Mandić tvrdi da čitatelji u njegovoj knjizi ‘Oklop od papira’ mogu saznati više nego o njegovoj intimi: doznat će o ‘njegovoj (ne)spremnosti da odgovori na izazove vremena… hrabro ili okolišajući, kontroverzno ili kompromiserski’.
‘Kraj mi je blizu pa mi je suvišno truditi se da ga odgađam pisanjem. Osim toga ili zbog toga, nemam više motivacije, želje ni energije’, tvrdi.
Kaže kako ga još uvijek može zadiviti nečije sjajno, originalno, blistavo mišljenje ‘suprotivo’ svima, a nasmijati ‘pomanjkanje prethodnoga, dakle jeftini, ulagivački kolumnisti, polupismeni književnici i pseudofilozofi, babe vračare, pokajnici…’
‘Moju ironičnost pogrešno smatraju provokativnošću, ali planem na šovinizam, ksenofobiju, fašizam…’, kaže Mandić.
Najpametnija osoba koju je upoznao je gospođa Cvijeta Bujević, njegova pokojna punica, koju je ‘odlikovala čista inteligencija, nezamračena bleferskim obrazovanjem’.
‘Boljševički nastrojena, ateistica do srži, naučila me – igrati šah!’
Otkrio je da neće ići na ljetovanje jer penzioneri ne ljetuju te da ‘ne čita pod suncobranom’: to je ženskasto, a ozbiljno štivo troši doma. Smatra da je ljetno čitanje za amatere, a njemu ga je navrh glave tijekom cijele godine.
Posebno je zanimljiv njegova odgovor na pitanje ‘Zašto ne voli ljude?’:
‘Ne sve, samo neke, to jest većinu, jer su neobrazovani, arogantni, dosadni, fanatici, primitivci i još ponešto’, zaključuje Mandić.
wpDiscuz