KOLIKE su zaista plaće u Rimac Automobilima, pitanje je koje je intrigiralo javnost s obzirom na to da se na raznim financijskim servisima mogao pronaći podatak da su plaće ispod pet tisuća kuna.
Ta brojka izgledala je nevjerojatno, s obzirom na to da dobar dio Rimčevih zaposlenika čine visoko kvalificirani inženjeri koji imaju specifična znanja, a neki od njih su u Svetu Nedelju došli raditi i iz inozemstva. Mate Rimac napisao je tekst u kojem otkriva kolike su zaista plaće u njegovoj kompaniji, i kako je došlo do razlike koja se prikazuje na Fini i onoga što se isplaćuje.
“U Rimac Automobilima su prosječne plaće 12.000 kn netto dok Fina i drugi financijski servisi prikazuju 4.600 kn.
Disclamer: S ovim ne želim kritizirati FINA-u i druge institucije — ne smatram da je namjera u pitanju nego legacy problem s kojim se nitko nije bavio. Mi smo prije par godina pokušali riješiti problem i od tad više puta razgovarali s nadležnim institucijama. Najavljeno je da će se napraviti određene izmjene da se ovaj problem riješi, no kako se problem još nije otklonio, želim dati više informacija u vezi ove problematike.
Hrvatska je dosta loše pozicionirana po investicijama u R&D i inovacijama u Europi što će se, nadam se, uskoro promijeniti.
Ulaganje u R&D (% BDP-a); Izvor Eurostat, Ekonomski Lab
Indeks inovativnosti (0–100); Izvor Eurostat, Ekonomski Lab
Unatoč tomu su tvrtke koje ulažu u R&D zakinute. Svi izdaci za razvoj se MORAJU knjižiti pod nematerijalnu imovinu — gdje se takvi izdaci akumuliraju dok ne kreće eksploatacija te investicije. Takav način knjiženja nije naš hir niti nam daje ikakve prednosti u operativnom poslovanju (i dalje plaćamo pune doprinose na te plaće itd.) — to je jednostavno pravilo bilo gdje u svijetu — kod nas je i propisano zakonom. U našem slučaju se svi troškovi za razvoja automobila ili drugih sustava koje razvijamo, knjiže na nematerijalnu imovinu dok ne krenu prihodi od tih proizvoda — što u slučaju razvoja automobila može biti 5 ili više godina. U slučaju C_Two će to biti oko 100M Eura investicije (plaće, prototipovi, alati, testiranja…). Kada krene isporuka kupcima, kreće i amortizacija akumuliranih troškova. U te troškove spadaju i plaće ljudi koji rade na razvoju, što čini veliki dio naših zaposlenih. Isplaćene plaće knjižene na taj način FINA ne uzima u obzir prilikom izračuna prosječne plaće u poduzeću, dok uzima u obzir broj ljudi (ne isključuje ih brojčano iz izračuna — dakle svaki zaposlenik koji radi na R&D doprinosi umjetnom smanjenju prosječne plaće u statistici).
Takva praksa praktički kažnjava ulaganje u R&D — isto R&D ulaganje kojeg su nam puna usta.
Meni je to suludo i za takvu praksu ne vidim nikakav logičan razlog — čini se da je u pitanju greška sustava koju nitko nije primjetio. No ta greška nama, i drugim tvrtkama koje ulažu u R&D, izaziva štetu. Mi te plaće isplaćujemo na apsolutno isti način kao i sve druge i na njih plaćamo iste namete i doprinose državi. Detaljnije objašnjenje ovog problema se može pronaći u dopisu koji smo slali FINA-i prije 2 godine:
Dok zbog gore navedenog problema ispada da su plaće u RA smiješne, je situacija sasvim drugačija — prosječna neto plaća u RA je oko12.000 kn uključujući prijevoz, odnosno oko 11.000 kn bez njega. Ukoliko uključimo ostale benefite (Božićnice, Uskršnjice…) je prosječna plaća iznad 13.000 kn netto. Ovdje se može vidjeti povjest naših plaća:
Istovremeno, na servisima poput Poslovna Hrvatska, dobivamo ovu sliku:
Upozoravao sam i Bisnode (vlasnik servisa poslovna.hr) na ovaj problem ali oni samo prenose podatke od FINA-e i smatraju da je točnost podataka FINA-ina odgovornost.
Ne tvrdim da su naše plaće fantastične — nama je želja mjeriti se s najboljima i želimo, u skladu s mogućnostima, imati značajno veće plaće u budućnosti. No s obzirom na to da mi nismo isključivo razvojna firma (imamo velik dio zaposlenika koji nisu inženjer/white collar — proizvodnja, održavanje…), smatram da je trenutno stanje dobro i konkurentno u regiji i svakako u Hrvatskoj. Prosjek je još relevantniji s obzirom na to da nam je omjer prosječnih plaća i plaća management-a vrlo mali u odnosu na „svjetske“ firme — ja primam manje od 3x prosječne plaće u firmi dok je u SAD-u odnos CEO-a i „radnika“ preko 300x — stoga je naš prosjek doista realan prosjek firme.
Iz rekapitulacija obračunatih troškova se može vidjeti i da isplaćujemo preko 1.000.000 € plaća mjesečno, odnosno pola milijuna Eura poreza i doprinosa — svaki mjesec — ne računajući Greyp, vanjske suradnike i studente.
Osim dezinformacije o prosječnoj plaći je i način o računanju broja zaposlenih za firmu poput RA potpuno neadekvatan. FINA računa broj zaposlenih na temelju ukupnog broja radnih sati u jednoj godini. Za tvrtke koje, poput RA, brzo rastu — taj podatak nema veze s realnim stanjem. RA su u 2018. godinu ušli s 232 stalno zaposlena a zaključili godinu s 399 (vidi sliku ispod) dok u FINA-inim izvještajima stoji da imamo 316 zaposlenih. Krajem listopada smo imali 513 stalno zaposlena + 83 studenta i vanjskih suradnika. Uz kolege iz Greypa smo na 665 — ne brojeći naše zaposlenike u JV-u u Kini. Dakle RA i Greyp imaju preko 575 stalno zaposlenih te 93 studenata i vanjska suradnika, dok će na raznim portalima stajati sasvim druge brojke. Za ovaj slučaj razumijem da FINA i druge institucije ne mogu prilagođavati svoje sustave i procese anomalijama poput RA, no želim ukazati na to da brojevi na tim portalima nisu relevantni za mnoge brzorastuće tvrtke, pogotovo ako ulažu u R&D. Ovo nije samo problem za RA, nego i za mnoge druge tehnološke i brzorastuće tvrtke — problem koji bi trebalo biti relativno lako otkloniti.
Nadam se da će ovaj problem biti otklonjen kako tvrtke koje ulažu u R&D u buduće neće imati ovaj problem i prikazivati realno stanje tvrtki poput RA”, napisao je Mate Rimac na Medium.com-u.