Udruženje antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata (UABNOR) Mostar polaganjem cvijeća i vijenaca na Partizanskom spomen groblju u Mostaru obilježilo je Dan oslobođenja Mostara – 14. veljače.
Antifašizam nema granica, a 75-godišnjicu oslobođenja Mostara obilježit ćemo maršom – šetnjom od Musale, s policijom koja će ići s nama, a ne nas čuvati”, kazao je Sead Đulić pred više od tisuću antifašista iz Bosne i Hercegovine i regije na Partizanskom spomen groblju.
‘Ne bojmo se, jer istina i pravda je na našoj strani”, u svom govoru je istaknuo Sead Đulić predsjednik Udruge antifašista i boraca NOR-a Mostar, na svečanoj akademiji u Narodnom pozorištu povodom 14. veljače.
”Pobijedit ćemo ih, samo ovako zajedno jaki i složno. Zato još jednom veliko vam hvala što smo danas u Mostaru svi zajedno, što ćemo i mi biti neki vjesnik nove slobode koja će doći u ovaj grad u punom kapacitetu kakvom svi sanjamo”, poručio je Đulić.
Podsjetimo, manifestacija je počela u ponedjeljak, 11. veljače te završava danas, središnjom manifestacijom na Partizanskom spomen groblju i trgu Musala.
U subotu će se na Memorijalnoj sceni 2532 odigrati predstava ‘Uspavanka za Mladenku’ (Dosje Grabovica) , čiji je autor i režiser Sead Đulić.
Svakako apeliramo da ju pogledate. Radi se o daleko najvažnijem kazališnom djelu poslijeratne BIH. Autor, i sam pripadnik ABIH suočava se sa zločinima ABIH u Grabovici, te proziva sustav BIH za neprocesuiranje zločinaca. Dok druga kazališta dobijaju ogromne novce, Đulić je sa svojim malim kazalištem, i glumcima amaterima učinio što niti jedan kazališni radnik nikada nije. Uspio je natjerati publiku iz naroda koji je u predstavi žrtva, da shvati kako žrtve pripadaju nama svima jednako, i da nauče razmišljati bez kolektivizacije stigme. Ironija u cijeloj priči je da se upravo njegovo kazalište MTM (Mostarski teatar mladih) našlo na udaru vlasti u smislu prava na prostor, dok druga kazališta nemaju taj problem.
Nitko nikada nije otišao toliko daleko u procesu umjetničke autorefleksije u želji za pomirenjem naroda kao g. Đulić, a predstava, iako bolna, djeluje iscjeljujuće i poziva na oprost, suživot i mir. Zbog ovog čina, već ranije smo pisali da g. Đulić zaslužuje biti nominiran od strane cijele BIH za Nobelovu nagradu za mir.