Ivica Topić proveo je osam mjeseci u logoru Armije BiH u Bugojnu. Kasnije je o strahotama i zločinima svjedočio pred sudom i zato je, vjerojatno, jedini logoraš koji je s Kupresa poslan na reviziju invalidnine u Zenicu, a ne u Livno ili Mostar gdje ostali idu. Topić je Večerenjem listu rekao kako je u Zenici proživio još jednu torturu od dvoje liječnika koji su bili u povjerenstvu. Trećeg, tvrdi, nije bilo, a morao je biti nazočan.
Ratna obilježja
– Čim sam ušao, odmah sam vidio na zidu “ljiljane”. Smračilo mi se pred očima jer su nas pod tom zastavom i obilježjem zlostavljali u logorima. Mislim kako normalan čovjek može shvatiti moju takvu reakciju. Bili su tu jedan liječnik i liječnica. Rekli su mi da izvadim osobnu iskaznicu. Imam bolest zglobova i pošao sam ustati kako bih mogao iz džepa uzeti osobnu. – Jesam li ti rekla da sjedneš? – viknula je liječnica.
– Evo, samo da izvadim osobnu iskaznicu, ne mogu je uzeti dok sjedim – odgovorio sam.
– Jesam li vam rekla da sjednete? Onda vadite osobnu! – viknula je na mene – počinje Topić svoju ispovijest s revizije. Onda su liječnici počeli gledati nalaze.
Nalazi nisu važni?
– Nakon razmjene zarobljenika, otišao sam u posjet roditeljima u Njemačku. Ondje mi je otkriven hepatitis B i liječio sam se 50 dana. Na reviziji su kazali kako nisam imao hepatitis unatoč nalazima iz Njemačke. Samo mogu reći kako sam spreman kazneno odgovarati pred bilo kojim sudom ako sam išta slagao ili krivotvorio. – Ne, ne, vi niste imali hepatitis, vi to samo izmišljate – bio je odgovor liječnice. Ja sam se tome suprotstavio, a ona je opet počela vikati. – Ja postavljam pitanja ovdje, a ne vi – bio je njezin odgovor.
Onda me liječnik,nastavlja Topić, pitao kada sam izgubio vojnu sposobnost. Odgovorio sam da je to bilo 1996. Onda su me pitali je li mi žao što sam izgubio vojnu sposobnost, bi li i dalje nastavio s ratom. Govorio sam kada sam zatočen. Rekao sam da sam bio u logoru, a oni na to kako nisam bio u logoru nego u zatvoru.
Nisu mi, prićaTopić, dopuštali reći da sam bio u logoru, nego samo u zatvoru. Ja sam bio u logoru Armije BiH – prepričava Topić. Čak su ga pitali gdje su mu nalazi iz ratne bolnice u Bugojnu u kojoj je bio smješten dva puta tijekom zarobljeništva.
– Rekao sam da sam bio ratni zarobljenik, nisam mogao osobnu sačuvati, a ne dobiti nalaze. Dobio sam odgovor kako ja moram imati te nalaze. – Mogu samo reći da su ljepše s nama razgovarali u logoru nego na reviziji – zaključuje Topić svoju priču.
Još uvijek ne zna kakva će biti odluka vještaka. Kao osoba koja je bila u logorima 8 mjeseci, koja je bila maloljetni dragovoljac Domovinskog rata, Topić danas prima manje od 500 KM invalidnine. Sada mu prijeti opasnost da ostane i bez toga zahvaljujući liječnicima koji govore kako su ljudi kao Topić bili u zatvorima, a ne logorima, kako Armija BiH nije imala logore. Očito je da neki i dalje vode tihi rat na ovim prostorima, zaključuje Večerenji list./HMS/