Published On: Pon, lis 17th, 2016

Meksičke heroine preuzele vlast

Organizirani kriminal u Meksiku ušao je u sve pore društva i došao čak i do najmanjih zajednica i sela. Međutim, jedan gradić u državi Mičoakan je iznimka. Naime, predvođeni ženama, stanovnici Cerani su formirali jedinicu koja se istovremeno bori kako protiv kriminalaca, tako i policije. Čak su izbacili i sve političare iz grada. Žene su te koje su predvodnice i koje se u tajnosti sastaju i prave planove za obranu grada. Godinama su se zgražavale nad ubojstvima i otmicama nedužnih, te upadima maskiranih ljudi u njihov gradić.
Prije pet godina odlučili su da se organiziraju i riješe se svih onih koji ugrožavaju Cerani. Oni mahom žive od sječe drva, jer gradić okružuju izuzetno bogate šume. Međutim, kako su se posljednjih deset godina pojavile šumokradice, egzistencija seljana je došla u pitanje i odlučili su stati na kraj ovim bezočnim kriminalcima.
I dok su meksički karteli uglavnom orijentirani na trgovinu drogom, vremenom su razgranili posao i ušli iu druge oblasti. Prije nekoliko godina masovna krađa drva ugrozila je i izvor vode u gradiću, jer je došlo do aktiviranja klizišta. “Bili smo zabrinuti”, kaže Margarita Elvira Romero, jedna od žena koje su povele borbu protiv kriminalaca. “Da su nastavili nam sijeku drveće, ostali bismo i bez vode.
Egzistencija nam je bila ugrožena”, kaže ona. Grupa žena se organizirala, otišla u šumu i pokušala pregovarati s kriminalcima. Oni su ih verbalno napali, a zatim i otjerali iz šume. Tada su shvatile da moraju osmisliti neki drugi plan. Znale su da je preopasno da se sukobe sa šumokradicama u šumi, pa su odlučile da presretnu njihove kamione dok budu drva izvozili iz šume. Tog 15. travnja 2011. godine započeo je levantamiento ili ustanak. Žene, uz pomoć susjeda, blokirale su kamione šumokradica ispred Margaritine kuće i neke od šumokradica uzele kao taoce. Tada se oglasila i lokalna crkva, a narod ovog kraja je znao da se nešto događa i svi su pritekli u pomoć ovim hrabrim ženama. “Svi su izašli na ulice, naoružani mačetama”, prisjeća se Melisa Fabijan, koja je tada imala 13 godina.
“Žene su te koje su sve organizirale. Bilo je zaista kaotično stanje”, prisjeća se ona. Odmah je došla lokalna policija, na čelu s gradonačelnikom, ali i kriminalci, koji su zahtijevali da se oslobode taoci, njihovi drugovi. Tada je nastala zategnuta situacija i svi su bili protiv svih; policija na jednog strani, seljani na drugoj, a kriminalci na trećoj.
“Dođe mi da zaplačem kada se sjetim tog dana”, kaže Margarita i dodaje: “Bilo je to poput horor filma, ali definitivno najbolja stvar koju smo mogli učiniti.” Stanovnici Cerani su shvatili da gradonačelnik i policija surađuju s kriminalcima i odmah su ih protjerali iz grada. Narod je gradsku vlast preuzeo u svoje ruke. Zabranjene su političke partije, jer su shvatili da one dijele narod i narodnu slogu.
Iz svakog kvarta Cerani izabrana su po četiri vijećnika, koji danas predstavljaju gradsko vijeće. Danas, oni su skoro potpuno samostalni i žive na način kako oni žele, nezavisni od vanjskog svijeta. Pet godina kasnije još postoje kontrolni punktovi na ulazu u grad. Njih čuvaju pripadnici Ronda Comunitarije, narodne policije, koji danonoćno nadgledaju tko ulazi i izlazi iz grada.