Published On: Thu, Mar 14th, 2013

LEJLA FILIPOVIĆ O BRAKU I MAJČINSTVU: Ja sam moderna žena s tradicijskim vrijednostima i sa djecom ću moći razgovarati o seksu

Nakon manekenske karijere posvetila se odgoju djece i dizajniranju nakita. Otkrila je zašto njezin sin u školi ne ide na vjeronauk, te što misli o zdravstvenom odgoju

lejla i tarik filipovic
Razgovarala: Jelena Badovinac, 24sata.hr
Lejlom Filipović poznajem se godinama, a danima sam se ustručavala nazvati je, tražiti intervju jer joj je suprug nedavno imao automobilsku nesreću. Pogotovo ako se s Lejlom želi razgovarati o temama poput one o majčinstvu, nadolazećem zdravstvenom odgoju u školama, vjeronauku i vjeri, tradiciji, njezinoj prvenstvenoj ulozi majke, supruge i kućanice, strahovima, nadama i željama te o tome kako je proživjela situaciju u kojoj je umalo izgubila supruga. Rekao mi je Tarik Filipović na telefon prije intervjua: “Slobodno je pitaj kako joj je sad s troje djece, više nema samo dva sina, Dina i Armana, nego i mene”. Lejla je na intervjuu bila vesela, smirena i iskrena.
Nije ni trepnula kad su na pola intervjua na diktafonu iscurile baterije. Rekla je: “Uzmi papir i olovku, a ostatak pamti”.
Rekao mi je vaš suprug da vas pitam kako vam je sad s troje djece?
Odlično, Tarik je začuđujuće miran i realno je prihvatio sve to s obzirom na to da se naviknuo raditi i biti u pokretu. Discipliniran je, još je na štakama, ne može se osloniti na nogu, ali bolje je nego što je bilo.
Gdje ste bili kad ste saznali za suprugovu nesreću?
Doma, s djecom. Zazvonio mi je telefon, Tarik se javio i rekao mi da ga je udario auto. Ne znam kako bih u tih prvih deset sekundi reagirala da me nazvao netko drugi. Zaklopila sam oči, počele su mi teći suze, ali sam si mislila: ‘Hvala Bogu, živ je’. Hodala sam po kući ko izbezumljena, nisam znala što reći djeci. Odjurila sam u bolnicu, ali čim sam ušla u sobu, odmah sam počela plakati. Tarikov ravnatelj Duško Ljuština puno nam je pomogao. Terenski auto ga je udario na pješačkom prijelazu, odletio je nekoliko metara u stranu, a automobil koji je išao iz drugog smjera zakočio je pola metra od njegove glave. Danima se nisam oporavila od šoka. Nekad u životu misliš da ne može gore, ali uvijek može gore. Kažu da kad ti je dobro, stavi kamenčić u cipelu da te žulja.
Posljednji mjeseci bili su turbulentni, stigla je nepravomoćna presuda po kojoj, ako vaš suprug izgubi, mora platiti odštetu od oko milijun i pol kuna. Kako ste to proživjeli?
Tarik je u tom procesu iz razdoblja prije nego što je mene upoznao. Cijela stvar je suluda i nitko od nas nije mislio da će se to tako razviti jer za takvu presudu nema pravne osnove. Sigurni smo da će se sve razriješiti i da će sud odlučiti onako kako se dogodilo i pobiti prvostupanjsko rješenje.
filitarik i lejla filipovic
Tko ima glavnu riječ u odgoju vaše djece, vi ili Tarik?
Oboje. Slična smo svjetonazora, ja jesam više s djecom s obzirom na to da ne radim nego imam poslove koje mogu prilagoditi kad mi odgovara. I na toj dnevnoj bazi pomaganja Dinu u zadaći ili Armanu više sam angažirana nego on. No sve bitne odluke zajednički donosimo. Mnoge stvari ne moramo dogovarati jer proizlaze iz naših karaktera i kućnog odgoja, koji su slični. To prenosimo i na svoju djecu.
Dino trenutačno ide u treći razred osnovne škole. Kako gledate na uvođenje zdravstveno-obrazovnog programa u škole?

Ja sam za. Mislim da se dignula prevelika prašina oko svega. Evidentno je da u programu nedostaju finese, no mislim da su ljudi koji su radikalno protiv uvođenja u krivu. Program se mogao doraditi, moglo se u miru sjesti i dogovoriti da se prerade oni segmenti koji nisu jasno definirani, odnosno zahtijevaju veće i opsežnije pripreme. Meni je kao majci neprihvatljivo da nam djeca s interneta saznaju stvari koje ih moramo naučiti prvo mi, a onda škola. U slučaju kad zakažu roditelji, to mora preuzeti škola.
Upoznajete li vi svoje dijete sa seksualnim temama?

Arman je još mali, a Dino je razigran, i polako, kroz godinu-dvije, doći će do razgovora i o toj temi. Normalno da on zapitkuje o problematici onoliko koliko mu to godine dopuštaju i koliko čuje od vršnjaka. Već smo i tu oprezni i na adekvatan način mu objašnjavamo stvari da ih može razumjeti na razini na kojoj devetogodišnje dijete to treba razumjeti. Mislim da ću bez problema s oboje djece moći razgovarati o pojmovima seksualnost, a i Tarik će u nadolazećim godinama u tim temama imati s njima posla.
Jeste li vi sa svojim roditeljima razgovarali o toj problematici?

Mi smo druga generacija od današnje djece. Imam dvije sestre, rano sam ostala bez oca. Nisam na taj način nikad razgovarala s majkom, nije se tako otvoreno govorilo o stvarima koje su danas dostupne na svakom koraku. Odrasla sam u obitelji u kojoj se o tome nije govorilo. Mislim da to nije bila stvar toga je li moja majka bila spremna na takav razgovor ili ne, naprosto su bila druga vremena.
Htjela bih pritom reći kako ipak kao majka imam doticaja i s drugim roditeljima svoje generacije, da mnogi uopće o tome ne razgovaraju s djecom. Pritom ni ta djeca nemaju otvoren odnos s roditeljima. Apsolutno sam za to da ih onda barem škola uputi u problematiku, a ne da sami guglaju. Mi nismo imali ni tu opciju, otkrivali smo seksualnost na drukčije načine, sramežljivije, u bliskom krugu, ja ponajviše sa sestrama, i nekako se imalo respekta prema svemu tome. Danas je seksualnost liberalan pojam, ali umnogome i potpuno izbanaliziran.
Je li vam neugodno kada Dino postavi pitanje vezano za seksualnost?

Naravno da me u nekim trenucima prođe nelagoda jer djeca te od malih nogu pripremaju na neugodna pitanja. Puno puta me Dino zatekao pitanjem na koje ne bih znala što ću mu odgovoriti. Često me iznenadi pitanjem koje ne ide uz njegove godine. Trudim se odgovoriti, ali bolje i to nego da mu kažem da o nečemu ne smijemo razgovarati.
lejla i tarik filipovic naslovna
Sve više ljudi shvaća da su društvene mreže leglo boleština. Biste li pristali na to da vam dijete ima profil na ‘fejsu’ jer ga imaju sva djeca u razredu, a vi ste protiv toga?
Teško je ostati nepodložan konformizmu, ali trudim se. Nisam protiv Facebooka, ali ga u njegovim godinama ne odobravam. Izvan pameti je da dijete s devet godina ima najnoviji iPhone. Ne zato što mislim da djetetu ne treba pružiti najbolje, već ako se s devet godina nauči na to, što će tražiti s 15?!
Dino ide u treći razred. Kako ste se kao roditelj postavili prema predmetu vjeronauk? Upravo tu mnogi roditelji pristaju na kompromis jer, eto, idu sva ostala djeca.
Mi nismo pristali. Rečeno nam je još u prvom razredu da je to izborni predmet. Pitali smo što to znači, je li to učenje o svim vjerama, etika ili rimokatolički vjeronauk. Rečeno nam je ovo treće. U redu, ali zašto, ako je to izborni, nisu za drugu djecu, nebitno jesu li ona druge vjere, ateisti ili agnostici, osigurali zamjenski predmet? Vjeronauk je u školama doveo do razdvajanja djece. Dino je jedini koji ne ide na tu nastavu.Vjeronauk je pritisak na djecu jer većina roditelja ne živi po načelima Crkve, što je za djecu zbunjujuće. Velik dio je pristao na to jer idu i ostali. Tu je školstvo podbacilo. Dino nema problema zbog toga, ali generalno to nije u redu.
Biste li rekli da ste žena s tradicijskim vrijednostima?
Apsolutno. Što ne znači da sam zastarjela u razmišljanju. Danas se poštovanje i kućni odgoj miješaju sa zatucanim stavovima. Poštivanje se vidi na sitnicama. Ako ja kuham, i za stolom sjede Tarikovi roditelji, mislim da je normalno da se prvo stavlja jelo njegovu ocu i majci jer poštujem njihove godine. To su normalne stvari – pozdraviti na ulici, poštivati starije, ustati kad uđe učiteljica. Nikad nisam povisila glas na majku. Čak i kad se nisam slagala u mišljenjima, njene odluke su se poštivale. Poštovanje se izgubilo u svakoj instituciji, od škola do veza i brakova.
Je li vaš brak ono što ste očekivali?

Da, u svakom pogledu. Pitali su me standardna pitanja, koja je tajna uspješnog braka. Na to pitanje uvijek odgovaram- ljubav, poštovanje, razumijevanje i kompromis. Tek s Tarikom sam naučila biti strpljiva.
Jeste li još zaljubljeni u svog supruga?
Odnos između nas dvoje ima drugu dimenziju nego što je imao na početku, kad je to bilo ludilo, kad gubiš glavu. Jesam, još sam zaljubljena i muža mogu voljeti samo više, nikako manje. Imam prekrasan brak.
Kažu udane žene da je brak žrtva. Jeste li zbog braka zanemarili karijeru, mladost..?
Pitanje je tko što očekuje od braka. Ako je nekome žrtva napraviti doručak, okupati djecu, oprati robu, mogu to shvatiti, ali meni to nije žrtva, ja to radim zato što želim i zato što mi suprug to vraća na drukčiji način. I poslom sam zadovoljna. S ponosom mogu reći da sam već treću godinu zaštitno lice tvrtke koja se bavi proizvodima za kosu.Uskoro kreće velika kampanja u BiH, a tu su i neki povremeni angažmani. To mi je uz obiteljske obveze dovoljno. A u budućnosti tko zna… Imam diplomu menadžera odnosa s javnošću, a i potporu supruga što god dalje odlučila.
Je li Tariku teško bilo reći “da”?
Bila sam uzbuđena na dan vjenčanja. Išla sam s mišlju da je to to i nisam pogriješila.
Vidim da na prstu imate novu burmu?
Nedavno smo Tarik i ja potpisali ugovor kao zaštitna lica za jednu zlatarnicu. Surađivali smo u izradi burmi i nedavno predstavili osam modela. Uskoro počinje izrada ženske kolekcije nakita s mojim potpisom, i to narukvice, naušnice, ogrlice, broševe… Sudjelovat ću u procesu dizajniranja, a kolekcija će se temeljiti na crvenom zlatu.