Published On: Sri, tra. 25th, 2018

MAJORIZACIJA S OSMIJEHOM: Preglasavali smo vas i time smo se hvalili kao naprednim činom

Kada je svojedobno, prvi put, ili koji već, Željko Komšić nametnut protuustavno, za hrvatskog člana predsjedništva, propaganda najarzornijeg BH nacionalizma svijetu je to tumačila kao dokaz širine duše bošnjačkog čovjeka. Jerbo bošnjački čovjek nije tako uzak, nacionalistički tip čovjeka, kao što su uski srpski i horvatski ljudovi. Prema spinu tog nacionalizma, bošnjački čovjek bira čovjeka, ne bira pripadnika plemene. Jerbo bošnjački čovjek, evo vidite više je glasova dao čovjeku iz drugog plemena negoli iz svog.

Jedan dio međunarodne zajednice, onaj koji je sarajevske spinove prihvatio kao uvijek istinite, a bošnjački nacionalizam kao državni, koji je uvijek ugrožen, i uvijek žrtva, prihvatio je tu tezu. Koja je ne samo pogrešna. Nego i zločesta.

Da je bošnjački nacionalizam uzeo pripadnika hrvatskog naroda, Željka Komšića, i izabrao ga za bošnjačkog člana predsjedništva, da je dakle Hrvat, Komšić, bio izabran dva puta iz reda bošnjačkog naroda, pošto sintagma “red nekog naroda” nije ništa drugo doli izborna jedinica koja označava jedan narod u FBIH, izborna jedinica koju Izborni zakon, ovakav neustavan ne vidi, da je dakle bošnjački čovjek na funkciju koja mu po Ustavu pripada izabrao hrvatskog čovjeka kao svog predsjednika, to bi bio taj čin o kojem je govorio najrazorniji nacionalizam u BIH. Bošnjački nacionalizam.

No kako je dobri bošnjački čovjek, u Federaciji izabrao bošnjačkog čovjeka, kao svog predstavnika iz svoje izborne jedinice,  iz reda svog naroda, te usput nametnuo hrvatskog člana predsjedništva, koji po Ustavu treba biti izabran iz reda hrvatskog naroda, ne iz reda bošnjačkog naroda. A sve to koristeći činjenicu da Aneks  7 nije ispunjen, i nitko nije vraćen, potom činjenicu da je nakon rata, broj Bošnjaka u FBIH, što protjerivanjem Bošnjaka iz RS-a što protjerivanjem Hrvata iz FBIH, što protjerivanjem Srba iz FBIH, drastično porastao u odnosu na Hrvate, i Srbe u FBIH. U ime mira i suživota  koristila se  upravo matematika rata, učinak rata i genocida.

U Federaciji se godinama pljuje na Srpsku a iz dana u dan se blagodari politički i ratni učinak Srpske na povećan broj Bošnjaka u FBIH. Istovremeno se napada Hrvate što se pod udarom Sarajeva okreću Banja Luci.

Dok zapravo jedini pravi savez s Banja Lukom ima Sarajevo. Sarajevo svakim danom puca plodovima rata koji mu je poklonila Banja Luka. Al ne Dodikova Banja Luka. Nego Karadžićeva. Čavićeva Banja Luka. Ona s kojom je Sarajevo i danas u savezu.

Stoga je pitanje kako je to nekim zapadnim komentatorima problem suradnje dva manja naroda, a nije im problem suradnje Sarajeva s Genocidom? Jer ako Sarajevo, iz dana u dan koristi posljedicu Genocida, i protjerivanja, kako bi iz FBIH istisnuo i najmalobrojniji BH narod, nakon što su Srbi potpuno istisnuti, što je to nego eksploatacija, translokacija genocidne politike?

Dakle,  tko je u konačnici u koaliciji s Karadžićevcima i genocidnim politikama? I misaono, i praktično i geopolitički? Tko zagovara da se rezultat rata u BIH politički ispoštuje u FBIH?

Pošalji ovaj članak prijateljima:

Oznake:

Pravila ponašanja na Poskok.info ilitiga po stranjski Disclaimer