Published On: Sun, Mar 17th, 2013

LEGALIZIRANE BORBE BIKOVA: Moj će Zekonja zakonito rogom na Rudonju

Ajdeeeeeeee, Zekonja, ajdeeeeeeeee! Drži ga, tvoj je! Ne daj seeeeeeee, jači si od njega!”
Uzvici su to vlasnika bikova koji će i dalje bez ikakvih zakonskih zapreka odjekivati koridama na tradicionalnim borbama bikova u Dalmatinskoj zagori.
Premda se zadnjih nekoliko mjeseci vodila žestoka kampanja kojom se pokušalo zabraniti bikijade, u kojoj je prednjačila zagrebačka udruga “Prijatelji životinja”, Zekonja, Rodonja, Putalj, Žučo, sve dakako bikovi, i dalje će moći jedan na drugoga. Rog o rog. I to legalno!
Naime, Hrvatski sabor jučer je na svojem zasjedanju sa 109 glasova “za” prihvatio izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja, unutar kojega je propisano da se borbe bikova i dalje mogu odvijati potpuno legalno. Odahnuli su tako vlasnici bikova koji su zadnjih mjeseci ulagali sve napore kako bi se bikijade i dalje održavale. Jer, iznosili su jake argumente, riječ je o kulturno-povijesnim manifestacijama karakterističnim za Dalmatinsku zagoru.
– Kao član Povjerenstva koje je radilo na pripremi izmjena zakona pozdravljam odluku Hrvatskog sabora koji nije ukinuo borbe bikova. Ruku na srce, pa to su nam jedina događanja koja su u Zagori ostala.Naš je cilj da bikovi opstanu, jer ako je moj djed imao najboljeg bika u selu, a moj otac organizirao prvu bikijadu, onda ću i ja nastaviti njihovim stopama, a sutra i moje dijete. Protiv sam mučenja životinja, zalažem se da se borbe bikova održavanju po svim zakonskim propisima i pravilima struke – veli nam Marko Škopljanac iz Radošića gdje se ove godine, za koji mjesec, održava ček 20 revija bikova.
U Kladnjicama na domak Radošića prije nekoliko godina počela se održavati još jedna bikijada, koju organizira Mate Radanović, vlasnik čak četiriju bikova.Veli Radanović kako nije lako uzgajati četiri kanarinca, a kamoli četiri bika od kojih svaki teži tonu, pa i više.
– Ovo je tradicija koja je neuništiva. Svako selo u Zagori oduvijek je imalo bikove i uvijek se znalo koji je najjači. A kako se to moglo znati nego da su se bikovi boli, između sebe borili. Tako je oduvijek!

Marko Škopljanac: Bikijade su jedina zbivanja u Zagori

 

Samo, prije nije bilo medija, pa se o tim borbama bikova ništa nije znalo, no danas se o njima piše, govori, pa tako i dospijevaju u središte zanimanja, posebno udruga. Osim toga, nikada se ni na jednoj bikijadi ni jednom biku nije dogodilo ništa! Nikada se niti jedan eksces nije dogodio, dapače, tradicijom borbi bikova u zadnje vrijeme i omladinu vraćamo na selo. Sve ih je više koji se zanimaju za bikove, najplemenitije životinje kojih se ja neću odreći dok god sam živ – veli Radanović.
Stručnjaci koji su radili na pripremi izmjena Zakona o zaštiti životinja kažu nam kako u donošenju konačne odluke kojom se dopuštaju bikijade nije bilo lako.
– Razni lobiji društava za zaštitu životinja pošto-poto nastojali su zabraniti borbe – kaže nam Dražen Cerjanec, stručnjak s Agronomskog fakultetu u Zagrebu, a ujedno i član stručnog tima koji je radio na pripremi zakona.
– Do sada sam službeno u ime Ministarstva poljoprivrede četiri puta boravio na Bikijadi u Radošiću, gdje je Ministarstvo redovito pokrovitelj te manifestacije. Ono što sam tamo vidio potvrđuje mišljenje agronomske struke da se radi tek o benignom performansu bikova.

Primjeri iz EU

Kada znamo da se danas u zemljama EU-a i dalje održavaju brojne koride (Španjolska, Portugal i Francuska); utrke Grand National Aintree (Engleska) i Palio di Siena (Italija), gdje gotovo redovito stradavaju životinje, uz dužno poštovanje instituciji Povjerenstva neosporno je da se bikijade i dalje nastave podupirati kao mjesta očuvanja prirodnog i kulturnog naslijeđa – veli Cerjanec.
Taj stručnjak navodi kako je i sam ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina na temelju stručnih pretpostavki i predložio ovakav zakon.
JAKOV ŽARKO
FOTO: NIKOLA VILIĆ / CROPIX

 

 

Službeno obrazloženje: ‘Pobjednik samo uživa u ekspresiji’

 
‘Ponašanje bikova u prirodi gotovo identično odgovara njihovom ponašanju na bikijadi gdje se tijekom sučeljavanja, bez neposredne blizine vlasnika oprezno promatraju na udaljenosti 5-10 metara’, navode stručnjaci u obrazloženju odluke o legalnosti bikijada.
‘Većina tih sučeljavanja završava se na način da jedan bik popusti pred drugim i odlazi iz prostora, a onaj koji je pobijedio slavodobitno ostaje na istom mjestu. Rjeđe, u slučaju kada nema izražene predominacije, dolazi, nakon vizualno zvučnog sučeljavanja, do fizičkog kontakta koji traje izuzetno kratko, do desetak sekundi, gdje opet jedan napušta prostor, a preostali stojeći uživa u svojoj ekspresiji.
Naravno, postoje i rijetki slučajevi kad ni jedan bik ne pokazuje žar za prirodnom dominacijom što rezultira odustajanjem, a u nikojem slučaju vlasnici ih ne prisiljavaju na radnju kojoj nisu skloni, navodi se u obrazloženju.

 

Stručnjakinja: To je pravi narodni običaj

 
I Majda Rubić, članica Povjerenstva stručnog tima za izradu zakona, između ostalog navodi kako zemlje Europske unije pridaju veliko značenje kulturnom naslijeđu svojih država, a bikijada, dodaje, kao narodni običaj kod nas to sigurno jest.

Luka Oman: Primitivna zabava za zgrtanje novca

Odluka Hrvatskog sabora koji je jučer podržao borbe bikova u sklopu Zakona o zaštiti životinja jest sramotna. Takvu zabranu trebalo je donijeti još 2007. godine, međutim lobi dalmatinskih zastupnika to nije dopustio. Ja i sada tvrdim da su borbe zabranjene jer isti zakon zabranjuje huškanje životinje na životinju i njihove borbe.
Jedina iznimka je ta što se jednim člankom zakona izuzimaju bikovi jer su njihove borbe nekakva tradicija, što nije točno – veli Luka Oman, predsjednik zagrebačke udruge “Prijatelji životinja”, navodeći kako uopće nije bitno do kolikog sukoba među bikovima dolazi.
– Nismo – dodaje on – protiv toga da se ljudi zabavljaju i druže, ali jesmo protiv toga da se dive nasilju i primitivnim oblicima zabave. Bikijade nisu tradicija, one su izvor zarade za one koji ih organiziraju – zaključuje Oman.