Jedan od najkompleksnijih problema koji je pratio vojne sukobe, te ujedno jedna od najslabije istraženih tema jest problem fratricida ili takozvane ‘prijateljske vatre’ – slučaja kada vojnici pobiju vlastite suborce ili svoje saveznike.
Do ovakvih situacija najčešće dolazi slučajno; nenamjerno zbog pogrešnog pozicioniranja i pogrešne identifikacija, zbog loše koordinacije i slabe komunikacije unutar vlastitih redova radi čega dolazi do netočnog identificiranja.
Međutim do fratricida dolazi i namjerno, dakle kada se svjesno eliminiraju vlastiti suborci, uglavnom nacionalno / vjerski / rasno / politički nepodobni ili nepoželjni vojnici, dočasnici ili časnici.
Jer kao što znamo tijekom rata jednostavno nema mjesta drugačijem načinu razmišljanja ili propitivanja nemile situacije u kojoj se mobiliziran čovjek našao. Ili si ‘naš’ ili ‘njihov’, a kad si među vukovima, čini što i oni da te ne bi rastrgali.
U svakom slučaju fratricid je izrazito osjetljiv problem današnjice jer osim što za vrijeme borbenih djelovanja putem ‘prijateljske vatre’ ginu vlastiti vojnici, puno češće stradavaju civili – bilo vlastiti, bilo tuđi, a zbog čega se skovao izraz ‘usputna šteta’ (‘kolateralna šteta’).
Iako navedeni izrazi djeluju, uvjetno rečeno, masama prihvatljivije i uhu blaže, u tekstu nećemo koristi izraze ‘prijateljska vatra’ i ‘kolateralna šteta’ već pravi izraz: fratricid ili bratoubojstvo s kojim jedino možemo dočarati katastrofalnu narav navedene pojave.
Jedan od uzroka fratricida je, rekli smo, loša komunikacija među postrojbama. A komunikacija postrojbi na bojnome polju je od iznimne važnosti i često je puta bila presudan fakor između pobjede i poraza. Sama bojna komunikacija i koordinacija se nekoć obavljala uz pomoć vizualnih pomagala poput barjaka, simbola, uniformi i ostaloga što je jasno razdvajalo dva suprostavljena tabora jer u tom kaosu vriskova i zaglušujuće buke oružja, vizualna komunikacija je bila jedini način raspoznavanje suboraca od neprijatelja.
Međutim, mnoge su bitke kroz povijest obilježene mrakom, maglom, pljuskom, gustom šumom, naoblakom ili dimom (pojavom baruta), dakle svega onoga što je djelomično ili potpuno ometalo vizualnu komunikaciju, raspoznavanje i uspješnu koordinaciju snaga, a čiji je epilog znalo biti ubojstvo vlastitih snaga što ćemo kasnije potkrijepiti primjerima.
Dakle, sam fratricid je direktan proizvod zbrke i kaosa koji vlada tijekom borbe.
izvor(i): advance.hr
Pozdrav svima od Fikreta Abdica.
Djes ba fikro kad ćemo oslobadjati Kladušku krajinu.
E, hvala ti na ovom članku zrikavče, što me prosvitli… Evo svitlin ka žarulja.
Sad znam što je ubilo Paradžika!
Toji fraticid. Pljuc fraticide, ssmmradu jedan.
Šta ti sroljo imaš sa Antom Paradžikom Hercegovcom ?
Jesi zbog tog razloga otiša u izbjeglištvo i nisi branio zemlju ?
Sroljo , drugi iza Hercegovca !
Kako si proša na kladionici. – Je si li igra Bešiktaša?
Parađžika,Pavlovići,Kraljevića…omaklo im se ,slučajno…
Sroljo i ti si drugi iza Hercegovca !
Niko nije kriv. Evo i “nisam kriv” javlja da niko nije kriv.
E, hvala ti na ovom članku zrikavče, što me prosvitli… Evo svitlin ka žarulja.
Sad znam što je ubilo Antu Paradžika! Toji fraticid.
Ppljuc fraticide, smmrradu jedan.
Ovo me podsjeti na jedan dogadjaj iz domovinsko otadžbinskog rata.Kad su nas Srbende Hrvati zvali upomoć jer su im ba,lje dale ultimatum da se predaju ili će ih zgaziti.I dodjemo mi u pomoć našim dojučerašnjim neprijateljima.Balje napadoše ko mutavi,i puče crta HVO u jednoj šumici ispod nas.Mi se organizujemo u liniju i prema dole kroz šikaru pucajući i vičući kolji voda vri.Pobili smo i HVOvce i balje jbg kad nose iste NATO uniforme koće im ga znati.Ali HVO štab nikad nije ništa rekao ZVANIČNO izginuli su od BALJA.Odtat nasta ona HVO poštapalica nemojte nam samo vi čede pomagati.
Niste vi ništa krivi, nedraga braćo. Što ste takvi, kakvi jeste.
Ali, neka vas tamo. Daleko.
Uf, zaboravio sam jedan pljuc. Maxima culpa. Evo:
Pllljjjuuucccc