Srijeda, 12 veljače, 2025

Miris bora, snijeg Hrasnice i pokoji ratni zločin: Zar ne možemo pustiti čovjeka da u miru lista uspomene?

Vrlo
- Advertisement -
Tužiteljstvo BiH pokazalo zavidnu formu u disciplini “čekanja na starost”.

Zamislite scenarij: Fikret Prevljak, ugledni penzioner, sjedi u svom dnevnom boravku. Snijeg prekriva Hrasnicu, a u toplini doma čuje se samo zvuk električnog pokrivača. Na stolu, pored čaja od kamilice i škatulice lijekova za tlak, leži album s crno-bijelim fotografijama iz “dana ponosa”.

Taman kad se sprema pritisnuti dugme na daljinskom da prebaci s vijesti na reprizu serije, na vrata kuca poštar. Pismo iz Suda BiH! Šok i nevjerica. Otvara ga i čita – optužnica za ratne zločine.

Pravda, naizgled, uvijek stigne. No, u BiH pravda dolazi s posebnim dodatkom: štapom za hodanje i senilnošću. Jer, priznajmo, Tužiteljstvo BiH ima vrlo specifičan vremenski okvir kad su u pitanju bošnjački dužnosnici – tek kada im kalcij postane svakodnevna briga, a šećer glavna tema obiteljskih ručkova.

“Bolje kasno nego nikad” – ili bolje rečeno, bolje kad je prekasno da bi išta imalo smisla. Dokazi su se ohladili, svjedoci izumrli, a optuženi… Pa, i oni su već dobrano na putu. I ne bi tu bilo problema da ovo nije već pravilo, a ne iznimka. Pravda u BiH ima svoj tempo: kad su Hrvati u pitanju, optužnica stiže kao brza pošta. Kad su Srbi, malo sporije, ali ipak dovoljno brzo da ne skuplja prašinu. A kad su Bošnjaci? E, to se odgađa sve dok optuženi ne postane redovit gost u ljekarni.

Pogledajmo Prevljaka. Čovjek je sada “stariji gospodin”, što je uljepšani izraz za nekoga kome je svakodnevni trening penjanje do drugog kata bez lifta. Njegova borba za “ljudska prava” sad se svodi na bitku s visokim tlakom, a Tužiteljstvo BiH ga iznenada podsjeti da je, eto, nekad davno, možda malo pretjerao. Zar mu nije već dovoljno teško? Zar nije mogao otići u vječnost kao uzoran pradjeda, uz šah s unukom i nostalgiju za boljim danima?

Ali ne, sudovi u BiH imaju poseban talent da ožive ono što je odavno trebalo biti riješeno. Naravno, nije to zato što su spori – nego zato što su “temeljiti”. Temeljiti toliko da zločin iz ’92. procesuiraju 2025. Temeljiti do točke apsurda, gdje pravda više ne služi žrtvama nego postaje rekvizit u političkim kalkulacijama.

Naravno, ima i onih koji će reći: “Pravda nikad ne zastarijeva.” Istina, ali što je pravda koja dolazi prekasno? Zločini nisu “možda” počinjeni. Znalo se za njih. Ali dok su svjedoci bili živi, dok su se dokazi mogli potvrditi, pravosudni sustav je imao druge prioritete – vjerojatno osiguravanje da nitko ne “uzruja javnost”. Sada, kad optuženi jedva uzrujavaju vlastiti puls, eto optužnice. Ne da zadovolji pravdu, nego da zadovolji formu.

I, na kraju krajeva, tko smo mi da sudimo Tužiteljstvu? Možda su se samo prilagodili lokalnom ritmu. Sve u BiH kasni: reforme, infrastruktura, pa zašto ne bi i optužnice? Ako ceste čekaju desetljećima, što su onda zločini? A Fikret Prevljak? Njegovi su dani možda pri kraju, ali barem će unuci moći reći da njihov pradjed nije bio običan penzioner.

Ne, on je bio “važan čovjek”. Čovjek koji je dobio pozivnicu za posljednji čin pravde, taman kad su svi već zaboravili zašto je predstava uopće počela.

Emina Zanki l poskok.info

- Advertisement -

14 KOMENTARI

guest

14 Mišljenja
Najstariji
Najnovije Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Pravo iz furune

Pi Network otkrio datum lansiranja: Revolucija mobilnog rudarenja počinje 20. veljače, Pi token u raketnom porastu!

Potencijalna buduća kriptovaluta Pi Network koja veliku zajednicu ima i na Blakanu, najavila je veliku vijest. ...
- Advertisement -
- Advertisement -

More Articles Like This

- Advertisement -