Ovako naši mediji gotovo jednoglasno prenose njegov govor:
Donosimo transkript izuzetno snažnog i preciznog govora u francuskom Senatu, koji je održao francuski senator Claude Malhuret. Ovaj govor bi jednog dana mogao zauzeti svoje mjesto uz najbolje govore sira Winstona Churchilla i predsjednika Johna F. Kennedyja.
No, Claude Malhuret nije novi Churchill. Neće ni biti. On je samo još jedna slika u zlatnom okviru salonske europske hipokrizije, još jedan od onih što se probude tek kad se njihova vlastita stražnjica nađe na udaru. Govor u francuskom Senatu bio bi moćan da nije tako nesvjesno bijedan. Da nije bio izrečen s moralne pozicije Europe koja se odavno prestala gledati u ogledalo.
Gdje je bio Malhuret kada je Europska unija postajala ne samo energetski ovisna o Rusiji, nego i vojno sterilna, nesposobna da se sama pobrine za vlastitu sigurnost? Gdje je bio kada je Njemačka, u geopolitičkom deliriju, vlastitim rukama iskopala svoju energetsku grobnicu, kada su europske elite, umjesto da grade vojsku, trošile desetljeća na propovijedanje pacifizma dok su istovremeno financirale svjetske autokrate?
Gdje je bio Malhuret kada je Joe Biden, sa svojim nesposobnim dvorjanima i korumpiranim sinom, upetljao Europu u rat za koji je bilo jasno da će završiti kao još jedan povijesni poraz?
BIDEN – EVROPSKI TRIJUMF KRETENIZMA
Nije problem što je Trump povukao ručnu. Problem je što je Europa dala gas u provaliju.
Nije sramota u tome što Washington okreće leđa Ukrajini. Sramota je u tome što se Europa oduševila Bidenom. Kao naivna udavača, mislila je da će ju stari američki mladoženja nositi na rukama.
Ali stara Europa, ona Europa De Gaullea, Adenauera i Thatcher, nikada ne bi ovako olako pljeskala proxy ratu. Ta Europa bi znala da Ukrajina nije spremna za rat s jednom od najjačih vojnih sila na svijetu, da nema dovoljno oružja, da nema dovoljno vojnika, da nema ni geopolitički luksuz beskonačnog podržavanja. Ta Europa bi im rekla: Ne igrajte poker s kartama koje nemate.
Ova nova Europa? Ova Europa, nesposobna za bilo što osim klimanja glavom, pljeskala je dok su Washington i London, u visokom moralnom transu, gurali Ukrajinu u propast.
Pljeskala je kad se uništavao Sjeverni tok i kada se slavilo ruski ekonomski kolaps koji nikad nije došao. Pljeskala je kada se Rusiju zvalo benzinskom pumpom, a sad, kad ta pumpa nastavlja raditi, kad Europa nema čime grijati svoje kuće i čime hraniti vlastitu vojnu industriju, sad se svi prave nevješti.
FRANKENSTEINSKA EUROPA – UMIRUĆA BIROKRATSKA ZVIJER
Malhuret govori o “izdaji” Europe, ali kako možeš izdati nešto što nikad nije imalo stvarnu moć?
Ova Europa nije Europa koja je pregovarala o miru u Daytonu – nego Europa koja je sama pogazila Dayton.
Nije to Europa koja je znala igrati realpolitičke igre, nego Europa koja je dopustila da joj se izmisli frankensteinska institucija zvana OHR koja je od BiH napravila laboratorij neokolonijalne birokracije.
To nije Europa koja je gradila, nego Europa koja je dopustila da Sarajevo postane Al Qaeda centar za Europu, da mudžahedini imaju pasoše EU-a i da se ratnici iz Čečenije i Jemena skrivaju pod okriljem briselske politike “mi ne gledamo, mi ne pitamo”.
I sad, kad je Malhuret shvatio da je cijela ta velika europska priča zapravo loša farsa, sad viče o izdaji Amerike?
TROŠNA KUĆA EUROPE
Trump nije napravio ništa novo. Nije on taj koji je srušio krov. Samo je povukao posljednji čavao.
Europa je sama trošna, s vlastitim nosivim zidovima napuklim od godina neodlučnosti, od lažne vjere u multilateralizam koji nikad nije postojao. Malhuret sada, kao pripadnik te elite, viče jer vidi ruševine, ali ne želi priznati da su zidari nesposobnosti bili njegovi kolege, njegovi saveznici, njegovi europski šefovi koji su mislili da će ih Washington vječno braniti, da će se NATO vječno baviti njihovim sigurnosnim pitanjima, da nikada neće morati uzeti pušku u ruke i braniti sami sebe.
Trump ih sada suočava s realnošću.
Više nema kišobrana.
Nema više sentimentalne Atlantide između SAD-a i EU-a.
Ostala je samo stvarnost u kojoj Europa, nakon što je potpisala vlastitu smrtnu presudu pod Bidenom, sada traži od Trumpa da je reanimira.
Ali to se neće dogoditi.
Trump je realna Amerika. On je Amerika koja je vidjela što je Europa – i odlučila da ju više ne treba.
AMERIKA SE POVLAČI, EUROPA OSTAVLJENA NA HLADNOĆI
Ona Europa koja je izdala Hrvate u BiH, ta ista Europa sada doživljava da je izdana.
Europa koja je ignorirala Grabovicu, koja nikada nije kaznila bošnjačke logore za Hrvate, koja je dopustila da Sarajevo postane Al Qaeda točka na mapi, sada se žali da ju je Trump ostavio samu.
Ali zar nije i sama ostavila svoje saveznike?
Zar nije i sama pristala na izdaju BiH Hrvata?
Zar nije i sama pristala na izdaju međunarodnog prava kad je dopustila da Dayton bude pogazan, kad je dopustila da OHR postane diktatura, kad je dopustila da pravila više ne postoje?
I sada, sada kad Trump radi ono što Europa sama radi već desetljećima – sada se Europa osjeća izdano?
Ne, gospodine Malhuret.
Europa nije izdana.
Europa je napokon dobila ono što je sama činila drugima.
I to je lekcija koja će boljeti.
Ivan Urkov l poskok.info
wpDiscuz
