Published On: Ned, svi 16th, 2021

Mali stvinari se kolju, za leševe, za mrvice ostale na stolovima velikih…

Najstarija imperija svijeta Rimsko Carstvo protjerala je davno Židove iz Izraela s njihove prapostojbine. Ono što nisu dokrajčili Rimljani dokrajčili su Osmanlije. Židovski narod je postao raseljen.

Malo je naroda koji su patili kao Židovi. Čak dvije velike svjetske imperije radile su o glavama Židova prije samog Hitlera. A onda se Hitler ugledao na koga? Na Rimsko i Osmansko carstvo. Svoj nacistički projekt gradio je po uzoru na Rim a svoj Holokaust po uzoru na Osmanlije. Govorio je “Tko se još sjeća genocida nad Armencima?”. Nije ni slutio da će upravo ta rečenica biti jako važna godinama kasnije u armenskoj borbi za priznanje genocida.

Dakle tri najmoćnije svjetske imperije radile su o glavama židovskog naroda. Ne postoji niti jedan narod na svijetu, da su ga pogodile sve tri od te tri imperije. I da ga je baš svaka pokušala uništiti. Samo je to židovski narod. I niti jedan drugi.

Osmanska imperija je osim Židova uništila Armence, uništila je potpuno mnoge srednjovjekovne identitete, neke je nove pak stvoala na zgarištima onih starih.  Unijela je trajan nemir na tlu Europe koji je trajao punih 400 godina.  I to ne zahvaljujući samo Osmanlijama. Nego i Europi.

Europa, kad je vidjela da to carstvo koje je palilo i po Beču slabi, i da je lagan plijen, nije ga dokusurala. A mogla je. Stotinama godina ranije. Štoviše UK, Francuska i Italija pomogli su Osmanlijama u borbi protiv Rusije.

Rusija je s Turcima potpisala SanStefanovski mir nakon što je pobijedila Tursku. UK je tražila da se taj mir poništi jer je previše davao pravoslavnim zemljama Balkana i Bosni i Hercegovini. Nastao je novi mir. Berlinski. I BIH je anektirana Austriji.

Danas se u Palestini i Izraelu bore posljedice Rimskog genocida nad Židovima, posljedice Osmanskog genocida nad Židovima i posljedice Njemačkog genocida nad Židovima.

Širom prostora Osmanskog, Mletačkog i Austrougarskog carstva, stotinama godina nakon njega traju prijepori i sukobi koji jesu posljedice ove ili one tiranije. Svako zlo rađa neko novo drugo zlo.

Srbi i Hrvati nikad se nisu mrzili kroz povijest niti ratovali, dok Austrougarska nije odlučila da moraju. Bošnjaci i Hrvati čak ni u doba Osmanlija nisu se mrzili ni ubijali dok netko nije odlučio da hoće i da moraju. Izraelci i Palestinci nisu se ubijali u prastara vremena dok netko veliki, nije izgenerirao savršeno polje stalnog sukoba.

Prostor Balkana je prostor malenih identiteta, koji su ratovali za druge vojske, ubijali u njihovim genocidima,  dokazivali se kao najbolji vojnici ove il one imperije, sretni ako bi ih sultan ili car pohvalili. I  danas za sebe, ti maleni balkanski jazavci od identiteta govore: On je naš, on je bio veliki vezir, ovaj je dogurao do Staljingrada, bolan moj dedo je zaginuo u Odesi. To su vaši i naši djedovi, hrvatski, bošnjački, djedovi koji su od nas načinili djecu sa štokholmskim sindromom. DO te razine da nam se cijeli svijet smije.

 

Jer pravi je Hrvat onaj u kojem je najviše bečkog, mletačkog, venecijanskog, a loši je onaj ličanin, brđanin, kamenjarac. Pravi je Bošnjo onaj u kojem je puno osmanskog, a loši je onaj koji izučava svoje slavenske dimenzije vlastitog identiteta.

I dok se mi tako ubijamo i mrzimo za njih, za naše bankare i vlasnike rudnika, naše moderne robovlasnike i lihvare,  danas te iste imperije bivaju “učitelji humanizma” i Palestincima i Židovima i Srbima i  Bošnjacima i Armencima i Hrvatima.

Oni nam nude Ustave. papere i non papre.

Oni nas podučavaju kulturi mira, humanizmu, oni imaju svoje NGO programe za nas. I svoje programere koji te programe nude za njih. A ti programeri su mnogo važni. On ti bolan radi za NDI, ova dama ona ti je iz CSI, a bivša mu je bila u FTB.

Programe suočavanja s istinama pri čemu istine oni nadziru nude nam uz određene pogodnosti.

Oni će nam, ako im damo koji rudnik, ili banku, ili koju cestu ili koje more i obalu, besplatno otvoriti tečaj kukičanja, na kojem se naše majke, žrtve rata, nesretnice udate za naše “štokholmske” očeve, koji su ubijani “humanističkim NGO”  oružjem,  uvezenim po strogo odobrenim rutama, mogu mirno uz kukičanje, međusobno upoznavati i miriti.

Cijelo to vrijeme dok to budu činile, pit će njihov konjak, koristiti njihove mobilne usluge i aparate, i nikada im neće biti dopušteno da vide, tko je zapravo njihov stvarni ubojica.

Ovaj tekst nema neku naročito duboku poantu. Osim da smo glupi.

Jer ako pogledate prostor Balkana recimo, prije prodora bilo koje od velikih svjetskih imperija, recimo prije prodora Osmanskog carstva, primjetit ćete jednu stvar. Slovenci, Hrvati. Bosanci , Makedonci, pa i Bugari, međusobno stoljećima ne ratuju. Štoviše međusobno se pomažu.

Nema rata Slovaka i Čeha. Ne ratuje Poljak i Slovak. Samo Slavenska plemena na Jugu, koji je most između Europe i Azije, moraju ostati sitna i nebitna na svjetskoj geopolitičkoj karti. Taj prostor mora ostati rascjepkan i lako kontrolabilan a nacije na njemu mnogobrojne male i nebitne.

Zato je svaki lider integralist, koji bi se pojavio na Balkanu, i koji bi prijetio da će stvoriti veliku državu, stabilne demokracije i dugačkog postojanja morao biti ubijen, pritvoren ili marginaliziran. Ili bi bio ubijen on ili njegova država. Zvao se on Radić, ili Maček ili Petar Prvi Osloboditelj, ili Džemal Bijedić ili Aleksandar Karađorđević. Podržavani su oduvijek samo oni koji bi cjepkali  i uživali u svojim malim egotripoznim satrapijicama.

Čak štoviše, ako im možemo pomoći da se oslobode Osmanlija i da slobodu dobiju 1777 nećemo to učiniti. Jer interes je da ostanu slabi i mali.

I da je što manji ruski utjecaj. 

Pametni su shvatili.