Bila je Norijada. Dan kada se srednjoškolska zrelost simbolično ispuše u zviždaljku, raspe po asfaltu i zalije kolektivnim sjećanjem koje traje taman toliko dok ne postane status na Fejsu. A dok ovogodišnji maturanti dovršavaju zadnji grafit na leđima svojih bijelih majica, Tehnički muzej Nikola Tesla iz Zagreba podsjetio nas je kako je to izgledalo prije nego smo sve počeli snimati.
Na Facebook stranici muzeja osvanula je fotografija maturanata koji stoje na Markovu trgu, svi u istim majicama, što je, naravno, poznati znak kolektivnog identiteta. Piju, smiju se, možda i jedu nešto što danas više nitko ne nosi u ruksaku. Ne urlaju u kameru, ne izvikuju ime škole u ritmu techno glazbe. Samo stoje – kao ljudi koji znaju da su na rubu nečega što više neće biti ponovljeno.
– Danas je Norijada… evo jedna iz povijesti… – napisali su iz Muzeja, gotovo šaptom, kao da ne žele narušiti tišinu te fotografije.
Jer nekadašnja Norijada bila je manje spektakl, a više – prijelaz. Ne javna parada, nego privatna točka, dan kad više nema opravdanih izostanaka i kada se po prvi put osjeti hladnoća pitanja: što sad?
Danas? Danas se sve bilježi. Sve se vrišti. A možda i treba. Možda je to način ove generacije da kaže: Jesmo mladi. Jesmo bučni. Ali još smo ovdje. Pogledaj nas dok još možemo stajati na trgu bez brige gdje ćemo biti sutra.
I zato neka ova fotografija ostane ne kao dokument prošlosti, nego kao podsjetnik: da svaka generacija ima pravo na svoj oproštaj. Neki ga zapamte kao pjesmu, neki kao tišinu.
wpDiscuz
