Published On: Čet, kol 24th, 2017

MISTERIOZNI NESTANAK UGOVORA KOJI SU POTPISALI MILOŠEVIĆ, IZETBEGOVIĆ I TUĐMAN I Srbija i BiH izgubile originalne primjerke Daytonskog sporazuma

Kada su Alija Izetbegović, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman potkraj 1995. potpisivali Daytonski sporazum, vjerojatno im nije bilo na kraj pameti da će njihovi nasljednici izgubiti taj važan dokument. A baš to se desilo u Sarajevu i Beogradu. Iako priča nije nova jer nestanak je otkriven još 2008., aferu s izgubljenim originalima Daytonskog sporazuma iznova je prije nekoliko dana aktualizirao Ivica Dačić, srbijanski ministar vanjskih poslova, i sada na Balkanu ponovno počinje potraga za nestalim Sporazumom.

Govoreći za tabloid Srpski telegraf, Dačić je podsjetio na činjenicu da niti jedno državno tijelo u Srbiji nema originalni primjerak Daytonskog sporazuma, a zatim je dodao i da nigdje nema niti često citiranog pisma Richarda Holbrookea poslano Slobodanu Miloševiću u kojem je, navodno, nekad jedan od najutjecajnijih diplomata u administraciji Billa Clintona napisao da Sjedinjene Američke Države ‘nikada neće priznati nezavisnost Kosova’.

Holbrookeovo pismo u Srbiji ima mitsku važnost, iako ga nitko nikada nije vidio, niti ima dokaza da je ikada postojalo. Ali za tamošnju javnost radi se o dokumentu koji dokazuje da je Srbiji na prevaru oduzeto Kosovo, koje doživljavaju kao ‘kolijevku srpske državnosti’. Potpuno je razumljivo kako Ivica Dačić, kao nekadašnji Miloševićev suradnik, nije doveo u pitanje postoji li spomenuto pismo. Dačić je, međutim, dodao da nikad nije saznao niti što se dogodilo sa srpskom kopijom Daytonskog sporazuma:

– Svi se prave blesavi kad ih pitam, a nezamislivo je da Srbija nema sačuvan primjerak Daytonskog sporazuma. Također, svi Miloševićevi suradnici tvrde, a njegova sekretarica se kune da joj je on predao papir na kome je Holbrooke, tadašnji glavni pregovarač između Zapada i Srbije i američki izaslanik, potpisao Miloševiću da Amerika nikada neće priznati nezavisnost Kosova – rekao je Dačić.

Nove optužbe

Potpredsjednik Vlade Srbije nije se zaustavio, nego je slikovito iznio novu optužbu da su sve opljačkali njegovi bivši koalicijski partneri iz Demokratske stranke, s kojima je surađivao prije 2012. godine.

– Nema ni tog papira, oni su, bre, sve opljačkali. Kad su hapsili Slobu, ništa nije ostalo – rekao je Dačić za Srpski telegraf i dodao da je i “Dayton” Miloševićevo djelo, kao i Rezolucija Vijeća sigurnosti UN 1244.

U zavrzlamu o pismu koje je spomenuo Dačić potom se upleo Nikola Šainović, nekadašnji bliski Miloševićev suradnik i jedan od predstavnika Srbije na pregovorima u Rambouilletu, koji je izjavio da ne zna je li takav dokument potpisan, ali da zna kako je službeni stav Amerikanaca bio da je Kosovo dio Srbije. Prema Šainoviću, Slobodan Milošević je 1995. na pregovorima u Daytonu odbacio Kosovo i priču o NATO protektoratu kao temu, ali se Holbrooke ponovo službeno aktivirao oko nekadašnje srpske pokrajine nekoliko godina kasnije. Šainović je ustvrdio da se iz haaške arhive vidi da je Holbrooke u Ženevi 1998. godine kosovskim Albancima obećao državu, odnosno u periodu iz kog datira njegovo navodno obećanje Miloševiću. Uz dodatak da su Milošević i tadašnje državno rukovodstvo Srbije bili spremni na američke poteze jer su očekivali njihovu politiku prema nezavisnosti Kosova.

 

Ali posebno je intrigantna priča o nestalom Daytonskom sporazumu, koja izgleda kao spoj teorije urote i tragikomedije.

I u Srbiji i u Bosni i Hercegovini izgubljeni su originali ovog važnog dokumenta, tako da situaciju spašavaju Francuzi koji čuvaju svoj primjerak u arhivi i već godinama šalju ovjerene fotokopije kada to zatraži netko iz bivše SFRJ.

Daytonski sporazum je potpisan 20. studenoga 1995. u američkoj zrakoplovnoj bazi Wright-Patterson pokraj Daytona, nakon pregovora između bošnjačke, hrvatske i jugoslavenske delegacije koju su vodili Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević. Sporazum je i formalno potpisan 14. prosinca u Parizu, i podržao je teritorijalnu cjelovitost i suverenost BiH, geopolitički je odredio dva entiteta – Republiku Srpsku i Federacija BiH – i predvidio međunarodne snage za provedbu sporazuma.

Ovjerene kopije

Uglavnom, postoji konsenzus da je Daytonski sporazum zaustavio krvoproliće, ali s druge strane, nije osigurao da Bosna i Hercegovina postane normalna, funkcionalna država. A sada je Ivica Dačić podsjetio da je u dvije od tri države potpisnice negdje izgubljen taj važan dokument.

Prvo je na vidjelo izašao nestanak originala iz BiH, kada su se pojavile i priče o tome da je švedski diplomat Carl Bildt modificirao taj dokument, koji u BiH nikad nije ni ratificiran niti službeno preveden. Zatim su novinari beogradskog dnevnog lista Politika pokrenuli istragu gdje se nalazi srpski primjerak Sporazuma u Daytonu, ali nisu uspjeli pronaći bilo kakav trag.

Šef kabineta ministra vanjskih poslova 1995. godine Vlado Nadeždin ispričao je Politikinim novinarima da je on osobno poslije potpisivanja odnio srpski primjerak u tadašnje Ministarstvo vanjskih poslova, ali 2008. Daytonskog sporazuma više nije bilo u sjedištu srpske diplomacije.

Ivica Dačić je iste 2008. godine, nekoliko mjeseci prije nego što će se dogovoriti o ulasku u vlast s Demokratskom strankom, izjavio da se Daytonski sporazum najvjerojatnije nalazi u ministarstvu, ali da je ‘moguće da je beogradski primjerak nestao’. Iz Kabineta predsjednika Srbije rekli su da oni čuvaju dokumente koji su nastali tek poslije 1998. godine, a da je možda adresa Uprava za zajedničke poslove republičkih organa. Međutim, tamo su rekli da Daytonski sporazum nikada nije bio kod njih.

Bivši šef srpske diplomacije Goran Svilanović, koji je to postao nakon svrgavanja Slobodana Miloševića, tada je rekao da nakon preuzimanja dužnosti, nakon petooktobarskih promjena, nije mogao pronaći ugovor iz Daytona, pa je on na ratifikaciju u nacionalnom parlamentu stigao kao ovjerena kopija primjerka iz Pariza.

Dodatnu zbrku unijeli su uglavnom anonimni sugovornici iz Vlade, Predsjedništva i Ministarstva vanjskih poslova, koji su tvrdili da su sigurni kako je ‘ovaj važan dokument negdje arhiviran, samo ne konkretno među njihovim papirima’.

‘Daytonski sporazum se nikad nije pojavio u Ministarstvu vanjskih poslova. Ministarstvo jest depozitor međunarodnih ugovora, ima ih još iz vremena Kraljevine Srbije, ali ovog sporazuma nema’, informacija je koju su novinari službeno dobili u sjedištu diplomacije Srbije. Pritom se nitko nije jako zabrinuo jer se spomenuta izjava iz ove institucije kosila s izjavom Vlada Nadeždina, šefa kabineta ministra vanjskih poslova u vrijeme potpisivanja Daytonskog sporazuma, koji je rekao da je on osobno original odnio upravo u ovo ministarstvo.

Ako ništa, kopija koja je svojevremeno stigla u Beograd i danas je u resornom ministarstvu, ustvrdio je optimistički nekadašnji ministar Goran Svilanović.

– A i kada je potreban Daytonski sporazum, može se nazvati Pariz koji je njegov depozitar. Zato nestanak ‘daytonca’ nije veliki problem ni u Srbiji niti u BiH – zaključio je Svilanović.

Tužno ili smiješno?

U stvarnosti, nestanak Daytonskog sporazuma najprije je otkriven u Sarajevu, još prije devet godina. Početkom 2008. Željko Komšić, u to vrijeme predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, na sjednici tročlanog Predsjedništva upozorio je da je iz arhive Predsjedništva BiH nestao originalni primjerak Daytonskog sporazuma. Komšićevo otkriće izazvalo je veliko uzbuđenje jer znalo se da je Alija Izetbegović nakon povratka iz Amerike osobno u Sarajevo donio originalni primjerak Daytonskog sporazuma, a 13 godina nakon toga odjednom više nitko nije znao gdje je završio dokument od nedvojbene povijesne vrijednosti.

– Utvrdili smo da nema originala Daytonskog sporazuma u arhivu Predsjedništva. Tajništvo ne zna gdje je – potvrdio je Komšić, svaljujući pritom krivnju na ‘nekompetentne stručne službe koje opslužuju državni vrh’. Traganje je bilo uzaludno, tako da nije nađen ni hrvatski, ni bošnjački, ni srpski primjerak. Na zahtjev zastupničkog doma parlamentarne skupštine BiH Ministarstvo vanjskih poslova Francuske krajem 2009. dostavilo je i sarajevskim vlastima ovjerene kopije originala Daytonskog sporazuma sa svim aneksima.

Vijest o izgubljenom Daytonskom sporazumu izazvala je niz vrckavih komentara u susjednoj državi. Između ostalih kako je ‘sreća da je Povelja Kulina bana u Sankt Peterburgu jer bismo inače izgubili i ovaj dokument’, ili ‘trebali su Daytonski sporazum dati na čuvanje franjevcima u Fojnici, koji u 600 godina nisu izgubili niti jedan dokument u tamošnjem samostanu’.

Uslijedile su reakcije iz međunarodne zajednice.

– Ne znam je li ta vijest više tužna ili smiješna. Ali znam da se još jedan original Daytonskog sporazuma nalazi u Parizu – komentirao je tadašnji visoki predstavnik Miroslav Lajčak. Kako su u BiH trajali pregovori o reformama koje su trebale uvesti novo ustavno uređenje umjesto dvanaest godina starog Daytona, nestanak originalnog primjerka sporazuma dodatno je pokazao kakav kaos vlada u BiH. Koji su produbile sumnje da je u međuvremenu netko nešto dopisao u ovaj dokument.

Engleska verzija

Zbog toga su reagirali iz Ureda visokog predstavnika, službenom izjavom kako je službena i autentična samo verzija Sporazuma na engleskom jeziku s njegovim aneksima, koju su 14. 12. 1995. u Parizu potpisale Savezna Republika Jugoslavija, Republika Hrvatska i Republika BiH. Ali, i pored više upozorenja iz OHR, službeni prijevodi Sporazuma nikad nisu urađeni. Nasuprot ovoj tvrdnji iz Ureda visokog predstavnika uslijedila je reakcija Ministarstva pravde BiH, po kojoj je Sporazum potpisan i na jezicima BiH, što je izjavio i član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegoviću intervjuu iz 2015. na TV BiH, ali ako i postoje, ti prijevodi nikad nisu bili dostupni javnosti. Svih postdejtonskih godina u upotrebi je samo engleska verzija, što je omogućilo jednostrano tumačenje odredbi i zloupotrebe, smatraju pobornici teorije urote.

Ono što je sigurno, u dvije države vlasti su uspjele zagubiti svoje originalne primjerke izuzetno važnog mirovnog sporazuma.

‘U Hrvatskoj se gubitak tako važnog dokumenta ne može dogoditi’

Naravno da imamo arhiviran Daytonski sporazum, kao i sve druge međunarodne sporazume koje je Hrvatska potpisala – kaže za Nedjeljni Andreja Metelko Zgombić, glavna pravna savjetnica u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova nakon što su došle informacije iz susjednih zemalja da navodno nemaju originalni sporazum potpisan u Daytonu.

– Još prije nekoliko godina čuo sam da u BiH nije sačuvan originalni dokument, ali to je bila samo glasina koju je teško provjeriti. U svakom slučaju, mi ga imamo – govori dr. Miro Kovač, bivši šef hrvatske diplomacije, uz napomenu da Hrvatska čuva sve važne dokumente koji su pohranjeni u zbirci međunarodnih ugovora. Sada u sklopu MVP-a postoji Uprava za međunarodne pravne poslove, u sklopu koje je nekoć radio i bivši premijer Zoran Milanović, čiji je tada šef bio Stanko Nick. – Oni čuvaju sve međunarodne ugovore i taj se posao striktno kontrolira i vodi. Mi smo potpisnici Daytonskog sporazuma i posve je logično da dokument čuvamo – tvrdi Kovač.

Obrađeno i pohranjeno

Svi važni međunarodni ugovori i sporazumi koje je Hrvatska potpisala čuvaju se u posebnoj prostoriji i u posebnim uvjetima. Primjenjuju se stroga pravila arhivistike, tako da je svaki dokument obrađen i pohranjen. – Mi većinu dokumenata skeniramo kako bismo ih mogli koristiti za naše interne potrebe. Međutim, svatko tko želi dobiti na uvid neki od dokumenata može to zatražiti u Ministarstvu – kaže Metelko.

Svi važni međunarodni ugovori, baš kao i Daytonski sporazum, čuvaju se na neograničeno vrijeme pa su zato prilagođeni i uvjeti u prostoriji u kojima se nalaze. Tako se pazi na temperaturu i da u prostoriji ne bude vlage, kako dokumenti ne bi bili oštećeni. Za arhiviranje su zaduženi stručni ljudi koji imaju iskustvo na takvim poslovima, a u MVP-u kažu da nije moguće da se u Hrvatskoj izgubi bilo koji važniji dokument koji je potpisala hrvatska strana. – Kako je to bilo moguće kod naših susjeda, u to ne ulazimo. U svakom slučaju, u Hrvatskoj se to ne može dogoditi – tvrde u MVP-u.

Sličnu praksu u čuvanju dokumenata ima i većina europskih država. Neke od njih čuvaju najvažnije dokumente u posebnim prostorijama koje su dodatno zaštićene od mogućih posljedica požara, pa i potresa. “U svakom slučaju, uvijek postoje i preslike kada bi se autentičnim dokumentima nešto i dogodilo. Ali, toga u Hrvatskoj nije bilo i svake godine se ulažu novi napori da se arhiva dodatno zaštiti”.

Stroga procedura

Sama procedura arhiviranja važnih dokumenata poznata je djelatnicima MVP-a i diplomatima. Prije svega važno je zaštititi sam “dolazak” nekog dokumenta do Zagreba i vrlo je precizno razrađeno što se s potpisanim ugovorom ili sporazumom događa od trenutka kada ga strane potpišu do dolaska u prostoriju gdje će biti pohranjen. Ne može dogoditi da se dokument zagubi ili ošteti. U tome sudjeluju i uredi predsjednika, premijera, šefova diplomacija i ministri potpisnici pojedinih sporazuma, a odmah nakon dolaska u Zagreb dokumenti dobivaju arhivski broj i pohranjuju se na mjesta gdje će biti čuvani. Vrlo je lako do njih doći, jer današnja tehnologija to omogućava, ali odobrenje uvijek daju osobe koje vode posebnu upravu Ministarstva.

Daytonski sporazum je pohranjen u zbirci međunarodnih ugovora kojih ima izuzetno mnogo, ali je svakako riječ o posebnom i vrlo značajnom dokumentu bez obzira na to kakva će biti daljnja budućnost dogovora iz Daytona. Hrvatska strana u više je navrata predlagala da se ide prema Daytonu 2 koji bi definirao nove odnose, time da bi Daytonski sporazum bio osnova. Kako Hrvati, Srbi i Bošnjaci imaju različite poglede i na Daytonski sporazum i na njegovo provođenje u praksi, teško se može pretpostaviti hoće li u dogledno vrijeme zaista djoći do potrebnih korekcija iz Daytonskog sporazuma.

– Bilo kako bilo, mi originalni potpisani sporazum imamo i čuvamo – kažu nam na Zrinjevcu. (Jurica Körbler)

/jutarnji list /