Published On: Mon, Jan 28th, 2013

Mr. Moon – Od Jerryja Springera do Dr Phila

Dnevne novine su izvijestile kako je ekspertna grupa koju je imenovao američki veleposlanik u BiH Patrick Moon prošli četvrtak i petak održala prvi sastanak i time započela posao izdrade prijedloga za preustroj Federacije BiH.
Možda bi, reciprociteta i parodije radi, velepolanik BiH u Washingtonu trebalo da oformi ekspertni tim koji bi izradio prijedlog racionalnijeg uređenja Sjedinjenih Američkih Država. No šalu na stranu. Nakon što je presudno kumovao situaciji u kojoj Federacija BiH dvije godine i tri mjeseca nakon izbora još nema funkcionalnu vlast, Veliki brat se od Jerryja Springera, koji je uživao u zavađanju partnera i izazivanju tuče, transformirao u dr Phila, spasitelja posrnulih veza, koji čarobnom forumlom, u ovom slučaju ekspertnom grupom, želi spasiti raspadajući federalni brak.
Podržavanjem Lagumdžijine platformaške politike Moon je dugoročno razorio povjerenje Hrvata u Federaciji BiH. Kolonijalni gazda očito smatra kako su Hrvati idioti, pa ih uvjerava kako se ne može sa sigurnošću utvrditi tko je dva puta izabrao Komšića, usput nesretnog Inzka natjera da ustvrdi kako je pet trećina od 17, a onda se, kad stvori problem, preko tobože neovisne sarajevske NGO scene krene tražiti prijedloge “rješenja”.
__________piše: Nino Raspudić l nezavisne.com
U najnovijem ekspertnom timu ima čestitih i uglednih ljudi, ali ima i zalutalih poput Krešimira Zubaka, koji je stranački, premda marginalan, i dalje aktivan, politički istrošen i instrumentaliziran već prigodom prve Alijanse, dobrim dijelom i zaslužan za model u kojem mu se danas narod iz kojeg potječe politički utapa. Prava je šteta da nitko od američkih miljenika Lijanovića nije do sada pribavio kakvu diplomu pravnog fakultata, jer bismo, u skladu s Moonovim preferencijama, sigurno i nekoga od umilne braće gledali među ekspertima.
Moon sada konačno i javno nastupa kao kolonijalni upravitelj BiH. Pale su i zadnje maske obzira prema domorodačkoj političkoj eliti. Čak više nema potrebu ni formalno ostaviti dojam kako je BiH neovisna država – danas veleposlanik strane zemlje imenuje članove ekspertne grupe koja će reći kako reorganizirati zemlju i slika se s njima kao učiteljica s đacima.
Prof. Kasim Trnka, jedan od članova Moonove ekspertne svite, prvim javnim istupom dao je naslutiti kako će izgledati rad te grupe.
“Nema nikakvih zadatih parametara. Na prošlosedmičnom sastanku imali smo razgovor s ambasadorom Patrickom Moonom. On nam je rekao da nema nikakvih ograničenja, ali da SAD ne bi prihvatile nikakve dalje podjele, pogotovo treći entitet. To za SAD nije rješenje”, prenosi Trnka. Moon je cinizmom nadmašio samog sebe. Nema nikakvog ograničenja osim što se rješenje koje većina Hrvata smatra poželjnim ne smije ni spomenuti.
Prof. Trnka dodaje: “Na jedno mjesto sakupit ćemo sve što se do sada čulo o reformi Federacije, a obići ćemo gradove po BiH i sakupiti ideje s terena.” Što znači sakupiti na jedno mjesto hrpu gluposti ili političkih želja? I što onda – tražiti  neku političko-aritmetičku sredinu ili, pak, neku ustrojbenu akrobaciju koja će sve te disparatne želje čudesno uskladiti? Gdje su do sada bile te silne ideje koje tobože niču po terenu? I što se može naći na većinski hrvatskom terenu, a da nije tabuizirani hrvatski entitet?
Naslov u “Dnevnom avazu” “Neće biti trećeg entiteta” iznad članka o ekspertnoj grupi dovoljno govori. Nakon njega sam pomislio kako bi doista i moglo biti nešto od trećeg. Zadnji američki dužnosnik “na ovim prostorima” koji je nešto tako decidirano tvrdio bio je James Baker, koji je još 1991. poručivao kako se Jugoslavija neće raspasti, a prema svjedočenju Milana Kučana, tada mu je izravno rekao kako SAD nikada neće priznati Sloveniju.Dva su moguća objašnjenja cijele te priče – ili je niža razina američke administracije postala svjesna da je uprskala stvar u Federaciji i da je godinama vodila pogrešnu, destruktivnu politiku pa sada traži neki izlaz ili barem pokušava ostaviti dojam kako nešto radi, ili ima već gotovo rješenje, a javnosti pričom o ekspretnoj grupi i traženju prijedloga odozdo samo maže oči u pokušaju namtanje već određenog “rješenja”.
Ono što je besmisleno u čitavom tom zadnjem Moonovom pothvatu je uvjerenje ili fingiranje kako problem Federacije nije politički, nego pravni, stručni. Umjesto da rješenje traži putem postizanja kompromisa između legiti
mnih predstavnika dvaju naroda koji su Federaciju Washingtonskim sporazumom stvorili, a kasnijim Daytonskim potvrdili, organizira se neka vrsta talent showa u kojem će komisija sastavljena od eksperata po terenu tražiti zvjezdano rješenje.

Daytonski mirovni sporazum je već odavno drastično promijenjen nizom nametnutih odluka visokih predstavnika koje nisu prošle parlamentarnu verifikaciju i koje su sve išle u istom smjeru političke eliminacije Hrvata u BiH. Od odluke o suverenitetu na cijelom teritoriju BiH, kojom Hrvati nisu dobili ništa u RS, a izgubili su mehanizme kontrole u Federaciji, preko diskriminirajućeg Statuta grada Mostara, do “Berijevih amandmana”, kojima je stvoren Izborni zakon zahvaljujući kojem bošnjačke stranke mogu nagurati dovoljno svojih “Hrvata” u Dom naroda da potpuno sami izaberu vlast, a u slučaju da koji ipak usfali, tu je visoki predstavnik da promijeni zakone matematike i nametne da je pet trećina od 17. Ukoliko hoće pokazati dobru volju, neka Veliki brat za početak vrati situaciju u daytonske okvire. Ovako, ostaje sumnja kako je u zadnjoj Moonovoj inicijativi riječ o nastavku postdejtonskog procesa kojim se politička situacija u BiH pojednostavljuje reduciranjem broja faktora s tri na dva – srpski i bošnjački.