Published On: Pet, pro 17th, 2021

Miroslav Tuđman u pismu ocu: Tuta je kriminalac i svodnik

Nakon otkrića da su Tutini ljudi naredili ubojstvo Mire Tuđmana, evo kako je počeo rat između njega i Tute

Nekadašnji ravnatelj HIS-a Miroslav Tuđman još je krajem 1995. krenuo u otvoreni rat protiv bivšeg zapovjednika Kažnjeničke bojne Mladena Naletilića Tute i njegovih najbližih suradnika.

Posjedujemo službeno pismo Miroslava Tuđmana adresirano Franji Tuđmanu u kojem je vodeći obavještajac u zemlji prikazao je Naletilića kao smutljivca najgore vrste i nabrojio njegove grijehe:

Član je kriminalnog podzemlja, vlasnik kupleraja u inozemstvu i lažni politički emigrant koji nije imao nikakve veze s međunarodnim teroristima iz ETA-e ili Baader-Mainhofa, čime se nerijetko hvalio.

Slični epiteti dodijeljeni su i Naletilićevu pouzdanom suradniku generalu HVO-a Mladenu Andabaku i skupini emigranata koji su pripadali organizaciji Ujedinjeni Hrvati Europe.


Dopis iz HIS-a dokazuje da je Miroslav Tuđman bio organizator lova na Naletilića koji je akcijom specijalaca uhićen i zatvoren u Zagrebu, a u ožujku 2000. izručen Haaškom sudu.

Naletilić je bio svjestan tko je njegov najopasniji neprijatelj u Hrvatskoj.

Njegovi prijatelji iz Kažnjeničke bojne odlučili su se osvetiti zbog uhićenja svog vođe i – kao što je objavljeno u jednom broju Nacionala – u jesen 1998. Vinko Žuljević Klica pripremao je atentat na Miroslava Tuđmana.

Plan je otkrio bivši Naletilićev tjelohranitelj Veselin Marinov i predao ga hrvatskim obavještajnim službama.

Saznavši da se priprema likvidacija predsjednikova sina, vodeći pripadnici Tuđmanove obavještajne zajednice tajnim su kanalima upozorili Žuljevića i ostale Naletilićeve suradnike da se ne upuštaju u takvu akciju jer će biti fizički eliminirani.

Drugim riječima, država je odlučila zaštititi ravnatelja HIS-a pomoću metoda kakve inače koriste pripadnici kriminalnog miljea.

Sve to bile su posljedice spomenutog pisma Miroslava Tuđmana, koje je 1. prosinca 1995. poslao svom ocu i ministru obrane Gojku Šušku.


U službenom pismo iz 1995. koje je Miroslav Tuđman, tadašnji šef HIS-a, poslao Franji Tuđmanu i Gojku Šušku,  iznose se prve spoznaje tajnih službi o Mladenu Naletiliću.

Organizator lova na Naletilića

HIS-ov dopis dokazuje da je Miroslav Tuđman bio organizator lova na Tutu. Kao povod poslužio je prvi broj Nacionala koji je izišao 24. studenog i u kojem je razgovarajući s novinarom Matom Bašićem Mladen Naletilić Tuta dao svoj jedini intervju nekom hrvatskom mediju.

U njemu se nadugo hvalio kako je u dvadesetak godina provedenih u inozemstvu živio životom internacionalnog playboya i terorista, kockao diljem Europe, drugovao s nekim od najtraženijih međunarodnih terorista, a u trenucima odmora se nadahnjivao čitajući djela poznatih filozofa.

Agente Hrvatske izvještajne službe priča je zaintrigirala i u idućih sedam dana sastavili su izvješće prepuno optužujućih podataka protiv zapovjednika zloglasne postrojbe sastavljene mahom od nekadašnjih kriminalaca i robijaša.

Već u uvodu Miroslav Tuđman odbacuje i najmanju pomisao da je Naletilić bio politički emigrant, naglašavajući da je riječ o tzv. putničaru, kako su nazivane osobe koje su na legalan način napuštale Jugoslaviju u potrazi za poslom u zapadnoeuropskim zemljama.

“Tuta nije pokazivao nikakav interes za iseljeničke političke organizacije, on ne pozna njihovu povijest, ustrojstvo ni način djelovanja. Isto tako nije istina da je bio suradnik Brune Bušića niti mu je Bušić naredio da stupi u kontakt s njemačkim ekstremnim ljevičarima”, obavijestio je u prosincu 1995. Miroslav Tuđman svojeg oca.


HIS-ov dosje taksativno difamira Naletilića kao “vlasnika ili suvlasnika lokala u kojem su plesale gole žene i gdje je cvjetala prostitucija”.

Spominje se da je Tuta bio u dobrim odnosima s predsjednikom Ujedinjenih Hrvata Europe Žarkom Odakom i kriminalcem Željkom Šuškom Đangom.

Naletilić i Šušak Đango su samoinicijativno pokušali uspostaviti kontakt s pripadnicima Baader-Meinhofa, međutim vodstvo UHE ih je u tome spriječilo strahujući da iza takvih namjera stoji jugoslavenska tajna služba koja tako želi hrvatsku emigraciju prikazati kao puke teroriste.


Ništa bolje u svojem izvještaju Miroslav Tuđman nije opisao ni Ivana Andabaka.

Andabak je bio redoviti posjetitelj Naletilićeva bordela u kojem je nakon jedne svađe ubio navodnog jugoagenta.

Pobjegao je u Španjolsku, međutim izdao ga je Željko Šušak Đango i Andabak je izručen njemačkim vlastima koje su ga osudile na višegodišnju robiju.

Nakon velikosrpske agresije vratio se u Hrvatsku i neko vrijeme proveo na istočnoslavonskom ratištu, a na kraju je završio u Hercegovini.

“U HVO-u je dobio čin general-bojnika! Nije dobrog zdravlja. Ima šećernu bolest pa brzo zaboravlja ono što prethodno s nekim dogovori”, kao pomalo dementnu osobu opisao je Tuđman Andabaka, jednog od najpouzdanijih Naletilićevih pobočnika.

U završnom dijelu svojeg izvještaja Tuđman spominje i malo poznatog pripadnika emigrantskih krugova Tomislava Naletilića koji sa šefom Kažnjeničke bojne nikada nije bio u dobrim odnosima, o čemu svjedoči i podatak da ga je Naletilić Tuta jednom prilikom optužio zbog miniranja kuća u Hercegovini.

Ukratko rečeno HIS-ovo izvješće je bila nedvosmislena optužnica protiv Naletilića u kojoj je ovaj opisan kao švecer i kriminalac blizak dijelu emigrantskog podzemlja povezanog s jugoslavenskim tajnim službama.


Skoro istovjetne zaključke izvukao je i Marinov koji je u interviewu za Nacional potvrdio da je Naletilić bio suradnik njemačke agenture BND, ali i bugarske tajne službe.


Mladen Naletilić Tuta uhićen je u veljači 1997. u trenutku kada je s nekoliko prijatelja prešao u Hrvatsku.

Organizator spektakularnog uhićenja bio je Miroslav Tuđman, a u kakvoj je tajnosti pripremano pokazuje podatak da su za realizaciju dovedeni specijalci iz ATJ Lučko Zagreb kojima je neposredno prije početka operacije kazano koga će uloviti.

Kao formalni povod Naletilićeva uhićenja navedena je likvidacija Roberta Nosića, vojnog policajca iz Ljubuškoga.

Nosić je u svađi oko djevojke ubio jednog pripadnika Kažnjeničke bojne, zbog čega su ga “tutići” oteli i satima se na njemu iživljavali, te naposljetku ubili i spalili.

Ali stvarni razlog zatvaranja najpoznatijeg hercegovačkog emigranta bila je odluka Miroslava Tuđmana i HDZ-a da se riješe neposlušnog vođe hercegovačkog podzemlja za kojeg se već tada zanimalo i haaško tužiteljstvo zbog etničkog čišćenja bošnjačkog stanovništva.

Zavjerenički Nacional tada je pisao da je Naletilić detaljno znao sve namjere Franje Tuđmana i Gojka Šuška vezane uz “aneksiju tzv. Herceg-Bosne i njezino pripojenje Hrvatskoj”, uhićenjem ga se željelo staviti i izvan haaške jurisdikcije.

Zato je iz arhiva izvučeno Nosićevo mučko ubojstvo, međutim dokazi su bili preslabi i Naletilić je pune dvije godine proveo u pritvoru u Remetincu.


U međuvremenu njegovi su suradnici doznali da je za zatvaranje njihova zapovjednika kriv Miroslav Tuđman i počeli su pripremati njegovu likvidaciju.

Zahvaljujući otkriću Marinova, koji je pod kodnim imenom Mornar špijunirao vodeće članove Kažnjeničke bojne, ondašnji ravnatelj HIS-a Miroslav Šeparović dobio je pouzdane podatke o osvetničkoj misiji Naletilićeva klana.

Krajem rujna 1998. održan je sastanak predstavnika MUP-a i svih tajnih službi s kojeg je Vinku Žuljeviću Klici upućeno upozorenje da ni na koji način ne pokuša provocirati prvake HDZ-ova režima.

Posljedice sastanka bile su dvojake: mafija je sina predsjednika države pustila na miru, no Šeparović je morao otkriti tko je Mornar, a informacija o Marinovljevoj izdaji stigla je i do Naletilićevih ljudi.

Uostalom koliko su oni bili duboko infiltrirani u tadašnju vlast pokazuje podatak da je tih dana Andabak najčešće bio u društvu Slobodana Krkača, svojedobno osobnog tjelohranitelja jednog od unuka Franje Tuđmana.


Naletilićevi ljudi nisu dugo mirovali. Kada je Haaški sud i službeno zatražio njegovo izručenje, HDZ-ov režim pokušao je spasiti svog nekadašnjeg ratnika izmišljenom pričom o njegovoj bolesti.

Uz obrazloženje o srčanim problemima, Naletilić je uz jako osiguranje 14. listopada 1999. smješten na kardiovaskularni odjel KBC-a Rebro.

Paralelno s time tajne službe zapazile su dolazak Andabaka i pedesetak pripadnika Kažnjeničke bojne u Zagreb.

Obavještajne analize pokazale su da se priprema Naletilićeva otmica i u strahu od sankcija međunarodne zajednice, Franjo Tuđman odlučio se za rigoroznu kontrolu haaškog osumnjičenika.

Time su otpale bilo kakve šanse za organiziranje bijega i prebacivanje u Hercegovinu, a ubrzo su u Zagreb stigli i liječnici iz Haaga koji su potvrdili da je Naletilić sposoban preživjeti 90-minutni let zrakoplovom.

No tada je već bio počeo posljednji čin agonije HDZ-ove vlasti: Franjo Tuđman je umirao, krenula je predizborna kampanja i bilo je očito da će nova vlast odlučiti o Naletilićevoj sudbini.


U ožujku 2000. Naletilić je izručen Međunarodnom tribunalu za ratne zločine, gdje je osuđen zbog etničkog čišćenja Hercegovine i srednje Bosne od muslimana.

No  veći dio te kazne na kraju je dosuđen Tutinim zapovjednicima. Onima koje nikad zapovjednicima nije smatrao. I kojima je gurao pištolje u usta.

guest
2 Komentari
Najstariji
Najnoviji Most Voted
Inline Feedbacks
Vidder sve komentare
djuro
djuro
7 mjeseci prije

Tutu bibi papa

Šaćir soros
Šaćir soros
7 mjeseci prije

Tuta eroj …UZP a