Published On: Čet, sij 21st, 2021

Lovren govorio Rusima o potresu: Bilo je strašno. Moja majka najbolje zna kako se ti ljudi danas osjećaju

Hrvatski reprezentativac Dejan Lovren dao je golem intervju za službenu stranicu Zenita, kluba u kojemu danas nastupa. U uvodu je puno govorio o potresima koji su zadesili Hrvatsku, pa je tako naglasio da se trudio koliko je znao i umio biti na usluzi unesrećenim ljudima.

– Pomagao sam u svom hotelu koliko sam znao, bio sam istovremeno i čistač i konobar. Pridružili su mi se otac, stric, kao i nekoliko volontera. Pružio sam smještaj četirima obiteljima, a u mom će hotelu te obitelji i ostati sve dok se ne snađu. Doduše, jedna je u tome već i uspjela – kazao je Lovren i pohvalio solidarnost svog naroda:

– I Vlada je puno pomogla, naravno da je, ali dojma sam da je pomoć običnih ljudi bila važnija i svrsishodnija. Zahvalan sam svim tim ljudima na tome, odmah su pošli raditi na pogođena područja, nositi stradalima hranu – ispričao je Lovren i pojasnio novinaru gdje se u tome trenutku nalazio:

– Nikada u životu nisam takvo što doživio, baš kao ni moji sunarodnjaci. Takve nesreće nije bilo 150 godina. Sve je bilo kaotično, ništa nije funkcioniralo. I da vam budem potpuno iskren, potres je nešto daleko strašnije od koronavirusa. Na koronu smo već navikli, znamo ako se ponašati i što očekivati. Ali potresi vas iznenade, uhvate vas nespremne. Tu noć su me probudili prvi tremori. Bilo je zastrašujuće i srce mi je silovito tuklo. Srećom djeca su sve prespavala, no dva dana kasnije je uslijedio onaj snažniji potres i to je bilo vrlo stresno. No, to što su proživjeli stanovnici Banovine, jedne od najsiromašnijih regija u Hrvatskoj, to je nemoguće i zamisliti, u pitanju je bila noćna mora.

Lovren je u nastavku Ruse informirao i koliko je ljudi pritom poginulo, pa dodao da najveći problem tim ljudima danas predstavlja to što ne znaju kada će ponovno imati krovove nad glavama.

– Za hranu i odjeću su se snašli, ali nitko ne zna kada će im domovi biti ponovno izgrađeni. Vlada je obećala da će pomoći, zbrinuti sve, ali koliko će trajati? Pet godina? Deset? Zato sam i pokušao sa svoje strane učiniti nešto, pomoći obiteljima koje su najviše propatile. I sve je to podsjetilo na moje djetinjstvo. Moja majka najbolje razumije kako se ti ljudi danas osjećaju. Kada su stigli u moj hotel, sve što su imali im je stalo u nekoliko vrećica. A takva je sudbina zadesila i moju obitelj, kada smo morali napustiti Bosnu i Hercegovinu i poći za Njemačku. U takvim situacijama ništa ne znaš, kakva te budućnost čeka, što će se slejdeće dogoditi, hoćeš li se vratiti… – prisjetio se teških dana hrvatski reprezentativac.