zlostavljani supružnici, posebno žene i posebno u onom egzistencijalnom dijelu. Povodom ove akcije, donosimo ispovijest supruge jednog obiteljskog nasilnika. Ona je, kao i njezina djeca, bila žrtva obiteljskoj nasilja i samo je jedan od tisuće slučajeva u Hrvatskoj koji pokazuju sve nedostatke i rupe našeg sustava.
„Sigurna sam da on pati od teškog narcisoidnog poremećaja osobnosti. Tu nema prave emocije, nema empatije, on niti naše dijete ne voli istinski, samo kopira matrice ponašanja drugih ljudi. A ja, iako sam ga voljela svim srcem, nikada nisam dobila ljubav, samo zlostavljanje i užas – kaže Cvita (pravo ime poznato redakciji) o svom bivšem suprugu s kojim, na žalost, jednim dijelom i radi institucija“, još nije potpuno završila.
Znali su se, vrlo površno, iz mladosti, danas su oboje iznad 40 godina. Sve je počelo kada su počeli zajedno raditi, a Ante se Cviti počeo udvarati.
„Jako dugo nisam pristajala na to. Nisam ništa s njim htjela imati, no on je strašno uporan i ima tu moć da manipulira ljudima, bez obzira je li riječ o muškarcu ili ženi. Uspio me osvojiti. Od kada smo počeli hodati, od prvog dana mi je bio u frižideru, krevetu i stanu, te se odmah ponašao kako je to sve njegovo. Ušao mi je u obitelj, među djecu. Ja imam dvije kćeri, a i on ima svoju djecu iz prethodnih veza, njih troje. Inferioran je bio u usporedbi s njima – nije se ni ljutio ni radovao, oni su samo bili neki dodatak. One su mu, kasnije sam shvatila, bile potpuno nebitne, kao neki prolaznici“, priča Cvita o muškarcu koji se više od godine poslije prekida veze i razilaženja ušuljava u njezin vrt, pokušava ući u kuću, ponižava je verbalno pred djecom i divlja posred ulice – a nitko mu ništa ne može.
Vrbuje i Cvitinu djecu, pa je tako najstariju kći odveo na kavu i obećao joj kako će joj platiti tečaj čega god želi ako svjedoči protiv mame na sudu.
„ Živjeli smo od početka na dvije adrese – u mom stanu u Zaprešiću te njegovom momačkom stanu na Savici, i radili smo jedno uz drugo. Kad sam ja došla onda smo on i ja stvorili jednu zasebnu firmu jer je on meni stalno govorio ‘a gdje si ti bila kad sam ja stvarao svoju prvu firmu’. Sav kapital je bio njegov i sada mi je to problem pri podjeli iako smo mi u sedam godina od toga napravili čudo. Sada vrijedi pola milijuna eura, ali ja tamo više nisam zaposlena jer mi je vlastiti muž dao otkaz tvrdeći da se nisam pojavila na poslu. Istina je takva da mi nije isplatio minimalac, blokirao karticu za gorivo i nije platio vrtić za maloga te sam bila prisiljena s tri strane ostati doma s djetetom“, kaže Cvita koja je Antu potom prijavila inspektoratu a koji je dokazao kako je tu bilo niz nepravilnosti te je pokrenut prekršajni postupak.
„On je, navodno kažnjen za te propuste ali ja na trgovačkom sudu nisam mogla dobiti tu presudu. Nisu mi htjeli dati jer nisam stranka u postupku. Dakle ja sam oštećena ali stranka u postupku je inspektorat pa ja ne smijem vidjeti presudu. Onda sam ja pisala uredu za pravo na informiranje. To je bilo prije mjesec dana i čekam odgovor. Bez te presude nisam u mogućnosti ga niti tužiti za otpremninu, neplaćene godišnje ili nešto drugo, to mi je prijeko potrebno“, objašnjava Cvita koja se želi maksimalno odmaknuti od čovjeka koji ju je terorizirao, mlatio, sustavno iskorištavao i ekonomski uništio, koji joj je uništio ostatak života.
„ Živjeli smo i radili skupa, prve dvije godine je funkcioniralo relativno normalno. U sedmom mjesecu trudnoće saznala sam da on ima još jednu ženu te da je i njoj napravio dijete. Ispostavilo se da ona nije znala za mene. Otišla sam njemu u stan i dok sam ja bila kod njega ona je došla i napravila scenu. Bacala je stvari, urlala, razbijala i vikala. On je bio zbunjen na prvu ali se vrlo brzo prešaltao, ali onda nas je čak i upoznao. Ona je otišla na abortus a on se pravio kao da se sve to njega uopće ne tiče, kao da se to nije desilo nama. Nikada se nije ispričao nego se to više nikada nije spominjalo. Mene je to proždiralo iznutra, nikada preko toga nisam prešla. To je bio početak kraja, iako je bilo još takvih“, ražalošćeno priča Cvita koja je i u papirima za razvod navela preljub kao jedan od razloga.
Anti je, kaže, jako važno da stalno okolo zavodi, cijeli život mu se vrti oko toga i oko novca.. Time i mlaćenjem žena pokazuje sam sebi kako je ‘macho’ i muževan.
„On je mene istukao više puta, između ostalog nedugo prije finalnog prekida na godišnjem odmoru prije dvije godine. Tada nisam otišla na policiju što je moja velika greška, bio je na uvjetnoj i znala sam da će u zatvor. Umjesto na policiju ja sam se samo pobrala doma s djecom, a on je gotovo odmah naručio prostitutku da ga prati i bude s njim dok je na moru. On je potpuno devijantno stvorenje, bez ikakvog osjećaja pripadnosti. Istukao me tako jako još jednom prije, tada sam ga prijavila, i onda je osuđen na neku uvjetnu kaznu. Stalno me mlatio, za svaku sitnicu i vrijeđao, sve pred djecom. Svaki puta kad sam se ja spremala otići on se počeo pretvarati da je divan. Pitam se i ja zašto sam toliko vremena izgubila, ali to ima veze i s njegovim poremećajem, takvi ljudi fantastično manipuliraju“, prepričava Cvita koja je svojedobno pronašla i njegove rezervne telefone preko kojih se dopisivao s drugim ženama.
„Kada sam radila s njim bila sam na minimalcu, nisam nikakav dodatak dobivala na ruke, ništa, za razliku od svih djelatnika. Rekao mi je ‘ti si mi žena, pa neću valjda tebi isplaćivati plaću, to je sve naše’. Na račun sam dobivala 2.500, a sve ostalo ide njemu. Ja se od početka borim za taj svoj novac, i govorim mu da ga nije briga što ću ja napraviti sa svojim novcem, hoće li ga potrošiti na sebe ili nešto treće, moram imati neki novac na raspolaganju. Dio ću dati u kuću a nešto meni, međutim meni on nikada nije dao cijelu plaću, ali je stalno ucjenjivao. On je mene za plaćanje računa ili 50 kuna za hranu tražio seks. I mene je to ubijalo, kako da to radim kad smo posvađani, a on se ponaša kao neki poludjeli nimfoman. Postoji razlika između seksa s prisilom i silovanja. Seksa s prisilom je bilo na dnevnoj bazi, nije postojalo ne, zgurao bi me tamo u kupaoni i prisilio na to. Kada su klinci bili mali nisu niti razumjeli, ali kada su narasli počeli su shvaćati što on meni radi u kupaonici. Kad je on izašao onda bi oni meni spočitavali i govorili ružne riječi, mojoj djeci je to nešto strašno“, priča o agresivnom Anti koji je nju i djecu često ostavljao tjednima bez kune dok bi on išao na put, a Cvita bi od ono malo što je imala kuhala i njegovim radnicima koje je tjerao da rade i blagdanima.
„ Žrtvovala sam se maksimalno a nisam dobila ništa. Nikakvu emociju, čak jedva preživljavanje. Sve sam to čekala ali nikada nisam to dočekala, on je bez empatije. Sada opet ima neku ženu. Nakon dva mjeseca je ostala trudna ali izgubila je dijete nakon nekoliko mjeseci, kaže od stresa koji joj je on priuštio. Ona je isto samohrana majka, on tim trudnoćama veže žene uz sebe, to mu je taktika. Tako i bira žene koje su emotivno nestabilne, samohrane majke – kaže Cvita koja je u jednom trenutku dala otkaz i pronašla novi posao, naivno misleći kako će joj financijska neovisnost uvelike poboljšati vezu.
“Sabotirao mi je taj posao, dolazio mi u firmu, radio mi scene, štipao me, urlao, čim je vidio moj auto ispred firme. Radi tog maltretiranja i toga što mi je rekao ‘ili ćeš biti moja ili ničija’ bio je 15 dana u zatvoru, zbog prijetnji. Razbio mi je službeno računalo, i vrata je razvalio kad je tu divljao. Prije toga, dok sam još imala dva računala, privatno i poslovno, i dva telefona to se sve navečer stavljalo na punjače. Nešto smo se posvađali, a kada sam se probudila nije bilo niti jednog laptopa niti jednog mobitela. Nisam mogla vjerovati da mi se to dešava. Ja odem i prijavim to na policiju, A onda sam shvatila da mi je prije toga nestajao ključ od auta, tražim, tražim, ništa nema, tražim bravara. Stalno sam nešto muljala na poslu da prikrijem što mi je radio. Nisam mogla dokazati da je on sve to napravio. Sipao mi je šećer u rezervoar. I to su sve stvari koje mi je napravio prije vjenčanja – kaže Cvita o Anti koji je samo radi ovih prijetnji proveo 15 dana u zatvoru, ali nikada radi premlaćivanja. Cvitina krivnja je, kaže i sama, što ga nije uvijek prijavljivala.
Vratila se u njihovu firmu nakon što je on obećao da će sve od tada biti med i mlijeko. Uslijedilo je vjenčanje nakon 6 godina veze i dva mjeseca idile prije no što se opet vratio na staro, u još gorem obliku.
„ Prijavila sam ga za ekonomsko zlostavljanje, iako je to kazneno djelo on je bio prekršajno gonjen. Sud se vodio u manjem mjestu kraj Zagreba. On je otišao tamo, izmanipulirao je tu sutkinju, donio je neke ‘dokaze’ kako sam ja rastrošna i ishodovao oslobađajuću presudu što je s obzirom na dokaze naprosto nemoguće. Donosio je ‘dokaze’ koji nemaju veze s postupkom i sutkinja je to prihvatila. Ja sam gotovo 7 godina živjela na rubu egzistencije, nisam imala za kruh i mlijeko. Postupak se razvlači već treću godinu po raznim sudovima. Mijenjaju se suci i nadležnost a nikako da donesu presudu, iako je održano desetak ročišta. I to sve kod nas prolazi“, jada se Cvita o bivšem s kojim se sudila dok su bili u bračnoj zajednici.
„Govorio je našem sinu od malena držeći ga u naručju ‘hajde pljuni mamu’, a meni bi govorio da sam kurva, koza bez mozga, šupljača i da ću mu ‘pušiti za sendvič’. Omalovažavao me pred djecom na dnevnoj bazi. Danas, kada se klinci razljute, imaju taj isti vokabular. Trajno su oštećeni, svi mi. Ja im to ne zamjeram, jer snosim posljedice svojih postupaka. Pokušavam nešto popraviti, a u stvari se raspadam iznutra u svom očaju i nemoći. Vidim tek sada svu silu onoga što nam je on napravio tih godina. Uz to sam i na rubu egzistencije. Trebala sam stati nakon djeteta u 34. godini, nisam mislila da bih upoznala nekog muškarca i rodila u 42. godini, ali sam ga toliko voljela, iako on mene nije“, kaže Cvita čiji bivši i dalje zna banuti njezinoj majci, koja ima 1200 kn penzije, u stan i pojesti sve iz lonca. Cvitu i dalje maltretira.
„Kada dolazi po dijete urla ‘kurvo’ usred ulice, i njemu je to smiješno, zabavlja ga. Prije nekoliko tjedana, iako odavno nismo više skupa, on je ušao na donji ulaz kada sam ostavila pritvorena vrata, navaljivao je ući u moj stan, gurao mi je vrata koja sam držala. U zadnji čas sam ga uspjela pošpricati sa sprejem i nakon što je otišao, nazvala sam policiju. Tražim zabranu pristupa. Prije tri godine sam ga dakle prijavila sudu za neuzdržavanje djeteta, i to još uvijek nije riješeno, možda čekaju da dijete dosegne punoljetnost. Postoji privremena mjera prema kojoj je on dužan plaćati određeni iznos mjesečno. Ne plaća nikad dobrovoljno, ali sjedim mu ovrhom na računu, međutim i tu rijetko kada nešto kapne jer on sam sebi isplaćuje plaću“, kaže Cvita i posebno nas moli da spomenemo beskrupuloznost FINA-e koja 60 dana nakon što je naplatila alimentaciju zadržava ovršeni novac, dječji novac koji služi za osnovne životne potrebe.
„On i dalje ne plaća redovno alimentaciju – ali institucije mu ‘ne mogu’ ništa jer je već toliko prepreden da ide do krajnje granice ali ju “ne prijeđe” kako ne bi imao sankcije. Primjerice, naš je zakon takav da ne možeš kazneno goniti roditelja za neplaćanje alimentacije osim u slučaju ako ovaj ne plaća 6 mjeseci u kontinuitetu. Što bi to dijete trebalo jesti za tih 6 mjeseci neplaćanja, naše institucije očito nije briga. Čak i kada bude kazneno gonjen prema članku 172. K.Z-a , on će se još malo poigrati i pričekati dok dobije uvjetnu presudu pa će tek onda odjednom platiti sve zaostatke, jer mu to uopće nije nikakav problem“, kaže Cvita o sustavu i njegovim manjkavostima koje Ante fantastično iskorištava.
„Znate li što znači 60 dana čekanja za samohranu majku koja uz to ima i stambeni kredit? Spomenuti ću i enormno visoke naknade za svaku provedene transakciju. Fina tvrdi da tu naknadu naplaćuje od ovršenika, ali naplaćuje točan iznos alimentacije a ne uvećan za svoju naknadu pa tako samohrane majke dobivaju na račun umanjene iznose. Alimentacije bi trebalo izuzeti iz ovršnog zakona i donijeti za njih posebne uvjete a time bi se trebala po mom mišljenju pozabaviti pravobraniteljica za djecu, jer je to sramotno!“, kaže Cvita koja se naučila sto kuna rastegnuti preko cijelog tjedna, i pokušava onkraj redovnog posla uvijek zaraditi i nešto sa strane, drugačije ne bi mogli preživjeti.
Auta više nema, muž je uzeo sve. Iako imaju više zajedničkih automobila, svi glase na njega. Nakon što su se razišli, došao je s rezervnim ključem i odvezao Cvitin auto, nikakva velika vrijednost, polovni auto vrijednosti od između dvije i tri tisuće eura. Kad je dijete bolesno, mora u bolnicu i kod doktora taksijem ili javnim prijevozom. Nakon što je Ante nekoliko puta nebrigom doveo u opasnost život njihovog djeteta Cvita je zatražila viđanje uz nadzor. Javlja nam kako je to sada prva prava “pobjeda” u njezinom mučnom slučaju, odobreno je, napokon, viđanje uz strogi nadzor.
„Osjećam se kao da je netko rekao ‘ne, nisi luda’“, kaže Cvita kojoj bivši više neće moći krasti dijete pred nosom s dvorišta ili iz vrtića i onda ga negdje odvesti na više dana, bez adekvatne odjeće, obuće i skrbi. Žao joj je što ga nije prijavila svaki puta kada ju je prebio, ovako je samo jednom dobio uvjetnu nakon što ju je pretukao na Sljemenu.
– Ode u vrtić, podigne dijete i nestane. Jednom ga je uzeo iz mog vrta, maleni je bio u hlačicama za igru na dvorištu. Odveo ga je i nije se javljao na telefon, a nakon 3 dana mi je poslao sliku djeteta koje spava na stražnjem sjedalu automobila na hrpi smeća i papira. Nije ga vratio više od dva tjedna. Urlala sam od boli, noćima nisam spavala, mislila sam da ću umrijeti. Kao da mi je netko iščupao srce. Obilazila sam policiju i centar na dnevnoj bazi, ali nisu se baš uzrujali – kaže o Anti Cvita.
Tvrdi da mu je ‘duševna hrana nanositi njoj bol’, dijete je samo sredstvo. Centru je njegove postupke prijavljivala dvadesetak puta, a niz pisama je poslala i pravobraniteljici i ministarstvu. Centar ih je i dalje, kaže, gledao kao ‘par koji se ne slaže’.
– Poistovjećivali su žrtvu i zlostavljača. Rekli bi nam da neadekvatno brinemo o djetetu – oboje, kao da on uopće brine o djetetu – zašto nas izjednačavaju. Poslali su i mene u roditeljsku školu, dakle ne postoji niti trunka razlučivanja žrtve i zlostavljača – kaže Cvita kojoj će biti jako teško dobiti išta od firme u koju je uložila svoj novac, trud i rad jer nikada nisu bili prijavljeni kao par na istoj adresi. Sa suda prepričava jednu anegdotu koja se čini kao previše nestvarna čak i za Hrvatsku.
– Bio je optužen za neplaćanje po privremenoj mjeri jer 8 mjeseci nije dao niti lipe za dijete. Osuđen je na 6 mj. zatvora i dvije godine uvjetno. Onda smo se vjenčali i on je odmah odjurio s vjenčanim listom kako bi to zaustavio, no dva mjeseca kasnije ja sam to opet aktivirala jer se nastavilo psihičko i ekonomsko zlostavljanje. Navela sam u tužbi (spisu za opoziv uvjetne) broj predmeta, međutim kako je to došlo na novi sud promijenio se i broj spisa i njemu je komisija za opoziv uvjetne odbacila slučaj – iako je riječ o istom ocu, istom djetetu i istom kaznenom djelu samo na spisu piše drugi broj – kaže Cvita o, kako ga zove, recidivistu koji uvijek nekako pobjegne pravdi.
– Treba imati na umu da je on sve ovo radio i drugim dvjema ženama s kojima ima djecu a radit će i ovoj četvrtoj s kojom je sada. Začarani krug se nastavlja – kaže Cvita i sjetno se prisjeća kako joj je on tijekom ‘veze’ i ‘braka’ često govorio kako “treba naučiti biti ponizna”.
-Trebala sam ljubav, partnerstvo i poštovanje, a on je meni govorio o poniznosti. Ne bih to niti psu rekla – kaže danas Cvita.