Znam da će mnogi brže bolje reći da sam pristrasan i da navrćem vadu na svoju livadu. Ali, doista, ne mogu da se otmem utisku, koji postaje toliko uočljiv, da ga je prosto nemoguće ne primjetiti.
Mogu da shvatim da neko čini sve što je u njegovoj moći da animira glasačko tijelo, s krajnjim ciljem, da na predstojećim izborima pobjedi svoje političke, neću reći protivnike, već konkurente. To je i normalno. Cilj postojanja svake partije i svakog lidera je da osvoji vlast. Jer smisao bavljenja politikom je dolazak na vlast. I u pogledu vlastite promocije sva sredstva su dozvoljena koja ne prelaze granicu umjesnog i moralnog.
U politici ne važi pravilo važno je učestvovati. Tu je prioritetno – važno je pobjediti. One koji ne pobjede, su po prirodi stvari politički luzeri, odnosno gubitnici. U antičkoj Grčkoj na Olimpijskim igrama nije imalo drugo i treće mjesto, odnosno srebrena i bronzana medalja. Lovorov vijenac i svu slavu je dobijao samo jedan čovjek, odnosno pobjednik. Niko nije ni primjećivao ko je drugi, još manje ko je bio na trećem mjestu.
Gospodin Rasim Ljajić i SDP odrađuju predizbornu kampanju precizno i bez i najmanje greške i propusta, poput najskupljeg švajcarskog sata. Ne dozvoljavaju ni jedan gaf, ni jedan propust, a kamoli fijasko. Imaju jasan predizborni plan aktivnosti, unaprijed do detalja promišljenu kampanju. Gledaju da sve bude optimalno i bez i jedne greške. Veoma im je stalo do svakog glasača.
Rasim Ljajić je prokrstario cijelu Pešter, obišao i najudaljenija i najteže pristupačna sela. Vodio prisne i neposredne razgovore sa mještanima. Pokretao ozbiljne teme, ali i šalozbiljne. I pjevao sa seljanima uživajući u svim oblicima komunikacije sa njima.
Čovjek očigledno zna šta hoće, u kom pravcu je krenuo i gdje želi stići. Ništa ne prepušta slučaju. Svaki sljedeći postupak i potez je pažljivo isplaniran i neprijatna iznenađenja su isključena. Njegovi konkurenti kao da rade u njegovu korist. Ili prave amaterske greške ili dozvoljavaju da u njima bliskom okruženju se događaju takve nepromišeljenosti i brzopletosti koje će se itekako osjetiti na aprilskim izborima.
Događaji vezani za rušenje berbernice Ramiza Dugopoljca od strane građevinske službe Islamske zajednice su uslijedili u najgore moguće vrijeme. Nešto tako uraditi u periodu intenzivne predizborne kampanje je van svake pameti i van svakog normalnog rasuđivanja i prosuđuivanja.
Nijednog trenutka ne tvrdim da je gospodin Zukorlić naredbodavac ovog gnusnog čina, koji je jednu cijelu porodicu ostavio bez sredstava za život, ali novopazarska i sandžačka čaršija ima svoj način razmišljanja i donošenja zaključaka o samom događaju i već je donijela svoj sud o ovom groznom događaju koji osuđuje najveći dio sandžačkih Bošnjaka. Ko god da je ovo naredio i učinio, ni najmanje nije pomogao SPP-u. Čak šta više, evidentna bliskost između ove stranke i Islamske zajednice u ovom slučaju i usljed ovog događaja se vrlo negativno reflektuje na potencijalno biračko tijelo ove stranke.
Čak i pokušaj instaliranja na poziciju vršioca dužnosti direktora Osnovne škole “Avdo Međedović” u Novom Pazaru visokog funkcionera ove stranke uz asistenciju ministra prosvjete nema pozitivne refleksije kod običnog čovjeka koji je željan pravde i korektnog ponašanja.
S druge strane gospodin Ugljanin, umjesto da sa svojim timom pojača predizbornu kampanju među sandžačkim Bošnjacima i da pokuša da očuva svoje staro glasačko tijelo i eventualno animira nove glasače, u doba kad mu vrijeme nije, odlazi u Minhen na manifestacije na kojima se veliča albanski nacionalni identitet, u društvu ljudi koje naši mediji već duže vrijeme prozivaju da rade na odnarođivanju sandžačkih Bošnjaka i njihovom pretapanju u albanski nacionalni korpus.
Bez namjere da bilo koga optužujem, a najmanje mog starog prijatelja gospodina Sulejmana Ugljanina, nameće mi se logično pitanje: Zašto to čini u periodu kada se uveliko zahuktava predizborna kampanja. Ovo nisu kosovski lokalni i parlamentarini izbori, i glasači neće biti ljudi sa Kosova. Pa zašto povlačiti takve poteze baš u ovom peridu. Čak se i konkurentskim strankama i medijima koji mu nisu naklonjeni daje obilje materijala da ga optužuju, za ono što ga odavno prozivaju. Nije mudro i cjelishodno tako nešto raditi u sred predizbone kampanje.
Sve u svemu, Ljajićevi konkurenti kao da nesvjesno zdušno rade u korist Ljajića. Pomažu mu svojim nepromišljenim potezima ili potezima njima bliskog okruženja, da ih još uvjerljivije i lakše pobjedi na aprilskim izborima. Kako je krenulo, poslije izbora Rasim Ljajić će s punim pravom morati da se zahvali ne samo glasačima, već i svojim konkurentima, koji su u periodu predizborne kampanje imali takve gafove koji neminivno na izborima koštaju.