Published On: Čet, lis 23rd, 2014

Milan Bandić i loše društvo

Nedavno sam, u naselju Brankovac, susreo poznatog Hercegovca u Zagrebu, Milana Bandića. Gradonačelnika! Ne običnog i bezveznoga gradonačelnika kakav je mostarski vječiti i nedemokratski izabrani gradonačelnik Ljubo Bešlić, nego pravog pravcatoga gradonačelnika, demokratski izabranog i od naroda postavljenog, u pravome mandatu i s pravom gradskom upravom. S gradonačelnikom Hercegovcem, kome sam odmah pružio ruku a on meni rekao da sam prekrupan za jednog pisca, rukovao sam se. Dodao sam da je to zapadni stereotip da pisci moraju biti žgoljavi i kašljucavi, da sam ja pisac dvadeset i prvog vijeka. Da sam namjerno čekao dvadeset i prvo stoljeće da propišem jer sam baš htio biti pisac dvadeset i prvog stoljeća. Htjedoh se rukovati i s prijetvornim i pogurenim starcem koji je bio s njim, ali u strahu  povukoh ruku jer sam shvatio da se radi o gradonačelniku Mostara, Ljubi Bešliću, nedemokratski izabranom i nesretno postavljenom na čelo grada koji sam sebe ne može od kiše spasiti iako je desecima metara iznad korita rijeke Neretve. U strahu za prste, povukoh ruku, upitah se samo s pravim gradonačelnikom koji voli i čuva svoj grad od kiše, snijega i divlje gradnje.
Kasnije pomislih, Hercegovac je to, ne može mu loše društvo ništa. Ali, jadac! Čujem nedavno da su ga pritvorili. Optužbe su, doduše, malo čudne…. Poticanje na korupciju (!?), prekoračenje ovlasti (!?), prekomjerno trošenje sredstava (!?)… Ima i optužbi na poticanje za nešto što ni razumio nisam (!?). Meni to izgleda kao kad bi Senada ili mene optužili kako smo 1981. godine nagovarali Ahmu da skoči sa Starog mosta. Sreća pa je Ahmo bio pravno nepismen, strpali bi nas oba, i Senada i mene, u zatvor.

Neću duše griješiti pa reći da je to bio jedini način da ga ljudi ponovno ne izaberu za gradonačelnika, kao što su onom Jankoviću u Sloveniji zamjerili što ga stalno biraju za gradonačelnika pa mu smjestili što pas ne bi s maslom. Ali, neću biti ni naivan pa reći da iza svega ne stoje neki krugovi kojima baš i ne odgovara da narod bira pored njih živih. Krao Milan ili ne, Zagreb više nego ikad nalikuje gradu, puno više nego što je bio grad prije izbora Milana Bandića za gradonačelnika. Tramvaji rade, gradske službe funkcioniraju, sve ide kao što treba ići u gradu kakav je Zagreb. Ne pomaže ni to što je Hercegovac s „pačom“ Hercegovca i ništa manje hercegovačkim izgovorom. Ne pomaže što prije dolaska na posao „špancira“ Zagrebom u trenirci i tako špijunira svoje službe, da vidi funkcionira li sve što je uradio i za što je plaćen kako treba, od novih javnih WC-a do parkova, odvoza smeća i kanalizacije. Našem gradonačelniku je jasno da je bolje ne izlaziti iz auta i ne miješati se u svoj posao. Ako zagrebački gradonačelnik ovoga puta izbjegne zatvor, morat će promijeniti način rada. Kad se već nađe u lošem društvu, morao bi saznati da je nerad majka nedodirljivosti i od Ljube B. početi usvajati znanja potrebna za ostanak na funkciji gradonačelnika.

Veselin Gatalo l pogled.ba