Među tvrtkama, koje su objavljene na popisu poreznih dužnika, ima i onih koje su izravno ili neizravno vezane za obitelj federalnog ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.
Naime, na popisu su se našle Farmko koja državi duguje 3,199,461KM, te Farmer – Mesna industrija koja je dužna 1,771,413 konvertibilnih maraka.
I tvrtka Mi-Mo, koja je dužna 2,185,718 KM je među tvrtkama koje su među većim dužnicima, a nju su, preko svog bivšeg komercijalnog predstavnika Alije Ćurića, registrirala braća Lijanovići.
Tašna i mašina
Tvrtka je, kako je pokazala i dokumentacija SIPA-e koju su pojedini mediji imali na uvid, a među njima je Dnevni avaz u (bivšem) vlasništvu ministra sigurnosti BiH, registrirana u Mostaru 16. prosinca 2002. godine, a ugašena je samo nakon tri godine ostavivši za sobom dugovanja.
Tvrtka Mi-Moje formirana s osnivačkim kapitalom od samo 2.000 KM, a potom potpisala ugovor s Mesnom industrijom Lijanovići o korištenju imena za proizvode Lijanovići, zatim ugovore o korištenju njihovih pogona za proizvodnju, o najmu prostorija za skladištenje robe i uredskih prostora.
”Kada je Uprava za neizravno oporezivanje BiH zbog nagomilanog duga pokrenula postupak prinudne naplate, ustanovljeno je da je to klasična tvrtka ‘tašna i mašna’, odnosno da ne posjeduje nikakvu imovinu, čak ni 2.000 KM prvobitnog osnivačkog kapitala, tako da dug nije bilo moguće naplatiti”, objavio svojevremeno je izvor iz Tužiteljstva BiH.
Bez novca i imovine
Njezino poslovanje i radnike, ali ne i dugove, preuzima tvrtka Farmer, koja je registrirana na Venku Ivanković iz uže obitelji Lijanovića, za koju mjenicama bez pokrića jamče upravo Lijanovići. I ova tvrtka prestaje s radom nakon dvije godine.
Po istom principu poslovala je i tvrtka Farmer, koja je također osnovana s 2.000 KM osnivačkog uloga, a potom sklopila istovjetne ugovore s Lijanovićima, a kada je Uprava za neizravno oporezivanje planirala naplatiti dug, uvidjeli su da na računima tvrtke nije bilo novca, niti je tvrtka imala imovinu čijom zaplijenom bi se mogao namiriti dug.
Nju ”naslijeđuje” tvrtka Farmko, koja, po scenariju tvrtki Mi-Mo i Farmer, preuzima radnike i infrastrukturu, ali ne i dugove.
Direktor ove tvrtke je bio Boljitkov federalni ministar trgovine Milorad Bahilj, koji se pojavljuje i kao direktor u prvoj tvrtki Mi-Mo.
Lijanović na dva posla
Pored tvrtki Farmko, Mi-Mo i Farmer, na popisu je i gračanička Koko-Dzada – društvo za proizvodnju, preradu, promet pilećeg mesa i inženjering u peradarstvu, koja je dužna 1,180,581 KM i koja se također dovodi u vezu s obitelji Lijanović.
Tu je i Duvanjsko polje, farma dužna 986,027 KM, a čiji je direktor, kako je to utvrdila Uprava za neizravno oporezivanje, bio upravo Jerko Ivanković Lijanović i to u vrijeme kad je već bio federalni ministar. Naime, provjera je izvršena u studenom 2011. godine, a Lijanović je na dužnost u Vladi FBiH imenovan 17. ožujka 2011. godine.
Tako su i u zapisniku izvršne kontrole inspektori Uprave za neizravno oporezivanje naveli da im je iz firme Duvanjsko polje odgovoreno kako samoj provjeri poslovanja ”odgovorna osoba Jerko Ivanković Lijanović ne može prisustvovati, jer se nalazi u Sarajevu gdje je stalno zaposlen”.
Lijanović je nijekao da je bio vlasnik spomenute farme jer je prije nego što je prešao na političku dužnost u Sarajevu svoja prava prebacio na druge osobe. Tvrdio je i kako farma ne radi već godinama.
Najbanalniji švercerski trik
I tvrtka Optimum, koja je dužna 323,649 KM, koja je prema navodima Tužiteljstva BiH poslujući s Lijanovićima, nanijela višemilijunsku štetu proračunu BiH. Tvrtka je završila u medijima i zbog prosvjeda uposlenih vozača koji nisu primali plaće i koji su radili pod, kako su naveli, nejasnim ugovorima o radu.
Na popisu je i MegaCom, tvrtka koja je u razdoblju od dvije godine, od 1999. do 2001. godine, uvezla meso u vrijednosti većoj od 95 milijuna KM čime je postala najveći uvoznik mesa u tom razdoblju.
Tvrtku je registrirao bivši Lijanovićev vozač, a Slobodna Bosna je svojevremeno pisala kako je ”puno važnije, da su upravo Lijanovići otkupili cjelokupni kontingent mesa od Mega Coma koje je naravno uvezeno bez plaćanja carinskih nameta”.
”Uvezeno meso u vrijednosti od oko 95 milijuna KM Lijanovići su knjižili kao repromaterijal za mesne prerađevine namijenjene za izvoz. Utvrđeno je međutim da je operacija “uvoz radi izvoza” bila najbanalniji švercerski trik, jer je cjelokupna proizvodnja mesnih prerađevina plasirana na domaćem tržištu”, napisao je sarajevski tjednik.
Isti scenarij
Izvori iz Tužiteljstva BiH medijima su potvrdili kako su sve firme nastajale na isti način, s dvije tisuće KM početnog kapitala, da bi po istom scenariju nestajale i preuzimale ljudi i imovinu jedna od druge.
Spomenute tvrke navode se i u izvještajima Hypo banke, koja je najavila zapljenu imovine Lijanovića u istrazi o organiziranoj grupi koja je stvorena radi pribavljanja imovinske koristi na štetu banke.
Austrijska banka je objavila kako su kapital firmi koje su zastupali, a među kojima su bili Lijanovići d. o. o., Autokuća Lijanovići, Mi Farmer, Mi-Mo i Velmos iz Mostara te Duvanjsko polje iz Tomislavgrada, zalagali kao kolateral pri zaključivanju ugovora o kreditu.
dnevno.ba