Američka veleposlanica u BiH Maureen Cormack izjavila je u intervjuu za BHRT kako je SAD posvećen napretku Bosne i Hercegovine, ali da ključnu ulogu u stabilizaciji situacije moraju odigrati građani koji političare trebaju primorati da rade u njihovom interesu, a ne u interesu svojih stranaka. Ovo je povijesna i jako vrijedna izjava, koju valja posebno naglasiti. Jer daje jednu novu dimenziju našoj The Državi.
Stav američke veleposlanice je dakle ozbiljna kritika vladajućima u BIH. Onima koji su joj dali gostoprimstvo u BIH. Kada je ona predala vjerodajnice i obećala da će poštivati državnost BIH i diplomatske protokole.
Ekselencija je naime utvrdila da političke stranke koje su na vlasti, ne provode volju svojih birača. To nije mala zamjerka. To je ozbiljna zamjerka prve sile svijeta. I velike demokracije. Ekselencija je stava da vladajuči tek zadovoljavaju svoje osobne interese. Kako će na to odgovoriti vladajući pitanje je. Al maramica je bačena.
Prema stavu SAD ambasade Dodik i Ivanić ne provode odluku građana Srpske o jačanju Srpske zato što je to želja građana Srpske jer to nije želja građana Srpske. Građani Srpske valjda ne žele jaku Srpsku. To samo Dodik privatno želi. I Ivanić. I oni su sebični.
Bakir Izetbegović, kada stopira odluku Ustavnog suda BIH i stopira kanal na hrvatskom jeziku ne čini to zato jer to žele građani koji su ga izabrali. Oni žele da se odluka Ustavnog suda provede. Njegovi birači žele dobre odnose s Hrvatima, i da BIH krene naprijed, i žele da se tim Hrvatima više da kanal na hrvatskom jeziku. A Bakir to privatno stopira. Iz svojih sebičnih interesa. Jer je sebičan. I ne sluša građane.
Čović kada predlaže da se odluka o Izbornom zakonu provede, sukladno odluci Ustavnog suda, ne čini to zbog građana koji su ga izabrali. Ti građani, Hrvati, koji su također BH građani, ne žele kanal na hrvatskom jeziku niti pravedan Izborni zakon. Oni žele vodovod i grijanje. I mlađe političare. I žele da im drugi i dalje biraju predstavnike u vlasti. A Čović to valjda gura iz svog sebičnog interesa. On je u zavadi s Hrvatima. On želi da Hrvati sami sebi biraju predstavnike, i da imaju kanal na svom jeziku, jer smatra da je to njihovo ustavno pravo, a Hrvati to uopće ne traže. Hrvati traže grijanje i ćumur. A Čoviću to došlo iz sebičnih interesa i lik skroz zapeo za ta potpuno nebitna pitanja. Koja građane uopće ne tište. A građani koji su ga izabrali mu se čude što je toliko zapeo za to.
Hajde sada zamislimo da ambasador BIH u Washigntonu, zatraži reciprocitet u djelovanju od US Vlade. I potom izjavi kako Trump ne provodi interese građana koji su ga birali, nego svoje privatne interese, i da je građanima Amerike važno grijanje i ćumur. Te da BH ambasada radi s mlađim generacijama američkih političara, koji otvaraju prave teme, i brinu o volji građana? Bi li se to u Americi zvalo diplomatskim skandalom ili ne bi, i kako bi ameirčki mediji od tog trena nazivali BH ambasadora u javnosti? Bi li dospio u satirične novine? I bi li BH ambasador onda mogao uskratiti građanska prava u Americi novinarima tih satiričnih novina onako kako US ambasada kažnjava satiru u BIH?
Eto kad si date odgovore na ta pitanja, nekako ćete lakše shvatiti u kojem bijednom međunarodnom položaju je naša zemlja. I tko na dnevnoj bazi ismijava njenu državnost i čini nas slučajem od države.
Ingeniozna ekselencija Cormak je istaknula da su Sjedinjene Države posvećene izgradnji BiH, baš kao što su to bile proteklih 20 godina.
Recimo naročito od 2010-e do 2014. Kada su građanima FBIH ponuđeni pravi političari. Lijanović, i skupina obožavatelja Ante Pavelića. O čemu State Department pojma nema. Što su im tu radili činovnici. Naglasimo i nesebičnu, ogromnu potporu Najdraže ambasade BH pravosuđu i borbi protiv korupcije, potporu koja se sjajno ogleda kroz romantični slučaj Hadžijahić. Najromantičniji par godine. Kada g. Hadžijahić, uposlenik ambasade, ucjenjuje Tužiteljstvo kako bi svoju ljubljenu spremio na diplomatsku funkciju u Ljubljanu. Nije to korupcija. To je ljubav dvoje mladih ljudi! Najdraža ambasada, ne samo da svaki dan radi za naš napredak, tako što nam postavlja na vlast najbolje među nama lijanoviće i pavelićance, i najgore među nama stopira, poskokovce, fašiste, nego u cijelom tom, užasno napornom poslu ima vremena i za romantiku. Kao da su slušali Arsena.
– Već 20 godina SAD imaju bilateralnu posvećenost, i republikanaca i demokrata, Balkanu, Bosni i Hercegovini, da pomognu ovoj zemlji da uspostavi prvo mir i stabilnost, a potom i napredak ka onome što je sada budućnost koju su definirali građani BiH – rekla je američka veleposlanica.
Još da nam konačno Njena Ekselencija pojasni zašto je njen prethodnik, Zimmerman nagovorio našeg dragog rahmetli predsjednika Aliju Izetbegoivća da povuče potpis s Coutillierovog plana, pa da i mi obični Bosanci i Hercegovci shvatimo, što je time US politika u BIH željelja postići, budući da je kasnije buknuo rat, pa da nekako lakše volimo američku politiku, koju mi htjeli ili ne moramo voljeti, no naglašavamo, nekako bi nam bilo lakše.
Cormackova je potom navela da postoji jedna mlađa generacija političkih lidera s kojima njeni ljudi iz Veleposlanstva rade, koji jasno i praktično artikuliraju viziju BiH, dakle način za otvaranje radnih mjesta, rješavanja lokalnih pitanja, vodosnabdijevanje, grijanje, koji razumiju da je obrazovanje jako bitno za budućnost građana ove zemlje.
– Moramo imati građane. Moraju građani tražiti odgovornost svojih političara. U SAD-u to radimo na razne načine, pišući pisma, telefonirajući političarima. Dakle, to je građanski angažman, koji uvijek treba biti miran, fokusiran na napredak koji građani žele da se postigne. Vidjeli smo mali, ali efikasan primjer u Jajcu nedavno s učenicima koji su se pobunili protiv podjele svoje škole i zaista im se divimo zbog pozitivnog angažmana po tom pitanju.
To je ono gdje građani mogu promijeniti stvari kada se okupe oko pitanja do kojih im je stalo – izjavila je, između ostalog, veleposlanica Cormack za BHRT-e.
-
- Oni koji su djeci u Jajcu dali ove zastave u ruke, trebali su se informirati što su BIH zastave, i zastave BIH naroda a što zastave susjednih država. RH zastava ne simbolizira Hrvata u BIH, niti zastava Srbije Srbina u BIH. Netko kao da je ovim performansom poručio da Srbi i Hrvati imaju rezervne domovine. A da je BIH domovina samo jednih. Mi vjerujemo da je ta pogreška počinjena u najboljoj namjeri.
Napomena:
Američko veleposlanstvo je tijekom izborne noći pokazalo nadsvemirsku šrinu i ljudskost. Ugostili su nit manje nit više nego Salmira Kaplana, kao uglednog gosta, premda je isti netom prije po Stocu vršio fizičko nasilje nad političkim neistomišljenicima. No Kaplan je sladak lik. Bez obzria što je politika SAD-a politika koja osuđuje nasilje slatkoća Salmirova ipak je bila presudna. A SAD ambasada je pokazala da je Najslađa ambasada.
Američko veleposlanstvo u Sarajevo toliko voli građane Sarajeva, koji su masovno podržali Hillary Clinton na izborima. Bez obzira što Najslađa ambasada u pravilu čestita novoizabranom predsjedniku države, na izboru, upravo zbog respekta građana Sarajeva, Najslađa ambsada u Sarajevu jesdina u regionu nije čestitala g. Trumpu na izboru. To je također bila sjajna, nesvakidašnja gesta Najdraže Ambasade, koja je pokazala BH političarima da više poštuje građane Sarajeva od njih samih. Premda veliki dio BIH nije želio pobjedu Clintonove, nego baš g. Trumpa, Najslađa Ambasada ipak se odlučia da ne pokvari dan građanima Sarajeva, kao boljem dijelu BH građanstva. Jer moramo imati građane! – da citiramo uvaženu ekselenciju.
Američko veleposlanstvo je davalo izjave Bakiru Alispahiću s američke crne liste dok je iz Sarajeva trajao medijski progon protiv političkog neistomišljenika istog. Premda je SAD zabranila sve kontakte sa suradnicima Bin Ladena i bez obzira što je politika SAD-a da se neće družiti sa simpatizerima Al Quaide, ili onima koje se sumnjiči da to jesu izjave Alispahiću davane su uz kršenje diplomatskih pravila svijeta. No Alispahić je bio neodoljivo uporan i nestvarno sladak. I uz sve to totalno mladolik!
Američko veleposlanstvo podupire na dnevnoj bazi neke pokrete u zemlji koji šire netoleranciju i mržnju. Al što ćeš. To je građanski pristup. Ne možeš ih mijenjati ako s njima ne radiš jel tako. A uz to sve iz Sarajeva su. I mladi su i slatki. I zovu li ga zovu.
I na kraju isprika. Draga Najdraža Ambasado. Mi smo naivno mislili da se strane ambasade u našoj zemlji u prvom redu obraćaju glavnim faktorima u zemlji, koji također predstavljaju građane BIH, i to većinu njih. I koji imaju moć da nešto promijene. Što je legitiman i diplomatski pristup. No kako nas poučava njena ekselencija, novo je doba. Doba nove diplomacije. I nisu to građani koji su izabrali ove na vlastima. Građani su nešto drugo. Nešto su mlađi. I nešto slađi. Recimo Šepić. Totalno sladak lik!
Kako dakle rješiti dakle pitanje Hrvata u BIH? Gurajmo slatkiše u prve redove. I čekajmo rezultate. Oni ionako ne ovise o nama. Nego o naporima Najdraže. Ambasade.
U svakom slučaju, niša ne smije da nas brine. Jer život je totalno sladak. U najdražoj ambasadi.
Napomena: Molimo predstavnike Svjetske prijestolnice satire, i demokracije, da nam zbog ovog blago satiričnog uratka, ne krše ustavna i građanska prava u našoj zemlji. I mi smo građani BIH. I mladi smo. I slatki.
wpDiscuz