Published On: Wed, Mar 27th, 2013

Ljudi koji su živi pokopani i očajnički se pokušavali spasiti iz groba

Mary Best imala je 17 godina kad je u Indiji oboljela od kolere.
Nakon što ju je liječnik proglasio mrtvom, pokopana je na groblju u Kalkuti. No, deset godina kasnije, kad je grobnica otvorena kako bi se u nju sahranio Maryin preminuli ujak, grobari su svjedočili šokantnom prizoru … Mary je pokopana 1871. godine, u vrijeme kada su žrtve kolere pokopavani vrlo brzo nakon proglašenja smrti kako bi se spriječilo širenje bolesti, piše Daily Mail. Nakon što je Maryin grob otvoren, imalo se što vidjeti.
Poklopac sanduka bio je otvoren, a kostur djevojke bio je dijelom u sanduku, a dijelom izvan njega. Dio njezine lubanje bio je oštećen. Prsti na desnoj ruci bili su savijeni kao da nešto grabi, pretpostavlja se da se pokušala zadaviti, a odjeća je bila poderana.
Vjerovatno se probudila nakon pokopa i rukama gurala poklopac sanduka dok ga nije otvorila. Mary, čini se, nije bila mrtva kad je pokopana.
Naime, događa se da žrtve kolere često padnu u stanje kome, stoga se Mary vjerovatno probudila iz kome nekoliko sati ili dana kasnije ne znajući gdje se nalazi.
Teško je i zamisliti kroz što je sve prolazila dok nije doista preminula. Pretpostavlja se da kad je uspjela pomaknuti poklopac sanduka i kada je shvatila gdje se nalazi, da ju je obuzeo čisti užas. Vjerovatno je od strave počela derati odjeću sa sebe, pokušala se zadaviti, a zatim udarila glavom i preminula. Iako nam ovaj slučaj iz današnje perspektive izgleda zastrašujuće, takvi slučajevi nisu bili toliko rijetki u viktorijansko doba iu prethodnom razdoblju.
Na medicinu tadašnjeg vremena bilo se teško osloniti da će pouzdano utvrditi smrt pacijenta. Neki su ljudi zbog toga strahovito bojali da će se probuditi živi u sanduku, te su u oporukama zahtijevali da im se nakon proglašenja smrti još i prereže grlo ili im se kolac probode kroz srce kako bi izbjegli svaku mogućnost ovakve strašne sudbine. U knjizi objavljenoj 1905. godine dvojica ljekara i jedan novinar predstavili su slučajeve živo zakopanih ljudi prikupljene iz novina diljem svijeta.
Možda su najgori oni kod kojih je žrtva bila blizu toga da je se spasi. Godine 1887. u Francuskoj su jednog mladića pokopali kad su grobari čuli nekakvo tipkanje pod poklopcem. Bojeći se da ne stvore paniku među ožalošćenima, nastavili su s pogrebom.
No, kad su zemlju bacali na lijes, svi su čuli kucanje. Umjesto da otvore poklopac, čekali su da dođe gradonačelnik. No, dok su dočekali gradonačelnika, muškarac je preminuo od gušenja. Postoji još slučajeva kad su ljudi čekali da se netko od predstavnika vlasti pojavi prije nego i otvore sanduk, a kako bi otkrili da je osoba u sanduku preminula samo nekoliko minuta ranije.
Bilo je evidentno iz iskrivljenih tijela žrtava, poderanih noktiju ruku i nogu i izraza krajnjeg užasa na njihovim licima kako su se pokušavali osloboditi sanduka. Postojali su i ljudi koji su pokušavali spriječiti nečiji ukop jer su čvrsto vjerovali da osoba nije mrtva. Oni su bili proglašavani ludima od tuge, onima koji ne mogu prihvatiti stvarnost smrti. Godine 1851. Virginia Macdonald , djevojka koja je živjela u New Yorku, pokopana je nakon bolesti.

Njezina majka inzistirala je da njena kćerka nije mrtva. Obitelj je pokušavala razuvjeriti već histeričnu ženu, ali kako nisu uspijevali, na kraju su tijelo iskopali iz groba. Našli su tijelo djevojke kako leži na boku, a njezine su ruke bile pune ujeda. Činilo se da se probudila u grobu i počela jesti svoje ruke, ili iz straha ili od gladi. Evo još jednog takvog slučaja:
1903. godine 14-godišnji dječak pokopan je u Francuskoj nakon što je nasilno odveden od svoje majke koja je bila uvjerena da nije mrtav. Dan nakon pokopa pronašli su majku na groblju kako kopa dječakov grob golim rukama kako bi došla do sanduka.
U sanduku je pronađeno tijelo dječaka na kojem se jasno vidjelo da je pokušavao otvoriti sanduk i spasiti se.Preminuo je od gušenja. Trudnice se porađale u grobu Neki od možda najtužnijih slučajeva tiču se trudnica.
Za Lavrin Merli mislilo se da je preminula od histerije. Pokopana je u srpnju 1980., a njezin je lijes iz nepoznatih razloga otvoren dva dana nakon pokopa.
Ispostavilo se da majka nije umrla, nego je rodila dijete u sanduku. No, do otvaranja sanduka oboje su umrli. Postoje također i slučajevi kad su psi spašavali svoje vlasnike lajanjem na sanduk ili napadanjem grobara, prisiljavajući ih da otvore sanduk. Ipak, čini se da ni spašavanje od pokopa nije uvijek najbolje rješenje. Naime, neki koji su za dlaku izbjegli da budu ukopani živi, ​​doživjeli su takvu traumu da se više nikad nisu oporavili.