Published On: Ned, srp 25th, 2021

MLAKIĆ: Zakon o negiranju genocida dobodošao, na žalost s 25 godina zakašnjenja

Josip Mlakić, bh. i hrvatski književnik i scenarist, komentirao je odluku Valentina Inzka prema kojoj će za nekoliko dana u BiH biti zabranjeno negirati genocid u Srebrenici kojeg su počinile srpske snage u ljeto 1995. godine.

Mlakić je u izjavi za Dnevnik.ba rekao kako treba najprije sagledati zakon u cjelini i vidjeti što on sve donosi.

“Može li se on nazvati ‘zakonom o negiranju genocida’? Može, ali on je to samo jednim svojim dijelom. A dijelom je taj segment, zbog kojega je navodno donesen, ostao nedorečen, što znači da je ovaj zakon donesen iz nekih drugih pobuda, a ne primarno etičkih, bez obzira na to što je nasušno potreban”, izjavio je Mlakić za Dnevnik.ba.

To što se on eskapistički kolokvijalno naziva, objašnjava Mlakić, “zakonom o negiranju genocida” samo znači to da će, na žalost, ostati mrtvo slovo na papiru.

“Imam osjećaj da je ovaj zakon donesen prije svega da donekle spasi ostatke ostataka rejtinga notornog Valentina Inzka, i da se u ovom kratkom međuprostoru, između odlaska starog i dolaska novog visokog predstavnika, donekle vrati poljuljani autoritet međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini”, rekao je.

Najvažniji dio ovog zakona je članak (3): “Tko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravomoćnom presudom u skladu s Poveljom Međunarodnog vojnog suda pridruženom uz Londonski sporazum od 8. kolovoza 1945. ili Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju ili Međunarodnog kaznenog suda ili suda u Bosni i Hercegovini, a usmjereno je protiv skupine osoba ili člana skupine određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, i to na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv takve skupine osoba ili člana takve skupine, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.”

Kao što se vidi iz ovoga, objašnjava Mlakić, ovim zakonom su u istu ravan stavljene presude Haaškog tribunala i presude domaćih sudova za ratne zločine.

“Što to znači? Pa, na primjer to da su oni, poput Bakira Izetbegovića, Šefika Džaferovića, koji ‘oduševljeno’ pozdravljaju donošenje ovog zakona kao vlastitu pobjedu, do sada u više navrata prekršili ovaj zakon. Na primjer u pričama o UZP-u, bošnjački nacionalisti su se pozivali isključivo na presude Haaškog tribunala, kao da je zločin neusporedivo veći ako ga je osudio Haaški tribunal umjesto Suda za ratne zločine BiH”, rekao je.

Često su se, dodaje Mlakić, tu mogle čuti neprihvatljive teze, o tome, na primjer, kako Rasim Delić nije pravomoćno osuđen pred Haaškim tribunalom, jer je umro prije žalbene rasprave, tako da je Delić, a i vojska kojoj je bio na čelu, Armija BiH, čisti kao suza, teze koje dolaze pod udar ovog zakona.

“Vlastiti zločini su tu bili sporedna, ‘nevažna’ stvar. Naglasak je uvijek, i isključivo, na ‘tuđim zločinima’. I to nikakva zakonska uredba ne može promijeniti”, rekao je.

O dometima ovog zakona nema nikakvih iluzija.

“Prošlost se neće promijeniti, niti će postati bolja ili lošija, stoga što netko, mislim tu prvenstveno na političare iz Republike Srpske, neće eventualno izgovoriti naglas ono što misli. A tu je i ona poznata Shakespeareova misao o ruži, o tome hoće li ruža isto mirisati, bez obzira kako to nazvali. Hoće li zločin u Srebrenici biti manji (ili prihvatljiviji) ako ga nazovemo masovnim zločinom umjesto genocidom?”, rekao je.

Možemo, smatra Mlakić, govoriti čak i o određenom kontraefektu.

“Negiranje bilo kojeg zločina, ne samo zločina genocida, o čemu govori ovaj zakon, je duboko neprihvatljivo, i u etičkom smislu tu nema nikakvih razlika između Srebrenice i Bugojna, na primjer. To zapravo govori o tome da je ovaj zakon u svakom slučaju dobrodošao, ali, na žalost, s dvadeset i pet godina zakašnjenja”, rekao je.

Iz reakcija bosanskohercegovačkih političkih aktera saznali smo, tvrdi Mlakić, ono što smo i ranije znali, jer je odnos ovdašnjih političkih elita prema ratnim zločinima sličan odnosu prema odlukama Ustavnog suda: svatko uzima sa stola ono što mu odgovara.

“Najbolji primjer toga je izjava Šefika Džaferovića, koji spominje isključivo genocid u Srebrenici, i koji se vodi logikom svog raspamećenog biračkog tijela, koje sigurno, odnosno velika većina njih, neće pročitati spomenuti zakon, pa im servira ono što žele čuti. Iz toga se da zaključiti da će ovaj zakon, na žalost, samo poslužiti kao kratkoročna dimna zavjesa političkoj eliti, jer nijednoj strani u Bosni i Hercegovini nije u interesu da se on striktno provodi. A da ne govorimo o stanju u pravosuđu”, zaključio je Mlakić za Dnevnik.ba.

guest
nije obvezno
14.7K Komentari
Najstariji
Najnoviji Most Voted
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare
14.7K
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x