Published On: Thu, Jun 9th, 2016

Mladi Dalmatinci ne čitaju, ne idu u teatar i od rocka su im draže cajke

Čak 46 posto srednjoškolaca iz Splita lani niti jednom nije bilo u gradskoj knjižnici. U Zadru, nevjerojatnih 63 posto učenika srednjih škola u zadnjih godinu dana nije nogom kročilo u kazalište. U muzej ili galeriju nije ušlo njih 43 posto!

Istovremeno, za njih 48 posto u Splitu i 47 posto u Zadru homoseksualci su neprihvatljivi, najvećim se dijelom deklariraju kao uvjereni vjernici koji prihvaćaju sve što ih vjera uči i najradije slušaju cajke, a o političkom opredjeljenju ništa ne znaju ili nemaju mišljenje.

Porazni su to rezultati velikog istraživanja o kulturnim potrebama i kulturnom kapitalu mladih u gradovima na jadranskoj obali u sklopu kojega je anketirano 2650 učenika trećih i četvrtih razreda srednjih škola Pule, Rijeke, Zadra, Šibenika, Splita i Dubrovnika.

Istraživanje koje su od studenoga 2015. do ožujka ove godine proveli troje mladih znanstvenika s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru – dr.sc. Krešimir Krolo, dr.sc. Sven Marcelić i dr.sc. Željka Tonković – na velikom je uzorku pokazalo kako su mladi u dalmatinskim gradovima izrazito nezainteresirani za kulturne sadržaje i puno netolerantniji prema manjinama, nacionalnim i seksualnim, od svojih vršnjaka u Istri i na Kvarneru.

Istovremo su i puno religozniji od njih. Jedini izuzetak predstavlja Šibenik koji je, pokazalo je ovo istraživanje među mladima, daleko najtolerantiji i najotvoreniji dalmatinski grad.

Briga njih za kulturu

U svim drugim gradovima, u gotovo svim kategorijama, rezultati su deprimirajući. Evo i zašto.

Dok javnost vodi polemike o tomu treba li u školi čitati Marulića ili Štulića, klasnike ili suvremenike, najveći postotak srednjoškolaca na hrvatskom Jadranu, njih 36 posto, izjavljuje kako prošle godine niti jednom nisu bili u gradskoj knjižnici. Kad im se pribroje i oni koji tamo odu tri ili manje puta godišnje, jasno je da dvije trećine naših srednjoškolaca ne čita uopće! Gledano po gradovima, situacija je još gora.

Najgore je u Splitu gdje već spomenutih 46 posto učenika nije niti jednom bilo u knjižnici, potom slijedi Zadar sa 35 posto dok je Šibenik najbolji sa “svega“ 22 posto onih koji ne čitaju. Iako su rezultati u Dubrovniku također pokazali da ih više od polovine nije bilo u knjižnici, taj se podatak treba uzeti s rezervom jer ih dio, zbog objektivnih okolnosti, koristi školske umjesto gradske knjižnice.

Slično je i s odlaskom u kazalište ili u muzeje. Uz poraznih zadarskih 63 posto, u Splitu u kazalištu lani nije bilo 46, a u Šibeniku 38 posto srednjoškolaca. Dubrovačke brojke slične su splitskima. Za razliku od mladih Dalmatinaca, u Puli 20 posto učenika kazališne predstave gleda od četiri do šest puta godišnje. Na izložbe također ne idu: ukupno gledano u svim gradovima, prošle godine ih skoro polovina, njih 43 posto, nije ušlo u muzej ili galeriju.

Vole kino i sport

S obzirom na ovoliku nezainteresiranost za kulturu, nameće se pitanje na kakve sadržaje mladi troše svoje vrijeme i što ih zanima.

– Na prvom je mjestu kino, a zatim sportska događanja, koncerti domaće zabavne glazbe i koncerti popularne elektroničke glazbe. Jedan od zanimljivih rezultata istraživanja odnosi se upravo na učestalost posjećivanja koncerata različitih glazbenih žanrova. Primjerice, mladi vrlo rijetko posjećuju koncerte rock ili blues glazbe. Njih čak 73 posto nije bilo ni na jednom takvom koncertu u posljednjih godinu dana. Za usporedbu, samo 36 posto anketiranih srednjoškolaca nije bilo ni na jednom koncertu domaće zabavne glazbe izvođača poput Severine ili Rozge – objašnjavaju Krolo, Marcelić i Tonković.

Nisu samo kulturne navike, odnosno njihov nedostatak, simptomatični za nadolazeće generacije mladih Dalmatinaca. Tolerancija je pojam koji također zaobilaze u širokom luku. Nju se u ovom istraživanju mjerilo stavovima prema manjinama i skupinama kao što su izbjeglice iz arapskih zemalja ili imigrantski radnici, ali i preko stavova o prihvatljivosti homoseksualnosti.

Dalmacija se u oba slučaja pokazala kao isključivija od Istre i Kvarnera. Skupina prema kojoj se iskazala daleko najveća socijalna distancija jesu izbjeglice iz arapskih zemalja i oni su u svakome od gradova na prvome mjestu na listi nepoželjnih zamijenivši Slovence, Srbe i Bosance koji su pali na dno “ljestvice“ nepopularnih.

Vjernici i homoseksualci

Na pitanje može li se homoseksualnost smatrati prihvatljivom, mladi Dalmatinci opet su se pokazali puno netolerantiji od vršnjaka sa sjevernog Jadrana. Za razliku od Pule gdje 26 posto učenika smatra kako je homoseksualnost neprihvatljiva, a dvaput više njih, 50 posto, da je prihvatljiva, u Zadru je situacija potpuno obrnuta: čak 47 posto srednjoškolaca u ovom gradu, dakle gotovo polovina, smatra da je homoseksulanost potpuno neprihvatljiva.

Split i Dubrovnik su na sličnom tragu, uz nešto veći postotak onih koji je smatraju prihvatljivom dok je Šibenik jedini dalmatinski grad gdje je ta brojka gotovo izjednačena, 37 naspram 34 posto u korist onih koji ne prihvaćaju homoseksulanost.

– Zanimljivo je da su se najnetoleraltnijima u svim kategorijama pokazali oni koji su se izjasnili kao vjernici koji prihvaćaju sve što ih uči njihova vjera. Uvjereni vjernici, u odnosu na ostatak populacije, iskazuju najveću distanciju prema svim različitostima i izrazito negativan stav prema homoseksualnosti za razliku od nereligioznih učenika koji su izrazito podržavajući.

Ostale kategorije su blizu prosjeka i čak blago naginju pozitivnome polu, uključujući i one koji se smatraju religioznima, ali ne prihvaćaju u potpunosti ono što njihova vjera uči. I tu, naravno, postoje razlike jer je prihvaćanje homoseksualnosti daleko veće u Rijeci i Puli nego u Dalmaciji, a Šibenik se i ovdje pokazuje kao najliberalniji dalmatinski grad – objašnjavaju istraživači povezanost vjerskih uvjerenja s većim stupnjem netolerancije koje je otkrilo ovo istraživanje.

Pokazalo se, naime, kako su mladi u Dalmaciji religiozniji i istovremeno netolerantniji od onih u Istri i na Kvarneru. Ali, i tu ima razlika. Dok se u Splitu kao “uvjereni vjernici koji prihvaćaju sve što ih njihova vjera uči“ izjasnilo 46 posto srednjoškolaca, u Zadru 40 posto, a u Dubrovniku 37 posto, u Šibeniku je ta brojka ponovno najmanja, 29 posto.

– Zanimljivo je da se u Šibeniku manje mladih izjašnjava kao uvjereni vjernici nego u Rijeci, koja se obično smatra paradigmatskim hrvatskim liberalnim i modernim gradom. Slično je i kod nereligioznih učenika, poredak je posve isti. Od dalmatinskih gradova u Šibeniku je 21 posto nereligioznih, a u Splitu, Dubrovniku i Zadru 13 odnosno 12 posto – navode istraživači.

Više desnih nego lijevih

Kad je politička opredijeljenost u pitanju, više od polovine srednjoškolaca ili nema mišljenje (54 posto) ili odabire politički centar. Od onih koji imaju mišljenje, desna orijentacija je dominantna u Dubrovniku i Splitu gdje se, primjerice, 28 posto splitskih srednjoškolaca izjasnilo za desnu političku opciju, a devet posto za lijevu.

U Zadru je slično, 20 posto za desnu i osam za lijevu dok je rezultat u Šibeniku ponovno drukčiji, a razlika između dvije političke orijentacije najmanja: desnu je odabralo 20 posto, a lijevu svega tri posto manje, dakle 17 posto anketiranih.

– Ukupno gledano, pokazuje se kako su Pula i Rijeka gradovi u kojima srednjoškolci imaju liberalnije stavove u odnosu na svoje dalmatinske vršnjake, što odražava i općenito stanje u populaciji, a ono što se u istraživanju pokazalo kao najinteresantniji podatak je da je Šibenik grad koji odskače od ostatka Dalmacije i u njemu se može vidjeti pomak prema liberalnim stavovima kod mladih.

Općenito, Šibenik se pokazuje kao grad u kojemu mladi imaju daleko najmanje konzervativne stavove i svjetonazorski su bliži Rijeci nego ostatku regije – zaključuju zadarski sociolozi.

Split i Pula vole turbo folk

Na narodnjačke zabave i koncerte turfo folk glazbe najviše idu srednjoškolci iz Splita i Pule. S druge strane, šibenski srednjoškolci, a nakon njih i mladi Dubrovčani, pokazuju najmanju učestalost odlazaka na narodnjake.

Posebno zanimljiv podatak, kada se govori o narodnjacima ili cajkama, jest visok udio uvjerenih vjernika kao onih koji preferiraju ovu glazbenu vrstu pa ih tako čak 55 posto kaže da im se sviđaju narodnjaci, dok jedva svaki treći nereligiozni kaže to isto.

Djevojke tolerantnije

Ovo istraživanje pokazalo je izrazitu razliku među spolovima: djevojke su puno tolerantnije u odnosu na svoje muške vršnjake i u smislu socijalne distance i u stavu prema homoseksualnosti. Za razliku od učenika kojima je, na primjer, homoseksulanost potpuno neprihvatljiva, djevojkama je prihvatljiva i to u vrlo visokom postotku.

Sevu i Rozgu najmanje vole doma

Srednjoškolci u jadranskim gradovima ne vole slušati klasiku, heavy metal, indie-alternativnu glazbu i jazz, a vole domaći pop rock (Vatra, Gibonni), stranu elektronsku glazbu (David Guetta, Tiesto) te domaće i regionalne urbano-alternativne bendove (Dječaci, TBF, SARS).

U Splitu je najveći postotak srednjoškolaca koji idu na partyje elektronske glazbe, što se može pripisati festivalu Ultra. S druge strane, premda u svim gradovima vrlo malo srednjoškolaca posjećuje rock koncerte, u Rijeci ih je nešto više nego u drugim gradovima. Zanimljiv je i podatak prema kojemu najmanji interes za koncerte domaće zabavne glazbe poput Severine i Rozge pokazuju splitski srednjoškolci.