U HRT-ovoj emisiji, “Sjedi, odličan”, Mate Rimac govorio je o svojem profesoru Ivanu Vlainiću, koji ga je potaknuo da postane tvorcem najbržeg automobila na svijetu, ali i da postane njegov najpoznatiji bivši učenik.
I tako, dok se cijela zemlja bavi slučajem ekstremističkog vjeroučitelja koji pred djecom govori o strijeljanju i bacanju ljudi u jame, priča Mate Rimca podsjeća da u Hrvatskoj postoje i oni učitelji, nastavnici i profesori koji i dalje potiču učenike da budu što bolji i rade na razvoju njihovih potencijala.
Mate Rimac tako je ispričao kako mu je upravo profesor Vlainić pokazao da može više od onoga što je sam vjerovao da može, ali i kako su neke navike koje mu je profesor usadio i danas prisutne u njegovoj tvrtki.
“Profesor me pogurao na prvo natjecanje”
“Ja sam uvijek volio nešto raditi doma, ali sam to uvijek radio kao dio škole, neke svoje mini projektiće. Nisam mislio ništa raditi s tim dalje, ali je profesor taj koji je to prepoznao i koji me pogurao na prvo natjecanje na koje ja sam nikada ne bih išao jer nisam mislio da bih imao šanse. Bilo je to lokalno, županijsko natjecanje, ovdje u školi sam pobijedio i išao sam dalje na državno natjecanje na kojemu sam isto pobijedio, a onda sam išao po cijelom svijetu”, ispričao je Rimac.
“Imao je briljantne ideje, jednostavno nikako da presuše, kada je stvorio jednu nakon par dana se stvorila druga”, prisjetio se profesor Rimca u srednjoškolskim danima.
Mate Rimac je pak ispričao kako mu je upravo profesor Vlainić usadio tu naviku da sve bude savršeno, koju je prenio i u svoju firmu.
“Dionica koju je profesor usadio u mene”
“Kod njega je moralo sve biti savršeno, vjerojatno je to neki oblik OCD-a”, prisjetio se Rimac.
“Sve što izlazi iz firme mora biti na nivou, radilo se o proizvodu, web stranici vizitki ili mailu, na kraju je sve bitno, ne samo proizvod. To je jedna dionica koju je profesor usadio u mene”, dodao je.
“Ali, profesor je imao pristup da zapravo gleda one koje stvarno zanima i koji imaju potencijala, i oni su mogli raditi to puno više nego je bilo u kurikulumu. Ostali su odradili što su morali i to je to, dao im je poticaja da ili idu dalje i naprave puno, puno više nego što je bilo potrebno za školu, ja sam bio jedan od tih, ili ako nisi za to, moraš odraditi što se mora odraditi, ali ako želiš dalje, dobio si priliku za to”, rekao je Rimac.
Rezultati su dobri ako se nastavnik angažira
“Zavolio sam elektrotehniku preko radionica tehničkog, ali i profesore koji su meni predavali. Lijepo mi je bilo doći ovdje u školu i predavati s nastavnicima koji su nekada bili i moji profesori. Radim preko 20 godina i slučajno sam došao. Došao sam popraviti neke elektroničke sklopove za školu, a ravnatelj je spomenuo kako bi baš trebali nekog praktičara”, prisjetio se profesor Vlainić i rekao kako je odgovorio ravnatelju da nikada nije predavao, ali da može pokušati.
“Djeca uvijek daju više, pa sad, ako se nastavnik angažira, ako je sve što pruži dobro, tu su jako dobri rezultati. Djeca stalno imaju mobitel kod sebe, često se tako dogodi da nešto pronađu, googlaju i onda me provjeravaju, znam li ja. Ja to ne zamjeram, to je način na koji mene drže uvijek u trendu i pratim nove tehnologije. Razvoj tehnologije je strast, trudim se da prenesem nova dostignuća tehnike svojim učenicima. Zato smo i napravili kvalitetnu učionicu u kojoj imaju presjek svega”, ispričao je.
Učenicima najvažniji poticajni profesori
Jedan od njegovih učenika ispričao je kako mu je najvažnije da ih potiče, jer iako oni ne znaju gdje bi mogli dogurati, profesori već znaju.
“Svake godine dva ili tri klinca su jako dobri, a otprilike 70 posto njih završi u svijetu tehnike”, dodao je.
“Najvažnije je da se bavimo sportom, da sve obaveze i brige ostavimo u svlačionici, obučemo dres i uzmemo loptu. Neki put uđe u koš neki put se odbije. Trebamo biti uporni i trenirati, mlađi se trebaju aktivno baviti, a mi stariji održavati kondiciju i pokazati da je sport važan i u zrelijoj dobi”, rekao je profesor.
“Jedna od mojih strasti uz elektrotehniku i sport je glazba. Kao klinac sam se bavio glazbom, a jedno vrijeme je to bilo u drugom planu, ali sam zaključio da bez nas elektroničara ne bi bilo ni pick-upova, pojačala, rock glazbe i ostale elektronike”, rekao je.
wpDiscuz