U više komentara su čitatelji tražili zašto nema vijesti o požaru u poznatoj crkvi Notre-Dame u Parizu. Što se može reći a da već nije rečeno? Veliki požar u ponedjeljak je zahvatio čuvenu katedralu Notre-Dame staru 850 godina, jedan od simbola Pariza, na otočiću na rijeci Seni. Nakon što je vatra zahvatila veći dio krova katedrale gotičkog stila, on se urušio, kao i toranj visok 96 metara. U petosatnom obuzdavanju požara sudjelovalo je 500 vatrogasaca. Prije ponoći u ponedjeljak glavni dio građevine je spašen, a vatrogasci su potvrdili da je konstrukcija opstala, zajedno s dva zvonika.
“Možemo reći, da je konstrukcija Notre-Dame u potpunosti spašena”, rekao je zapovjednik vatrogasaca, general Jean-Claude Gallet, a pariško tužiteljstvo je pokrenulo istragu o požaru koji se vodi kao nesretni slučaj u rekonstrukciji katedrale, jer nema naznaka da je požar podmetnut.
Nakon toga su društvene mreže i portali eksplodirali. Jedni su tvrdili kako je požar ujedinio Francusku, drugi kako je francuska i svjetska kulturna povijest gotovo nestala plamenu, treći su s pravom ljuti što se ista pozornost nije pridavala Palmiri, crkvama u Siriji ili svjetskoj kulturnoj baštini u Iraku, Afganistanu ili drugim ratnim pozornicama na kojima divljaju islamističke horde koje se bore za interese Izraela i Sjedinjenih Država. Bilo je i onih koji su u požari tražili naznake “false flag” operacije ili pak onih koji su likovali i vidjeli u požaru ruku Svevišnjeg, bilo “čijeg”, koji se vladi u Parizu osvetio za ovaj ili onaj politički potez ili provedenu agresiju i nepravdu u udaljenim krajevima svijeta. Zaista su se mogli čuti pokušaji tumačenja pukih činjenica, ali i gomila pretjerivanja i gluposti koje graniče sa zdravim razumom. Možemo se držati službene verzije i ne moramo, ali je malo vjerojatno da će službena potvrda biti drugačija od ove objavljene po gašenju požara.
Iskreno, jedan od najboljih članaka, po osobnom uvjerenju, napisao je ruski novinar Grigorij Ignjatov.
“Neka mi dežurni humanisti oproste, ali nema terorističkog napada i nikakve ljudske žrtve koja bi potaknula takve žalosne emocije kao što se dogodilo s katedralom Notre-Dame u Parizu. Vjeruje se da su ljudi važniji od kamenja, ali kad je riječ o kamenju svetaca, onda sve postaje upravo suprotno. Francuska je pretrpjela monstruozan, nepovratni gubitak. Ne samo Francuska, već cijelo čovječanstvo, ili barem cijela Europa. To je sigurno. Nismo li i mi Europa? To je i naš gubitak i naša bol”, piše Grigorij Ignjatov.
“Sam pogled na goruću katedralu,… predivnu, nevjerojatnu, koju je hvalio Viktor Hugo, prepunu najvrjednijih srednjovjekovnih arhitektonskih i likovnih umjetnina, razdirao je srce. Možda je to bila jedina kršćanska crkva za koju je znala svaka osoba na Zemlji. Da se srušio Eiffelov toranj, a da ne spominjemo neke novoizgrađene nebodere, boljelo bi deset puta manje. Nije bila crkva ta koja je gorjela, već je požar gutao povijest. Zajedno s dimom je u nebu nestao duh Europe. Duh strpljive i mudre europske tradicije. Ne zaboravimo da je Notre-Dame građena dva stoljeća. Pametna vjera i vješta ljepota, čini se, odlaze zauvijek. Kažu da će za obnovu trebati od nekoliko godina do nekoliko desetljeća, ali nije dovoljno samo obnoviti zgradu. Tko će nam vratiti remek djela unutarnjeg uređenja? Sve to neće biti isto, uopće ne”, nastavlja ruski novinar.
“Kako se zgarište još nije ni ohladilo, trebate biti vrlo oprezni s riječima, kako ne trljali sol na ranu, ali se morate zapitati kako se to dogodilo? Bilo bi vrlo naivno, pa čak i glupo, samo okrenuti oči i reći: “Dobro, požar je ipak stvar slučajnosti, više sile, nepredviđene okolnosti”. Katedrala je tamo stajala 800 godina i iznenada se “zapalila”. Nitko nije kriv, žrtve nemaju primjedbi. Pa što onda? Kako bismo vidjeli svu bespomoćnost ovog stava, dovoljno je samo upamtiti da crkve u Francuskoj posljednjih godina nisu gorjele jednom. Primjerice, prije samo mjesec dana u Parizu je gorjela stara crkva Saint Sulpice, a vatra planula, gdje…? Na ulaznim vratima. Netko je bio dovoljno “pametan”. Poznato je da su vrata najopasniji dio zgrade. Na vratima je dovoljno postaviti plin, benzin i izazvati duže iskrenje kratkim spojem.
VIDEO: požar u crkvi Saint Sulpice
Ruski “umjetnik”, terorist Peter Pavlenski, koje je poznat po performansu u kojem je, potpuno gol, čavlima zakovao testise za pločnik Crvenog trga u Moskvi, komu je kao umjetniku Francuska dala azil, ali je tamo zapalio velika ulazna vrata Banque de France poslije čega su i Francuzi priznali da je riječ o kriminalcu ili egocentriku, bez ikakvih umjetničkih vještina.
No, krov druge gotičke katedrale je gorio u Nantesu, u bazilici sv. Donata. Također se sam od sebe zapalio. I opet tijekom popravka 2015. godine.
Zašto sve crkve, uz to one najvrjednije, koje su u fazi radova popravaka, pale same od sebe? Ako radite lopatom ili čekićem, vjerojatno niste izazvali požar, ali se ne može isključiti hipoteza o namjerno podmetnutoj vatri podmetanju.
VIDEO: požar u bazlici sv. Donata u Nantesu
Tko obavlja niskokvalificirane građevinske radove u Europi? To valjda svi znaju. Ili istočni Europljani, ili potomci bivših imigranata, ili gostujući radnici, opet iz ove dvije skupine, istočni Europljani i Arapi, Turci, Alžirci i drugi. Među njima su mnogi koje loša država doslovno tjera u radikalni islam. Jednom riječju, ljudi za koje tradicija i povijest Europe nisu samo strani, već izravno neprijateljski raspoloženi iz ideoloških razloga. “Džamija Notre-Dame” Elene Čudinove se ostvarila na poseban način. Zašto se svi boje reći da je katedrala Notre-Dame, iako nije ponovila sudbinu Svete Sofije u Carigradu, s visokom vjerojatnošću bila žrtva “sukoba civilizacija”, toliko omiljenog Samuelu Huntingtonu da je njegova knjiga postala “road map” američkih administracija?
“Pa, dobro, neka to i nije bio palež u izravnom, namjernom smislu, ali kako ne vidjeti analogiju između onoga što se dogodilo i posljednjeg video uratka Ramsteina?”, pita se Ignjatov.
FOTO – Vatrogasci u zgarištu katedrale Notre-Dame i kadar iz spota grupe Ramstein (dolje)
U videu, koji je izazvao žestoke rasprave i proglašen je antisemitskim i rasističkim, sve što članovi grupe Ramstein nikada nisu bili, Njemica je crnkinja i na konju ulazi u crkvu, što je čin bogohuljenja,ne samo za kršćane, već i muslimane i pripadnike židovske vjeroispovijesti.
Ona je simbol “Nove Njemačke“, s novom populacijom, novim herojima i novim izgledima za budućnost. Budući da se kršćani Europe sada suočavaju s problemima koji su zajednički svim zemljama “Starog svijeta”, za ovu bi se mladu crnkinju mogli tvrditi da predstavlja “Novu Francusku”. Razlika je što Ramstein nisu “politički korektni” kao Francuzi i oni su to rekli prvi.
VIDEO – Rammstein – Deutschland
Čak velikim pravom i dovoljno je pogledati statistike stanovništva. Promjena paradigme dokida prošlost. Ta prošlost je spaljena. Skočila je s palube s “parnog broda modernosti”. Ovo je logičan zaključak. Novoj Francuskoj stare crkve nisu potrebne. Mogu preživjeti kao hramovi i muzeji, beživotni i napušteni, što je još uvijek jadan prizor, kao i svako sveto mjesto koje je postalo prazno. Možda bi bilo bolje dopustiti da Notre-Dame uđe u povijest kao crkva koja nije dijelila tu gorku sudbinu, čak i po cijenu njezine smrti? Uostalom, proces je već dugo u punom jeku. Prema američkom institutu Gatestone je u Londonu od 2001. godine zatvoreno oko 500 crkava različitih denominacija, pretvorene su u privatne kuće i javne zgrade. Samo u Londonu 500 crkava!? Opći trend zapadne Europe. I zamislite, sve to bez istočne “crvene nemani” i strašnih “bezbožnih boljševika”.
Ali još uvijek ima ljudi kojima je Notre-Dame u Parizu bila draga, ali ne kao slika s razglednice, već kao živo svetište. Tisuće Parižana, stojeći na ulicama oko katedrale, molilo se za svoj hram. Možda će se nešto promijeniti u neumoljivom trendu koji Europu odvaja od njenih korijena, sada kada su Europljani iz prve ruke vidjeli što gube?
VIDEO – Parižani mole za spas katedrale