Published On: Fri, Apr 3rd, 2020

Muči vas bijes, ili ste već očajni zbog korone? Sve je normalno

Postoje neke uobičajene faze koje prolazimo u svim stadijima tugovanja, a tako je i sa strahovima i tugama povezanim s pandemijom korona virusa. Naučite ih razumjeti da biste ih lakše prebrodili

U vrijeme pandemije korona virusa, svi se pomalo suočavamo s tugom koja je povezana sa strahom za roditelje, djedove i bake, te djecu, kao i sa strahom od gubitka posla, neizvjesne budućnosti, a pomalo i sa strahom od bolesti i smrti, koji se zavukao ispod svega toga. Svatko od nas kroz taj proces prolazi različito, no postoje neki univerzalni elementi procesa tuge koji su zajednički i mogu nam pomoći da se lakše nosimo s tim osjećajem, kaže psiholog dr. Robert Weiss na portalu Psychology Today. 

Ističe kako je dr. Elisabeth Kübler-Ross u svojoj knjizi o procesima tugovanja dala klinički uvid u pomalo univerzalan proces ljudskog tugovanja, popisavši pet faza tuge. To su poricanje, bijes, pogađanje, očaj i prihvaćanje. Te faze nisu strogo odijeljene, niti dolaze redoslijedom kojim su opisane. Kod nekih se ljudi može dogoditi da kroz neke faze prođu i više puta, na različiti način, dok će neke možda i preskočiti. No, to su neka opća ‘mjesta’ svakog procesa tugovanja.

Poricanje

Poricanje je intelektualno i emocionalno odbacivanje nečega što je jasno i očito. Zanimljivo je da je poricanje zapravo prijeko potreban mehanizam preživljavanja, odnosno evolucijski imperativ koji se razvijao tisućljećima. Naši preci, na primjer, ne bi mogli preživjeti, niti se boriti, ili pobjeći da zatraže pomoć, ako bi pri susretu s tigrom već kod prvog napada osjetili pravu razinu boli. Srećom, razvili smo privremeno poricanje fizičke boli, pa time dobivamo mogućnost borbe za preživljavanje. Isti mehanizam javlja se i kod emocionalne boli.

Poricanje u kontekstu pandemije korona virusa zvučalo bi kao: ‘Cijela ta stvar je zapravo mutna, to je medijski cirkus’. Ili: ‘Nisam star, kronični bolesnik, ili plućni bolesnik, znači – bit ću dobro’.

Bijes

Osjećaj bijesa je osnažujući. Okrećemo se bijesu u pokušaju da preuzmemo kontrolu nad svojim strahovima. Umjesto da prihvaćamo i rješavamo problem, mi se okrivljujemo, optužujemo druge, sudjelujemo u borbama za vlast, ponekad i odbijajući poštivanje pravila.

Danas bijes zvuči kao ‘Za sve je to kriva Kina, da su oni ranije uspostavili karantene, ne bismo imali ovaj problem’. Ili: ‘Zaboravi što oni kažu, dosadno mi je, moram vidjeti prijatelje’.

Pogađanje (pregovaranje)

Pregovaranje se događa kad počinjemo priznavati stvarnost, ali nismo spremni odustati od iluzije da još uvijek imamo kontrolu. U osnovi, pokušavamo napraviti kompromis kako bismo pronašli lakši, manje bolan izlaz.

U kontekstu pandemije s kojom smo suočeni, to bi zvučalo ovako: ‘Ok, ovo će trajati do Uskrsa, onda će se stvari vratiti u normalu’. Ili: ‘Možemo provoditi vrijeme s drugim ljudima, ako oni prije toga operu ruke, ili kišu u maramicu’.

Pogađanje (pregovaranje)

Pregovaranje se događa kad počinjemo priznavati stvarnost, ali nismo spremni odustati od iluzije da još uvijek imamo kontrolu. U osnovi, pokušavamo napraviti kompromis kako bismo pronašli lakši, manje bolan izlaz.

U kontekstu pandemije s kojom smo suočeni, to bi zvučalo ovako: ‘Ok, ovo će trajati do Uskrsa, onda će se stvari vratiti u normalu’. Ili: ‘Možemo provoditi vrijeme s drugim ljudima, ako oni prije toga operu ruke, ili kišu u maramicu’.

Prihvaćanje

Prihvaćanje se događa kad konačno priznamo i prepustimo se činjenicama, ma kakve bile. Kad dođemo do ove faze, možemo prestati negirati i boriti se protiv stvarnosti i možemo se početi jednako učinkovito baviti onim što se dogodilo i što će se događati.

U kontekstu pandemije s kojom smo suočeni, tu fazu opisuje rečenica: ‘Ne mogu kontrolirati pandemiju, ali mogu dati doprinos tako da ostanem kod kuće, perem ruke što češće i ostanem pozitivan’.