Published On: Pon, ožu. 13th, 2017

Michela Magaš europska je inovatorica godine, a ovo je njezin prvi životni intervju za naše medije

Kći legendarnog arhitekta, akademika i autora Poljuda, Borisa Magaša, ovaj tjedan u Bruxellesu je primila važno europsko priznanje vrijedno 100.000 eura. Telegram je jedini medij koji je u petak prisustvovao njezinoj proslavi u Rijeci gdje je odrasla. S našim novinarom tamo je razgovarala o svojoj prilično nevjerojatnoj karijeri koja je počela u Financial Timesu, ponudi Stevea Jobsa koju je odbila, znanstvenom radu, inovacijama za koje je nagrađena i, konačno, njezinoj globalno važnoj tvrtki Stromatolite.

Michela Magaš, dobitnica Nagrade Europske unije za inovatorice 2017., pretvorila je u petak 10. ožujka, Samovar bar u neposrednoj blizini Korza, u privremeni ured u kojemu je stolovala od 13 do 18 sati. U Rijeci gdje je odrasla, Michela Magaš provela je svega 24 sata: u četvrtak navečer doletjela je u Zagreb, pa odmah nastavila put kolima do Rijeke. Jutro je posvetila sestri Andrei, proslavila rođendan nećaka, i potom je u Samovar baru, u najužem krugu prijatelja, proslavila priznaje vrijedno 100.000 eura koje je primila u Bruxellesu. Zatim je satima primala čestitke, odgovarala na telefonske pozive poznatih i nepoznatih, objašnjavala da već drugo jutro juri dalje, da ju do kraja mjeseca čeka još 22 leta zrakoplovima po Europi.

Premda je bila stalno u pokretu, niti jednog trenutka nije izgledalo da joj je gužva oko nje naporna, niti se primjećivao umor. Štoviše, Michela Magaš je uživala, pucala od adrenalina: svakom je posvećivala maksimalnu pažnju, strpljivo je razgovarala na mobitel koji je neprestano zvonio. Nakon što smo razmijenili posjetnice, bilo je jasno da su se susrela dva različita svijeta: gospođa Magaš odmah je demonstrirala kako njena mala, uska aluminijska posjetnica, udarcem prsta, postaje bas gitara, pa je moja klasična posjetnica na nešto tvrđem papiru, u usporedbi s njenom, zaista izgledala kao da je iz kamenog doba.

 

U obrazloženju vrijednog europskog priznanja stoji da je Michela Magaš dobila prvu nagradu jer je kao državljanka Hrvatske i Velike Britanije osnovala Stromatolite, britanski laboratorij za inovacije u dizajnu sa studijom u Švedskoj, koji razvija novu generaciju inkubacije i kreativnih tehnoloških alata za inovacije u okviru Music Tech Festa koji ima više od 5000 članova iz cijelog svijeta. S obzirom na to obrazloženje ne čudi zapravo da tijekom intervjua nije bilo lako pratiti kako Michela Magaš objašnjava ono čime se bavi: govori brzo, energično, stalno si pomaže engleskim stručnim izrazima i riječima za pojmove koje hrvatski jezik ne poznaje. I još k tomu priča o stvarima koje su potpuni novum i za najbolje tehnološke znalce, nekmoli za priučenog tehnološkog amatera.

Kreativnost je srce inovacije

Dugo je govorila o značaju tehnoloških inovacija, hakiranju, IoT-u. Izgovarala je pojmove poput building ecosystems, ideas and innovation for product and media, design thinking, systems architecture, iconography, detaljizirajući na kraju nove metode obrazovanja. Brzinom koju je teško, da ne kažemo, nemoguće pratiti, objašnjavala je neke od ključnih točaka svojih radova: da je kreativnost srce inovacije, da je zadaća omogućiti maksimalnu brzinu prijenosa znanja, da se moraju postaviti IP parametri da održavaju otvorenu inovaciju, da bez eksperimenata nema inovacija, da nove ideje valja najprije uključiti u postojeći network.

GOSPOĐA MAGAŠ U PETAK U RIJECI –Vjekoslav Skledar/Telegram

Zatim je govorila o pitanjima koja se nameću u njenom radu: kolika je, primjerice, uloga kreativnosti u inženjerstvu, a koliko je cijeli taj proces uvjetovan i određen. Koliko se brzo može doći do novih znanja unutar eko sustava, koji je odnos vremena provedenog u dogovorima i razgovorima i konkretnog rada na artefefaktu, koji je “proces evaluacije njegove alokacije prema projektima”? Zahvaljujući tomu što su Michela Magaš i njen tim znali odgovore na sva pitanja, uspjeli su realizirati svjetski poznati projekt Music Tech Fest. Gospođa Magaš je osnivačica i kreativna direktorica “smotre muzičkih ideja” zajedno s Andrew Dubberom, na kojemu su do sada nastupili BBC, Shazam, Spotify, Soundcloud, Ninja Tune and Warp, tech mediji poput WIRED, razni hakeri i istraživači.

Tu se izvodi glazba koja je mješavina suvremene ozbiljne muzike, nadopunjena udarcima raznih predmeta, od drvenih štapova do posuđa, te obogaćena zvukovima elektroničke glazbe i raznih tehnoloških dostignuća. Michela Magaš objašnjava da su ljudi nekoć čitali knjige kako bi se uzdigli i oplemenili, no danas je takav način stjecanja znanja puno sporiji od digitalnih medija: ako tako radiš to znači da ćeš odmah fatalno zaostati za onima koji kupe znanja po internetu, preko platformi na kojima se brzo nalazi sve što želiš. Da bi se mogao bolje razumijeti spektakularni uspjeh gospođe Magaš te brojna međunarodna priznanja koja je dobila tijekom svoje iznimno bogate i upečatljive karijere, valjalo je dio odgovora potražiti u njenoj životnoj priči.

Imala je lude ideje da će mijenjati svijet

Naime, Michela Magaš i sama ističe kako se je već u djetinjstvu i u tinejdžersko doba odredile dvije stvari. “Ponajprije, moja obitelj i način na koji sam se školovala. Moj otac Boris Magaš, akademik i iznimno cijenjeni arhitekt, autor cijelog niza velikih projekata te moja majka Olga, koja je također arhitektica, stvorili su u našem domu kreativnu atmosferu koja me od malih nogu poticala na stvaralaštvo. Po svim podovima u stanu bili su rasprostrti nacrti koje su radili mama i tata i svi smo hodali po njima.

Satima sam znala sjediti tati u krilu i gledati ga kako crta, tako da sam i ja vrlo brzo počela crtati, a pri tomu smo mama i ja voljeli slušati glazbu. Kad sam krenula u školu i kad bih se vratila kući te pitala nešto što me zanimalo ili nisam razumijela, tata je odmah donosio čuveni, veliki enciklopedijski riječnik francuskog leksikografa Pierrea Laroussea da bismo razjasnili čemu se radi. Tako sam počela pratiti filozofiju, fiziku, matematiku…

Moji se školski kolege danas prisjećaju kako sam se prepirala s profesorom marksizma, kako sam obožavala engleskog filozofa, mislioca i reformatora Bertranda Russella, dobitnika Nobelove nagrade za književnost. Pod njegovim utjecajem, još kao dijete, na pitanje što biti želim kad odrastem, umjesto medicinske sestre ili vatrogasca, napisala sam da želim dobiti Nobelovu nagradu za mir. Imala sam lude ideje da ću mijenjati svijet i ispravljati nepravde. Žeđ za znanjem i za kreativnošću naslijedila sam od oca, a od majke druželjubivost i odnos s ljudima”.

U RIJEČKOM SAMOVAR BARU –Vjekoslav Skledar/Telegram

Kako je u Londonu upisala Royal College of Art

Dodatan poticaj razvoju kreativnosti i unapređenju znanja dobila je u osnovnoj i srednju talijanskoj školi u Rijeci. “Osim djece iz talijanskih obitelji bilo je oko petnaestak učenika iz hrvatskih obitelji od kojih su svi na kraju završili fakultete i napravili zapažene karijere. Tijekom školovanja u kojemu smo dobili vrhunsku naobrazbu, naučili smo talijanski i engleski, čitali smo talijansku literaturu od Dantea pa na dalje. Prednost života i školovanja u Rijeci bila je u tomu što je to bila multikulturalna sredina, grad na raskrižju raznih kultura i razmišljanja, pa sam zahvaljujući svemu tomu sasvim pripremljena uletjela u globalizirani svijet u kojemu je mješavina raznih kultura, civilizacija i načina života, normalna i istodobno vrlo poticajna stvar.

Doduše, tijekom školovanja bilo je manjih problema: s hrvatske strane često su nas pitali zašto idemo u talijansku školu, dok su nam neki Talijani prebacivali da moraju plaćati školovanje malih Hrvata. Danas radim s mladim ljudima iz Italije i držim im predavanja na talijanskom jeziku tako da se investicija talijanske države u moje školovanje pokazala opravdanom.” Michela Magaš prisjeća se kako je već sa 16 godina znala da će pod svaku cijenu studirati dizajn. Kako u nas u to doba još nije bilo još takvog fakulteta, otišla je kod bratića u London gdje je na kraju upisala i završila Royal College of Art, jedan od najboljih fakulteta takve vrste na svijetu. Za studija, Michela je bila prva po rezultatima tako da je u velikoj međunarodnoj konkurenciji dobila pravo na završni dio školovanja. Uz vrhunsku naobrazbu kakvu takvi prestižni fakulteti pružaju svojim diplomcima, oni im istodobno širom otvaraju sva vrata.

Prvi posao dobila je u prestižnom Financial Timesu

“Nakon završenog fakulteta najveći broj studenata Royal College od Art, u pravilu napravi ozbiljne karijere pa se tijekom života susrećeš s mnogim starim prijateljima što može pomoći u radu pa i pravljenju karijere”. Još za studija gospođa Magaš bila je ljuta što u britanskim medijima nije bio na pravi način prezentiran rat u Hrvatskoj. Stoga je odlučila napraviti prijedlog redizajna novina kako bi se dao veći značaj manjim vijestima. Odmah po završetku studija prihvatila je ponudu za posao Financial Timesa te ubrzo postala dizajnerica i art direktorica. U Financial Timesu radila je od 1995. do kraja 2000, a za jedne od najuglednijih svjetskih novina napravila je kompletno novi grafički izgled. U toj, tada vrlo konzervativnoj sredini, uspjela se izboriti za promjenu fontova, zatim cijelih sekcija, a na kraju je napravila kompletan redizajn rubrika….

Svaki dan radila je četiri naslovnice: za englesko, azijsko, američko i europsko izdanje. Nakon nekog vremena zatražila je da je presele na web, odnosno na njihov portal jer je osjećala da bi tu mogla više dati u smislu organiziranja informacija. No, u to vrijeme redakcija nije posvećivala posebnu pažnju internet izdanjima, papirnata izdanja bila su im puno važnija. Stoga je dala otkaz te je zajedno s Peter Russel-Clarkeom osnovala u Londonu tvrtke Sonaris Systems i Stromatolite koje su se bavile tehnološkim inovacijama. Zahvaljujući kreativnosti i inovativnosti od početka su im klijenti bili tvrtka Nike, a kasnije i Nokia. Pozvani su na razgovor i u Apple koji je zamijetio njezin program za dinamično listanje fotografija te su joj odmah ponudili posao.

Dala je otkaz u FT-ju i odbila Stevea Jobsa

Iako je je ponuda bila iznimno atraktivna, a za mnoge bi bilo ostvarenje svih snova zaposliti se u Appleu, Michela Magaš nije prihvatila ponudu. “Nisam imala druge mogućnosti budući da Stevea Jobsa nije zanimao razvoj muzičkog softvera, nego mu je prioritet bio hardware. Naprosto nisam mogla čekati da se u Appleu probude i vide kolike su mogućnosti uporabe kreativnih sučelja i glazbenih podataka za razvoj sustava umjetne inteligencije za pretraživanje muzike. Uz ulogu konzultanta za Apple, dobila sam poziv Univerziteta u Londonu da sastavim ekipu inženjera koja bi se fokusirala na razvoj sustava za pretraživnje glazbe.

U HRVATSKOJ JE OVAJ TJEDAN PROVELA DAN I POL –Vjekoslav Skledar/Telegram

Ubrzo je moja tvrtka Stromatolite dobila nagradu britanskog Technology Strategy Boarda (Innovate UK) da bi razvila komercijalni software Sonaris. Istodobno je moj partner Peter pozvan da se pridruži Jonathanu Iveu na dizajnu prvog iPhonea te je danas jedan od najuglednijih članova Apple Industrial Design Teama”. Jedan od najzanimljivijih projekata gospođe Magaš je sustav Sonaris koji povezuje glazbu po sličnosti boje zvuka. “Da bih se 2006. prijavila na natječaj za taj projekt, morala sam naučiti sve o zvuku, njegovoj kvaliteti i boji te kako stvoriti sistem s raznim drugim parametrima.

Nakon nagrade Europske komisije za “spoj umjetnosti i znanosti” okupila sam najuglednije europske profesore kako bi razvili program za širenje struke prema kreativnim industrijama, kulturnim i socijalnim istraživanjima. Oni su me, premda još nisam doktorirala, izabrali za svoju šeficu, iako sam po hijerarhiji bila ispod njih. Iz tog programa proizašao je Music Tech Fest. Kasnije sam te profesore uključila u novi projekt inovacija za tu domenu. U samo dva tjedna napisala sam program iz glave, ali sam tih 14 dana radila po 20 sati dnevno. Imam maminu energiju, pa mogu bez problema toliko raditi.

Nikad nisam uzimala nikakva stimulativna sredstva, čak ni kao studentica, kad su svi drugi eksperimentirali. Razgovarala sam s puno vrhunskih stručnjaka, razradila sam program, i potom na njemu radila punih 18 mjeseci. Iako sam bila totalni autsajder i samouki programer, na kraju sam dobila stipendiju. Tako sam dobila fenomenalnu pomoć kojom smo mogli realizirati projekt koji povezuje ljude po muzičkim afinitetima.”

Preprodajom stanova financirala projekte

Nakon toga gospođa Magaš pokazala je na laptopu kako sustav Sonaris, koji je patentirala s partnerom Cyril Laurier, radi. Nakon što se na ekranu pojavila karta cijelog svijeta, pustila je jednu skladbu koja je bila podrijetlom iz Španjolske. Ubrzo se na ekranu pojavila crta koja je iz Španjolske krenula na put oko svijeta. Zaustavila se na dvadesetak mjesta u Aziji, Africi, Europi, Americi… I kad se pritisne na bilo koju točku na svijetu kroz koju je označila strelica, začuje se glazba koja ima gotovo istu boju zvuka kao i izvorna španjolska numera. Zaista impresivno. Pri kraju razgovora gospođa Magaš otkrila je jedan svoj hobi.

“Za boravka u Londonu kupila sam četiri stana, jedan za drugim. Dizajnirala sam ih i uredila ih uz pomoć prijatelja i onda ih prodavala za dvostruko višu cijenu. Na taj način prikupljala sam novac za financiranje svojih projekata”. Prije dvije godine zajedno s partnerom odlučila je preseliti u Švedsku. London više nije pogodan za ljude koji puno putuju zrakoplovima: moraš krenuti na aerodrom četiri sata prije polijetanja pa se gubi previše vremena. Osim toga Engleska izlazi iz EU pa će biti još teže komunicirati s Europom.

Ponuda za posao na jednom od najboljih fakulteta

Na pitanje zašto su se odlučili za Švedsku, gospođa Magaš odgovara kako je bilo više razloga za to. “Kad su meni i mom partneru ponudili da dođemo u Švedsku nismo se puno dvoumili. Osobno sam uvijek sklona raditi za društvenu korist, a to se u Švedskoj cijeni i što je najvažnije funkcionira. To je potpuno sukladno njihovom shvaćanju morala i etike. U Švedskoj, kad imate novčanih problema, banke i država neće vas dotući, već će vam pokušati pomoći. Teret financijskih nevolja ne svaljuje se samo na leđa siromašnijih i slabijih društvenih slojeva kao u Engleskoj koja je izrazito nepravedno društvo, ovdje se nastoji ravnopravno podijeliti teret rješavanja problema.

Zatim, u Švedskoj su mi ponudili da radim na fakultetu koji je broj jedan na Zapadu. U gradu Umei, koji je bio europska prijestolnica kulture 2014., imamo najbrži internet u Europi, lokalno društvo je iznimno napredno po pitanju industrije, start-up ekonomije, inovacija i kreativnosti, a žene nisu zapostavljene već zauzimaju istaknute pozicije u tvrtkama, kao što je na primjer Volvo. I na kraju, tu su još uvijek relativno jeftine nekretnine pa smo mogli kupiti kuću i zemljište pokraj mora. Sada s partnerom dizajniram kuću u prirodi i u njoj se osjećamo sjajno.”

telegram.hr

Pravila ponašanja na Poskok.info ilitiga po stranjski Disclaimer