Ivan Musa, predsjednik HKDU-a, član Predsjedništva HNS-a te zastupnik u Zastupničkom domu federalnog Parlamenta u intervjuu za Hrvatski Medijski Servis govori o težnjama hrvatskih stranaka za promjenu Izbornog zakona kao i konstantnom odbijanju unitarističkih elita iz Sarajeva. Ističe kako je srž problema u činjenici da političko Sarajevo ne želi prihvatiti Hrvate kao konstitutivan narod. Također, upozorava kako je cilj tih elita izgradnja Federacije po volji većinskog nacionalizma, ali i naglašava kako će hrvatski narod i HNS imati mudar politički odgovor na svaki pokušaj centralizacije.
HMS: Zastupnici hrvatskih stranaka u državnom Parlamentu u parlamentarnu proceduru šalju Prijedlog izmjena Izbornog zakona BiH. Što je cilj ovih izmjena?
MUSA: Zastupnici stranaka Hrvatskog narodnog sabora će sukladno odlukama Ustavnog suda, ali i ranije presude Suda iz Strasbourga, odlukom HNS-a uputiti u proceduru Prijedlog izmjene i dopune Izbornog zakona. Bit ovih izmjena je osim izbora člana Predsjedništva i izbor izaslanika u Dom naroda Federacije o čemu se očitovao i Ustavni sud BiH. Cilj je riješiti ono što već godinama sputava BiH i hrvatski narod, koji kao jedan od tri konstitutivna naroda mora konačno zauzeti svoje mjesto u političkoj sceni u BiH kako bi život krenuo jednim normalnim tijekom bez nekih konstantnih tenzija. Jer, do sada stalno smo vezani uz to, pa ljudi pored ekonomske i gospodarske ugroženosti osjećaju i političku ugroženost i to sve pritiska funkcioniranje države. Mi smo na HNS-a razmatrači još jedan broj zakona koji bi trevali ići i na državnu i federalnu razinu, ali suglasje svih je kako je prioritet Izborni zakon.
HMS: Kakva su Vaša očekivanja s obzirom na dosadašnja iskustva u kontekstu razgovora oko izbornog zakonodavstva?
MUSA: Ja sam optimist, ne bih se ovim bavio da nisam. Želimo pokušati doći do jednakosti Hrvata pa da se uhvatimo u koštac sa svim drugom problemima koji tište državu. Međutim, iz dosadašnje prakse mogu se izvući zaključci da to neće ići lako, a u krajnjoj varijanti da neće biti prihvaćeno od strane, prije svega, bošnjačkih stranaka. Suština je, a to ponavljam već mnogo puta, kako političko Sarajevo, odnosno predstavnici tih stranaka neovisno od toga kojoj opciji pripadaju, još uvijek ne žele priznati Hrvate kao konstitutivan narod. Još od potpisivanja Washingtonskog sporazuma kojima je formirana Federacija, pa preko Daytona naovamo sve se temeljilo na prijevari. I u trenutku potpisivanja s bošnjačke je strane bila primisao o prijevari kojom bi došli do onoga što žele, a to je bošnjačka država. Danas se sve više vidi kako se želi napraviti bošnjačka Federacija, odnosno entitet sličan Republici Srpskoj-u ovom bi slučaju to bila Federacija bez Hrvata, preslikano iz RS-a. Moram ovdje spomenuti i kako je upravo iz Federacije prema našim podacima protjerano, odnosno etnički očišćeno preko 170 tisuća Hrvata, a iz RS-a oko 150 tisuća.
HMS: Zbog čega bošnjački politički predstavnici uglavnom odbijaju prijedloge hrvatskih stranaka i to bez razumne argumentacije ili protuprijedloga?
MUSA: U Sarajevu uvijek imate strijelce koji, kada dođe do prijedloga, odjednom ga odbijaju. Navodno se govori kako su to soleri, no na kraju se vidi, kada dođe do ozbiljnih, pregovora da zapravo svi to zastupaju. Naravno, ne govorim o narodu, već o elitama koje zastupaju bošnjački narod. Pa, sjetimo se samo travanjskog paketa ustavnih promjena koje je jedan dio stranaka srušio. Kasnije imate istu situaciju s prudskim i banjalučkim sporazumom koji su i najvažniji sporazumu od Daytona naovamo, a koji su istu večer minirani iz Sarajeva, navodno od solera, no u suštini od politike. Stvar je u tomu da bi Hrvati dobili onu ulogu koja im pripada u BiH, ali to sarajevskoj, bošnjačkoj političkoj eliti ne odgovara. Kada je riječ o sporazumima, treba se prisjetiti ratnog razdoblja-Hrvata su tada sve mirovne sporazume prihvaćali bez obzira kako bili različiti. S druge strane kod Bošnjaka imamo odbijanje, pa i danas, kada gledamo političke pregovore. Jedan od primjera je i sporazum iz Bruxellesa u kojem su se stranke iz sva tri naroda obvezale kako jedan narod drugom neće birati predstavnike. Sada i to dovode u pitanje. Ne možemo se oteti dojmu kako oni ne žele priznati Hrvate u BiH i mislim da je to ključ svih pitanja. Pogledajte samo reakcije na traženje legitmnog predstavljanja i federalizma iz EU-a i susjednih zemalja-u bošnjačkom političkom korpusu niti jedan takav zahtjev nije dobio zeleno svijetlo. No, ja vjerujem da će prevladati razum, jer dosta je više bilo umora.
HMS: Kakvi su scenariji ukoliko ne dođe do izmjena Izbornog zakona, a posebice u kontekstu provedbe Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti?
MUSA: Pojavile su se špekulacije, no ja se ne bih njima bavio. Samo kažem kako unutar HNS-a imamo dobar dio suglasja po svim pitanjima. Ne bih želio prejudicirati rješenja. Vidjet ćemo, želimo vjerovati kako je moguće da se pitanje Izbornog zakona riješi. Ukoliko do toga ne dođe, a to je taj hipotetički dio, predsjedništvo HNS-a i HNS će vjerojatno morati donijeti značajnije odluke, no o tomu ne bih sada.
HMS: Što s eventualnom odlukom Ustavnog suda?
MUSA: Prvo, vrlo je značajno da je Ustavni sud napravio iskorak i donio takvu presudu. Sve je moguće, prema nekim tumačenjima pravnika iz BiH Ustavni sud bi trebao poništiti članke na koje se odnosila presuda u kontekstu Doma naroda. Ipak, sačekajmo još do kraja lipnja pa ćemo onda vidjeti. Treba, pak, navesti kako su legitimni predstavnici Hrvata potpisali Washingtonski sporazum o Federaciji BiH, a to je kasnije pretočeno i u Daytonski sporazum. Ne treba zaboraviti kako je Washingtonski sporazum međunarodni ugovor, a međunarodni ugovori se moraju poštivati. Po svim analizama taj je ugovor iskrivljen i to na štetu jednog od potpisnika, mi smatramo da je na štetu Hrvata, odlukama visokih predstavnika. Od ugovora se odstupilo. Mi smatramo da se treba pozabaviti i tim pitanjem, odnosno na određenim relevantnim institucijama se treba pozabaviti i tim ugovorom. Hrvati nisu ti koji će paliti institucije BiH. Sjetimo se vremena kada je bila usvajana prva rezolucija i kada je izvršen pokušaj državnog udara u Federaciji gdje je političko Sarajevo trebalo preuzeti taj entitet. Prvog dana paljevine Lagumdžija je govorio kako neće nama Europski parlament govoriti kakvu ćemo državu uređivati. Hrvati neće raditi protiv svoje domovine, ali znat ćemo odgovoriti na svaki pokušaj centralizacije i izbjegavanja donošenja konačnog rješenja oko presude Ustavnog suda.
HMS: Kako komentirate okupljanje stranaka na tzv. bošnjačkoj ljevici, kao i njihovu političku agendu?
MUSA: Ljevica je za njih jedan lijepi proljetni opisni pridjev. To nije ljevica, to graniči sa fašizmom, njihove izjave imaju toliku količinu mržnje koju ja nisam vidio u životu. Ako njima treba prepustiti vođenje države, treba postaviti pitanje gdje to mi živimo. O tim ljudima ne treba davati komentirati.
HMS: Postoji li mogućnost da na općim izborima 2018. godine ponovno dođe do nove majorizacije Hrvata?
MUSA: Apsolutno postoji; tu sada ulazimo u priču oko toga ako ne dođe do promjene izbornog zakonodavstva kao i promjene političkog razmišljanja u najodgovornijim strankama bošnjačkog naroda. Tada je moguće, ali ja bih taj dio ipak ostavio jer treba vidjeti i sačekati priču oko Ustavnog suda. Ipak, mislim da možemo naći odgovor i na taj dio. Ne kroz količinu glasova ali na jedan drugi mudriji način kao politički narod možemo parirati tom scenariju.
HMS: Kako bi ocijenili rad federalnog Parlamenta, a posebice odnos bošnjačkih prema hrvatskim partnerima? Možete li se osvrnuti i na primjer usvajanje Rezolucije o osudi federalizacije?
MUSA: U Zastupničkom domu federalnog Parlamenta na dan kada se u Europskom parlamentu izglasavala Rezolucija o BiH imali smo sjednicu s jednim drugim dnevnim redom. Međutim, SDP je tada pokušao uvrstiti u dnevni red jednu antirezoluciju čiji je i sam naziv katastrofalan, dok je njen sadržaj apsolutno ponižavajući i nama neprihvatljiv. Mi smo do šest i pol sati taj dan to odbijali, te je na kraju zaključeno kako će se održati tematska sjednica. Ta rezolucija, odnosno njen sadržaj je bio na granici fašizma i mi smo eto dvije sjednice posvetili tomu. Vjerujte kako u životu nisam vidio i svjedočio tolikoj količini mržnje kao na navedenoj sjednici i to mržnje na spomen hrvatskih prava, odnosno težnje za konstitutivnošću, jezikom… Ta mržnja je dolazila od bošnjačkih kolega neovisno o spolu, dobu, zanimanju. To ne možete ni zamisliti. Pa ja ni u snu ne bih govorio tako o kolegi iz bošnjačkog naroda. Mi smo u klubu vijećali i donijeli odluku kako moramo iznijeti svoj stav, ali da u trenutku kada bude glasovanje ne možemo biti u dvorani. Tako smo i postupili te su predstavnici svih hrvatskih stranaka na kraju izašli. Rezultat je bio da je rezolucija usvojena sa 70 glasova za i ni jednim protiv. Treba još nešto reći-vrijeme kolonijalizma je davno završilo, no ne mogu vjerovati kako bošnjačka elita danas misli kako nas mogu držati u kolonijalnom odnosu. Oni se tako i ponašaju, odnosno prema nama se odnose kao da smo neka njihova kolonija, a to se vidjelo i na primjeru priče oko rezolucije.
HMS: Imaju li Hrvati potporu u svojim zahtjevima i u službenom Zagrebu?
MUSA: Ne treba zaboraviti kako je supotpisnik Daytonskog sporazuma i Hrvatska. No, kakvu smo mi imali podršku od 2009. godine? Nikakvu. Imali smo deset godina Mesićevog mraka koji je zastupao politiku koja je išla na ruku bošnjačkoj eliti i to je katastrofalno razdoblje. Onda imali smo Josipovića koji je uz veliki napor HNS-a i samog predsjednika HNS-a sagledao situaciju te se procijenilo kako ono što priča Sarajevo nije na tragu istine. Tada su u Hrvatskoj počeli polako mijenjati politiku. Dolaskom sadašnje vlasti u Hrvatskoj mi smo dobili vjetar u leđa i mislim da je ovo vrijeme kada moramo pokušati tražiti rješenje. A bez službenog Zagreba Hrvati u BiH ne mogu tražiti rješenja u BiH. Ali, evo došlo se do trenutka kada uistinu možemo vedra obraza tražiti ono što nam i pripada u državi i za što su naši sinovi ginuli-da nije njih bilo ne bi bilo i BiH./HMS/