- „Islamski poredak može se ostvariti samo u zemljama u kojima Muslimani predstavljaju većinu stanovništva.
- Islamski pokret treba i može prići preuzimanju vlasti čim je moralno i brojno toliko snažan da može ne samo srušiti postojeću neislamsku, nego i izgraditi novu islamsku vlast.“
Alija Izetbegović,
Islamska Deklaracija, 1970
Aktualna afera nazvana „Asim“ koja se odnosi na namještanje unutarstranačkih izbora u KO SDA Sarajevo samo je naizgled uzdrmala najjaču Bošnjačku stranku.
Skandal sa namještanjem unutarstranačkih izbora samo je jedan u nizu izbornih i korupcijskih stranačkih potresa. Međutim, u stvarnosti, situacija na Bošnjačkoj političkoj sceni ukazuje na to da SDA nikada nije bila jača. Politička opozicija skoro da i ne postoji.
Takozvane ljevičarske stranke su se u rasulu podijelile ili su potražile spas u savezništvu s SDA. Teško se sjetiti kada je neki Bošnjački politički lider, izuzev Bakira Izetbegovića, dao neki važan intervju, ili najavio neki prijelomni politički potez ili odluku. U ovom trenutku na Bošnjačkoj političkoj sceni postoji SDA i nebitni ostali.
Postavlja se pitanje može li Bosna i Hercegovina ići u svjetliju budućnost sa snažnom SDA?
Teheran i Ajatolah Homeini kao inspiracija
Islamska deklaracija, djelo Alije Izetbegovića.
Stranku Demokratske Akcije osnovao je Alija Izetbegović sa skupinom svojih političkih istomišljenika okupljenih u organizaciji „Mladi muslimani“. Ova skupina je u sudskom procesu 1983. osuđena na višegodišnje zatvorske kazne zbog antidržavnog djelovanja. Alija je svoj koncept ustroja društva iznio u djelu pod indikativnim nazivom „Islamska deklaracija“ 1970. godine gdje zagovara društvo utemeljeno na principima islamskih šerijatskih zakona, a panislamizam pretpostavlja nacionalnim državama. Alija islam smatra krovnom vrijednošću te zagovara ujedinjenje svim muslimanskih zemalja, odnosno obnovu kalifata. U svojim pretpostavkama za stvaranje islamske države navodi važan preduvjet: muslimanska većina. Zamišljeno društvo zasnovano na islamskom pravu je moguće stvoriti samo tamo gdje su muslimani većina.
“Sarajevski proces” – suđenje Mladim muslimanima 1983. godine
Mladi muslimani su nastali kao produkt inspiracije Egipatskom organizacijom Muslimansko bratstvo koje je zagovaralo ideju uključivanja političkog islama u izborne demokratske procese i osvajanje vlasti. Sljedeći korak je stvaranje panislamskog društva sa svim muslimanima u jednoj državi.
Delegacije Mladih muslimana su još za vrijeme komunističke Jugoslavije tajno u dva navrata putovale u Islamsku Republiku Iran jer im je tadašnja mlada republika sa vjerskim liderom ajatolahom Homeinijem bila jedan od glavnih uzora kako organizirati društvo zasnovano na islamskom poretku. Tamo su iz prve ruke mogli vidjeti i čuti kako je praktično osnovana islamska republika sa naoko demokratskim sustavom ali u stvarnosti sa vjerskim vijećem kao vrhunskim autoritetom, nadređeo predsjedniku, vladi i parlamentu. Od tada pa sve do dan-danas SDA njeguje bliske veze sa režimom u Teheranu koje su, sukladno okolnostima, bile više tajne nego javne.
Nesumnjivo je da je Alija Izetbegović svojim idejama o stvaranju islamske države na tlu Europe pobrao brojne simpatije među radikalnim režimima zaljevskih monarhija kojima se svidjela ideja muslimanske države sačinjene od bijelih, Europskih muslimana. Njegovim su imenom nazivane ulice i avenije u muslimanskim državama. Da li je, međutim, moguće u multietničkom društvu kao što je Bosna i Hercegovina u Europi formirati državu ustrojenu po uzoru na Iran?
Dok je Alija bio marginalizirani politički disident i čamio u zatvoru u Foči, njegovi pamfleti i ideje o islamskoj državi u Europi bili su štivo za razbibrigu narodnih masa i vježbe prepoznavanja unutarnjeg neprijatelja UDB-aških doušnika i operativaca. Međutim, Alija je jednog dana postao prvi demokratski izabrani predsjednik neovisne Bosne i Hercegovine, multietničke neuralgične točke na proključaloj karti svijeta 90-ih godina prošlog stoljeća.
SDA i represivni aparat
Ako u današnje vrijeme pogledamo stanje demokracije i stanje ljudskih prava i sloboda u muslimanskim državama već na prvu se vidi njihov ozbiljan zaostatak. Demokracija je uglavnom paravan za polu-diktature sa doživotnim predsjednicima, a ljudska prava i slobode se brutalno gaze tajnim i javnim policijama i strogim zakonima. Pored parlamenta (tamo gdje ga uopće ima), vrlo često postoji i neko vrhovno religijsko tijelo ili vojno vijeće generala koji budno paze da se „demokratska“ vlada ne bi otela kontroli. Ipak, najvažnija odlika muslimanskih društava su snažne tajne policije, (na arapskom jeziku zvane „muhabarat“), brutalne organizacije koje pozorno prate stanovništvo i u korijenu uništavaju svaki neposluh, drugačije mišljenje, kritiku vlasti ili ideju slobode.
Prvi ministar unutarnjih poslova neovisne BiH postaje Jusuf Pušina kojeg kasnije nasljeđuje Bakir Alispahić. Od tada pa do današnjeg dana svi ministri unutarnjih poslova BiH i kasnije Federacije BiH su bili Bošnjaci. Neraskidiva veza SDA i represivnog aparata ostaje trajno obilježje ove stranke. Kontrolirati cjelokupno društvo kroz sredstva policijske prisile po uzoru na „muhabarat“ u muslimanskim državama za SDA predstavlja način vladanja. Nikada SDA nije dozvolila da joj se netko umiješa u upravljanje policijom.
Washingtonskim sporazumom formirana je Federacija BiH a Jozo Leutar postaje zamjenikom ministra unutarnjih poslova 1994. godine. Ubijen je u atentatu 1999. godine, kada je u njegovo vozilo podmetnuta bomba. Njegova smrt otvorila je brojne špekulacije oko motiva ubojstva velika većina vjeruje da je Jozo Leutar doznao nešto što nije smio. Bošnjačka policija je montiranom istragom i na temelju lažnog svjedočenja Merima Galijatovića optužila Hrvate za Leutarovo ubojstvo a cijeli slučaj je glatko pao na sudu kao potpuno neutemeljen. Galijatoviću je za lažno svjedočenje svejedno isplaćeno 250 000 maraka koje nije nikada vratio. Premda je Leutar ubijen u sred Sarajeva dok je vršio dužnost zamjenika ministra unutarnjih poslova izvršitelji i nalogodavci nikada nisu pronađeni.
U prvo vrijeme je Služba Državne Bezbjednosti (kasnije AID) bila dio Ministarstva unutarnjih poslova. Pod vodstvom SDA ova služba se čisti od nemuslimana i postupno pretvara u vjersku i ideološku muslimansku tajnu policiju, svojevrstan Bošnjački „muhabarat“. Otmice, atentati, diskreditacije, nezakonito praćenje i prisluškivanje, politički obračuni i ucjene, samo su dio prljavih poslova koje je za SDA izvršavao AID.
U sastavu agencije je formiran i poseban odjel nazvan „Ševe“ koji je bio specijaliziran za bestijalne poslove poput smaknuća i atentata. „Ševe“ su organizirale i neuspjeli atentat na prvog zapovjednika Armije BiH generala Sefera Halilovića kojom prilikom je ubijena njegova supruga i njen brat.
Javna je tajna da je snajperista „Ševa“ Nedžad Herenda ubio sarajevske ikone, „Romea i Juliju“ (Boška Brkića i Admiru Ismić) kada su pokušali pobjeći iz opkoljenog Sarajeva.
Alija sa zapovjednicima odreda “El Mudžahid” 1995. godine
Tijekom rata, umjesto da istražuje terorističku pozadinu stranih dragovoljaca koji su u sastavu tzv. Armije BiH čini najgnusnije zločine protiv civila i ratnih zarobljenika, Bošnjačka obavještajna agencija AID služi kao njihov servis. Agencija je, zajedno sa Ministarstvom unutarnjih poslova organizirala u rukovodila postupkom izdavanja nelegalnih rješenja o primitku u BiH državljanstvo stranim mudžahedinima koji u postupku nisu prilagali valjanu dokumentaciju, često dajući i lažna imena jer su se nalazili na svjetskim potjernicama radi djela terorizma.
U Zenici, gdje se nalazila najveća koncentracija arapskih mudžahedina, ovaj proces je nadzirao šef policije a današnji član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović.
Kolika je uključenost AID-a u ovaj proces bila govori i činjenica da je završene predmete zajedno sa rješenjima i BiH putovnicama u Sarajevu u ime mudžahedina preuzimao visoki operativac AID-a Jasmin Sendijarević koji se na dokumentima nehajno potpisivao punim imenom.
Za SDA rana inspiracija Iranskom Islamskom Republikom nije nikada prestala a Alija Izetbegović zajedno sa sinom Bakirom poluprivatno posjećuje Teheran 1991. godine, odmah nakon što je izabran za predsjednika BiH. SDA tijekom rata ostvaruje snažnu suradnju sa vlastima u Teheranu. Naravno, sva komunikacija i poslovi idu isključivo preko SDA kadrova koji su još iz 1980-ih njegovali odlične odnose sa Homeinijevim režimom. Dogovorena je vojna i obavještajna potpora u sklopu koje su, osim velikih pošiljki oružja, časnici Revolucionarne garde obučavali i vjerski indoktrinirali dragovoljce tzv. „Armije BiH“ u bazi kod Visokog.
Suradnja ide dalje i nakon rata. Ovaj put obavještajci Qassema Soleimania obučavaju operativce muslimanske obavještajne agencije AID. Odabranim kadrovima su izdavani dokumenti sa lažnim imenima prije nego su odlazili u planinarski dom „Pogorelica“ kod Fojnice. Tamo su obučavani atentatima neposlušnih pojedinaca, javnoj diskreditaciji političke oporbe, gušenju slobode misli i govora, propagandnom ratu protiv političkih protivnika…. sve po uzoru na diktaturu u Teheranu.
Današnji Bošnjački član BiH Predsjedništva Šefik Džaferović, tadašnji tajnik u AID-u, je također bio uključen u organiziranje ovog kampa čije službeno ime je bilo „Sveti ratnik Irfan Ljubijankić“.
Danas, 2020.godine, 25 godina nakon završetka rata policijsko-obavještajni aparat je čvrsto u rukama SDA. Direktor Obavještajno-Sigurnosne Agencije BiH je Osman Mehmedagić, nekadašnji tjelohranitelj Alije Izetbegovića, kojega SDA čvrsto podržava čak iako je utvrđeno da je kupio lažnu Fakultetsku diplomu što ga čini jedinim direktorom obavještajne agencije na svijetu sa srednjoškolskom naobrazbom. Nije potrebno napominjati da Mehmedagić upravlja obavještajnom agencijom kao stranačkim punktom SDA, dok se on osobno angažira čak i u unutarstranačkim izborima unutar stranke pri čemu drži stranu Bakira Izetbegovića i zastrašuje njegove oponente.
S druge strane, SDA već dulje vremena ne dozvoljava imenovanje policijskog komesara Federalne policije premda je procedura odavno završena. Problem je naravno što je novi Policijski komesar i prvi čovjek policije Zoran Galić, Hrvat i kandidat HDZ-a. Trenutno je sada i Ministarstvo unutarnjih poslova i zapovjedništvo policije Federacije BiH pod kontrolom SDA.
SDA i slobodno društvo
Pored policijskog, SDA od rata naovamo vlada sudskim aparatom, naročito u Federaciji BiH. Naravno, snažan politički utjecaj ima svoju svrhu, koja se uglavnom očituje kroz discipliniranje neposlušnih političkih oponenata ili nepoćudnih pojedinaca iz vlastitih redova.
Podnošenje kaznenih prijava i dizanje optužnica je postalo izuzetno snažno oružje političkih obračuna u rukama SDA. Zahvaljujući izuzetno sporom i stranački kontroliranom pravosudnom aparatu sudski procesi se otežu unedogled a okrivljeni godinama dokazuju nevinost, čime im se vrlo učinkovito i sustavno uništava život i karijera.
Involviranost SDA u pravosuđe oslikava i situacija da je dok dužnost ministra unutarnjih poslova Federacije BiH obnaša Aljoša Čampara, njegov rođeni brat Dubravko Čampara se nalazi na dužnosti državnog tužitelja BiH. Teško da se može naći bolji dokaz narodne izreke: „Kadija te tuži – kadija ti sudi“.
Brojni su primjeri montiranih procesa koje u na svojoj koži osjetili SDA-ovi politički suparnici. Jedan od njih je predsjednik HDZ BiH Dragan Čović koji je bio okrivljen da je kao ministar financija Federacije pogodovao tvrtki „Lijanović“ u izbjegavanju plaćanja dadžbina na uvezenu robu. Čović je na kraju procesa oslobođen svih optužaba. Zanimljivo je da dok je Čović godinama sjedio na optuženičkoj klupi, vlasnici kompanije „Lijanović“ su šetali slobodni i čak bili politički saveznici SDA.
Drugi karakterističan primjer je bio obračun sa Fahrudinom Radončićem koji je također osjetio što znači zamjeriti se SDA stranci. Radončić je čak i proveo neko vrijeme u istražnom zatvoru, a nakon maratonskog procesa tužiteljstvo mu nije uspjelo dokazati niti najmanju krivicu.
Navedena dva primjera samo su vršak ledenog brijega politički motiviranih sudskih procesa koje je SDA pokrenula zahvaljujući sprezi represivnog i pravosudnog aparata.
SDA-ovo gledanje na ostala ljudska prava i slobode uglavnom se razlikuje od Europskog mainstreama. Od prvih demokratskih izbora glavni grad Sarajevo je uvijek bio pod vlašću ove stranke. Sarajevo je tako bilo jedini glavni grad Europe u kojemu nikada nije organizirana LGBT parada poznata pod nazivom „Pride“. Prošle godine se i to dogodilo, ali to je bila jedina godina u kojoj SDA nakratko nije sudjelovala u vlasti. Ostaje da se vidi da li će „Sarajevo Pride 2020“ biti održan sada kada je SDA ponovo preuzela uzde vlasti u Sarajevskom kantonu.
Odnos SDA sa islamskom zajednicom
Kao podloga za raspravu o neraskidivoj vezi između stranke SDA i Islamske zajednice BiH potrebno je nabrojati imena predsjednika Sabora Islamske zajednice BiH od osamostaljenja do danas. Ovo su imena predsjednika Sabrora Islamske zajednice BiH:
– Husein Smajlović
– Edhem Bičakčić
– Hasan Čengić
– Safet Softić
Svi ovi ljudi su u vrijeme dok su obnašali ovu dužnost bili istodobno i visoki dužnosnici SDA, najčešće u svojstvu članova Glavnog odbora. Pored toga, predsjednici Sabora IZ su osim stranačkih, usporedo imali i druge odgovorne dužnosti, često i ministarske. Vjerska dimenzija stranke SDA joj je redovito omogućavala dominaciju nad drugim strankama. Najvažniji argument je bila razina religioznosti, pri čemu su kadrovi SDA redovito slovili kao veliki vjernici, što u sebi obično implicira da su istodobno i pošteni ljudi, velike patriote i općenito ljudi kojima se može vjerovati. Nije rijedak slučaj da su se upravo na glavnoj molitvi petkom, uoči nedjeljnih izbora, dijelile konačne upute o glasovanju. Lokalne efendije su uvijek prednost davale kandidatima SDA, bez obzira što su ponekad oni bili opterećeni brojnim aferama i korupcijskim skandalima.
Jedna o najkarakterističnijih priča koja oslikava povezanost SDA i islamske zajednice je Sarač Ismailova džamija u Sarajevskom naselju Mejtaš koja slovi za glavno mjesto na kojemu se određuju političke sudbine stranačkih kadrova.
Radikalni islamski elementi koji su u BiH došli kao mudžahedini osjetno su radikalizirali lokalno muslimansko stanovništvo. Islamska zajednica pod kontrolom SDA nikada nije podigla svoj glas protiv ovih vjerskih fanatika koji su čak i za lokalno muslimansko stanovništvo često predstavljali problem. Ostalo je zapisano je reis-ul-ulema Mustafa Cerić jednom prilikom ove radikalne islamiste nazvao „novim muslimanima“ i to je bilo sve što je imao reći za brojne ilegalne džemate, tisuće sljedbenika ekstremnog vehabizma, izolirane vehabijske zajednice u kojima se čak nisu poštivali zakoni države BiH.
SDA i državništvo
Strategija stranke SDA je poistovjećivanje sa Bošnjačkim narodom i državom BiH. Jednostavna je to formula koja u konačnici dovodi do toga da svaka kritika i napad na stranku u stvari predstavlja napad na Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu. Stranka često u predizbornim kampanjama služi sloganom: Snažna SDA – jača BiH.
Dalje, SDA se služi i drugim trikovima za pojačavanje dojma njihove državotvornosti, pa tako koalicije koje stvara naziva Pro-Bosanskim blokovima, što posljedično podrazumijeva da su ostale političke opcije Anti-Bosanske što je naravno potpuna besmislica.
Međutim i pored silnog uprezanja da se predstavi kao najpatriotskija državotvorna BiH stranka SDA vrlo lako pada na osnovnom testu. Name, već površnim izučavanjem odnosa kojeg ova stranka gaji prema povijesti BiH u koju se tako zaklinju, vidljivo je da za SDA povijest Bosne i Hercegovine uglavnom počinje okupacijom Turskih osvajača 1463. godine. Sultan Mehmed Fatih koji je obezglavio posljednjeg Bosanskog kralja, Stjepana Tomaševića nikako nije agresor i okupator. Razlog je vjerojatno što je Mehmed musliman dok je Stjepan je krunisan krunom rimskog Pape Pija II.
SDA propaganda sustavno poništava svaku neugodnu činjenicu da su preci današnjih Bošnjaka nekada bili kršćani koji su se odrekli svoje vjere i, uglavnom radi osobnog interesa, pristali uz stranog zavojevača. Najsvježiji primjer predstavlja odluka gradskih vlasti Sarajeva pod kontrolom SDA o proglašenju datuma osnutka Sarajeva, pri čemu je uzet datum iz 1462. godine kada je napisan dokument o ostavštini Isa Bega Ishakovića. Potpuno je zanemareno postojanje grada Vrhbosna koji je tu postojao prije Turskih osvajanja i po kojemu se i naziva Vrhbosanska nadbiskupija.
Za SDA Bosna i Hercegovina počinje dolaskom Turaka i islamizacijom lokalnog stanovništva.
Problem kojeg SDA ima sa identitetom vidljiv je i danas naročito u odnosu prema Turskoj koju Bošnjaci vide kao drugu domovinu, premda sa Turskim narodom nemaju ništa zajedničkoga osim vjere. Ovdje se vide posljedice Alijinog nauka u kojemu on vjeru stavlja na najvišu razinu pretpostavljajući je naciji. U Sarajevu se danas organiziraju molitve za poginule turske vojnike koji su poginuli u Siriji boreći se rame uz rame sa ISIL-ovim i Al Qaidinim teroristima.
Izetbegović i Erdogan na zajedničkoj molitvi
Bakir Izetbegović se u o odnosima sa Turskim predsjednikom Redžepom Tajibom Eroganom odnosi sluganski, otvoreno ga priznajući za svog predsjednika, čak i kada se Bakir nalazio na mjestu Bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Rijedak je ovo primjer naopakog državničkog ponašanja na međunarodnoj sceni, gdje jedan državnik drugog naziva svojim predsjednikom.
Kao vrhunac sluganstva dolazi i Erdoganona izjava kako mu je Alija Izetbegović na samrtnoj postelji „ostavio u amanet“ brigu o Bosni i Hercegovini.
Da li je netko pomislio barem upitati 50% stanovništva BiH koje čine kršćani što oni misle o tome?
Umjesto zaključka…
Izetbegović sa delegacijom Muslimanskog bratstva
Stranka SDA je nastala inspirirana idejom pokreta Muslimansko bratstvo sa idejom stvaranja društva zasnovanog na islamsko pretku. Osnivači stranke kao uzor tog društva vide Islamsku Republiku Iran. Osnivač stranke je pisac djela pod imenom Islamska Deklaracija.
Rigidna je to stranka koja promovira politički islam i koja je neraskidivim vezama vezana sa Islamskom zajednicom BiH pri čemu Islamska zajednica faktički čini desno krilo stranke.
Kako jedna multietnička i multikonfesionalna država poput Bosne i Hercegovine može opstati ako je u njoj najjača stranka upravo ovakva SDA?
Nikad, niti u jednoj prilici i niti na jednom mjestu rukovodstvo stranke se nije ogradilo od ideja stvaranja islamskog poretka u Bosni i Hercegovini koje su iznesene u Islamskoj deklaraciji.
Temeljni preduvjet za ostvarenje Islamskog poretka po teoriji Alije Izetbegovića je muslimanska većina. Stranka SDA od rata pa naovamo čini sve da što jače utvrdi svoju brojčanu etničku dominaciju i time stvori preduvjete za ostvarenje islamskog poretka.
Kakva je sudbina kršćana u Bosni i Hercegovini u kojoj je SDA dominantna politička snaga? U posljednjih nekoliko godina postaje očigledno da je SDA skinula rukavice i svom silinom nasrće na Hrvate. Bakir Izetbegović je osjetio da je došlo vrijeme da se konačno obračuna sa ovim najmalobrojnijim narodom u BiH koristeći se svim raspoloživim sredstvima. SDA se služi pravosuđem, policijom, propagandom, političkim blokadama, otezanjem, diplomatskom mrežom itd. sa ciljem otežavanja političkog i svakog drugog položaja Hrvata u BiH. Propagandna mašinerija u svakoj prilici za probleme okrivljuje Hrvate, čak i u slučajevima kada se ovi bore za očuvanje posljednjih minimuma dostojanstva i svoje uloge u društvu.
Ova agresivna politika koja za cilj ima mirnodopsko etničko čišćenje BiH Hrvata sa druge strane provocira jednaku obrambenu reakciju čime se jaz između naroda u BiH rapidno povećava.
Bosna i Hercegovina sasvim sigurno ne može preživjeti ukoliko SDA ostane dominantna politička snaga među Bošnjacima. Danas, 25 godina nakon završetka rata politička situacija, odnosi među narodima i spremnost na dijalog i kompromis na najgoroj su mogućoj razini. Perspektiva za budućnost nije nimalo svijetla.
Stranka Demokratske Akcije (SDA) nije nikada niti će ikada odustati od stvaranja islamske države na teritoriju Bosne i Hercegovine.
Na tim je temeljima i sa tom idejom nastala i ne postoji niti jedan dokaz da je od te ideje odustala.
wpDiscuz