Zoran Milanović, predsjednik Hrvatske koji u posljednje vrijeme zvuči kao vlastiti glasnogovornik, zakazao je svoju inauguraciju za drugi mandat 18. veljače. Lokacija? Pa gdje bi drugdje nego na Pantovčaku. Jer zašto mijenjati nešto što je, kako kaže, već “svečano građansko, formalno” i, naravno, “naša fešta”.
Prvo se dvoumio – Markov trg ili Pantovčak? Ali tko bi ga mogao kriviti što je odlučio izbjeći sve te stepenice na Markovu trgu i eventualne prosvjednike koji bi se tamo mogli zalomiti. Ovako će na Pantovčaku biti sve pod kontrolom, uz poneki buket cvijeća i klasične uzvanike – prijatelji, obitelj i možda nekoliko mačaka lutalica koje su odlučile prisustvovati “našoj fešti”.
Premijera Plenkovića neće biti. Naravno, ne zbog epidemioloških razloga, nego jer je već unaprijed odlučio ostati kod kuće. Milanović, pun razumijevanja kao i uvijek, podsjetio je da ni on nije čestitao Plenkoviću u nekim prijašnjim prilikama. Pa što? “Neće doći? Neće doći!”, zaključio je filozofski, što bi moglo poslužiti kao novi nacionalni moto.
Strani državnici također nisu pozvani jer, kako Milanović kaže, “to je naša stvar”. Možda mu je, ruku na srce, ipak pomalo neugodno objašnjavati zašto smo tako dobri s Mađarima ili kako je točno završila priča s INA-om. I bolje je, manje pitanja, manje problema.
Inauguracija će, kaže Milanović, biti “malo veća” nego prošli put. Hoće li biti torta, šampanjac ili možda samo onaj čuveni govor gdje će, između retoričkih bravura, ponovno stisnuti ruku samome sebi? Nitko ne zna. Ali jedno je sigurno – bit će to svečanost koja nas podsjeća da su u Hrvatskoj predsjednici više protokolarni ukrasi nego stvarni nositelji moći.
I tako, dok Milanović slavi svoj drugi mandat, ostatak Hrvatske može mirno spavati znajući da, barem na jedan dan, Pantovčak neće donositi kontroverze nego samo – kako to predsjednik voli reći – “svečanost moderne republike”.
wpDiscuz
