LEONID ROGOZOV Liječnik koji je sam sebe operirao da ne bi umro

Leonid Rogozov imao je tek 27 godina kad je 1961. stacioniran na Antarktiku, u tadašnjoj sovjetskoj bazi, kao liječnik. On je bio medicinska ispomoć u sovjetskoj antarktičkoj ekspediciji koja je tamo poslana da izgradi novu bazu. To su i učinili do veljače 1961. No dva mjeseca kasnije Rogozov život je bio ugrožen, piše Express.

U početku je mislio da je riječ samo o prehladi, sa simptomima malaksalosti i umora. No, nedugo nakon toga javile su se i probavne smetnje, kao i jaki bolovi u donjem dijelu trbuha, baš na sredini između pupka i desnog kuka. Leonid je znao – imao je upalu slijepog crijeva. U dnevnik je tada zabilježio:

Čini se da imam upalu slijepog crijeva. Šutim o tome, čak se i smješkam. Zašto da plašim svoje prijatelje kad mi ne mogu pomoći. Jedini susret polarnih istraživača s medicinom najvjerojatnije je zubarski stolac.

Jedini liječnik

Akutna upala crvuljka ili slijepog crijeva može se pojaviti u bilo kojoj dobi, a najčešća je u dječjoj dobi ili ranim dvadesetim godinama. Statistički gledano, nešto je češća u muškaraca, a iako se problem jednostavno rješava uklanjanjem crvuljka, Leonid je bio u velikom problemu – on je bio jedini liječnik koji je to mogao napraviti.

U Rusiju se nije mogao vratiti jer je put od Rusije do Antarktika trajao 36 dana brodom, a prijevoz avionom nije bio moguć zbog snijega i velikih mećava. Odgađanje operacije samo je povećavalo rizik od smrti svakim novim danom, jer puknuće slijepog crijeva najčešće uzrokuje sepsu koja nastupa već u nekoliko sati.

Večer prije nego je odlučio operirati sam sebe zapisao je u dnevnik:

“Nisam uopće spavao. Boli me ko sam vrag… To je to… Moram razmišljati o jedinom mogućem rješenju, a to je da se sam operiram. To mi izgleda gotovo nemoguće, no ne mogu tek sklopiti ruke i predati se. Ne mogu se propustiti i odustati a da ništa ne pokušam uraditi.”

Sljedeći dan Rogozov je počeo eksperimentalnu operaciju slijepog crijeva, za što se odlučio u dogovoru s kolegama, a napravio je i detaljan te precizan plan operacije.

Svatko je imao svoja zaduženja. Dvojicu, vozača i meteorologa, zadužio je da mu dodaju instrumente i da drže lampu i ogledalo pomoću kojeg bi vidio što točno radi. Jedan je bio u sobi u slučaju da nekome od pomoćnika bude loše.

Poslije operacije, njegovo opće stanje se poboljšalo, temperatura mu se nakon pet dana vratila u normalu dok je konce uklonio nakon sedam dana.

– To je bilo zapanjujuće dostignuće, a najvažnije je da je dobio još jednu šansu za život – kazao je njegov sin Vladislav.

Dva  tjedna nakon prve ikad učinjene samostalne operacije, Rogozov se vratio na dužnost.

Prestao je sebe doživljavati kao pacijenta

– Bilo mi je žao mojih asistenata, kada sam ih pogledao bili su totalno bijeli od straha i šoka. I ja sam bio uplašen, ali čim sam sebi dao prvu injekciju nekako sam se automatski prebacio u ulogu kirurga i prestao sam sebe doživljavati kao pacijenta – ispričao je kasnije Rogozov.

Iako mu je prva ideja bila da koristi ogledalo uskoro je od nje odustao jer mu je obrnuta slika bila vrlo zbunjujuća. Na kraju se oslonio samo na dodir i to bez rukavica. Sve skupa je trajalo sat i 45 minuta. Nakon što je napokon uklonio slijepo crijevo, znao je da je donio pravu odluku, jer bi ono da nije uklonjeno puklo unutar 24 sata.

Ruska “stvar”

Sličnu je stvar kao i Rogozov napravio i hrabri ruski planinar, dokazujući kako su kao nacija zaista specifični po svojoj hladnokrvnosti. Anonimni je penjač četiri dana nakon što je ozlijedio potkoljenicu shvatio da će se u tom stanju vrlo teško spustiti s planine. Hematom je postajao sve veći i osim boli uzrokovao i smanjenu funkcionalnost noge. Rus je zbog toga odlučio sam na sebi izvesti jednostavnu operaciju.

Prvo je nogu ohladio snijegom, a nakon toga šutke zarezao i počeo s izbacivanjem ugruška. Objasnio je kako bol gotovo uopće nije osjetio zahvaljujući snijegu, a vjerujemo da je u pitanju bilo pa makar nekoliko gutljaja votke .

Planinar na početku videa objašnjava da ljudi koji se bave takvim aktivnostima uvijek moraju biti spremni na ovakve situacije, a na kraju je video pokazao kako je rana zarasla.