Tijekom govora kojeg je održao povodom 40. obljetnice pokretanja ekonomskih reformi azijskog diva, kineski predsjednik Xi Jinping je rekao kako nitko ne može Kinezima govoriti ono što trebaju ili ne trebaju činiti.
Nevjerojatan uspon Kine se, prema Xi Jinpingu, dogodio zahvaljujući razvoju socijalističke demokracije i politike Komunističke partije Kine, koja je popravila svoje vodstvo i ostvarila veliku pobjedu u borbi protiv korupcije.
Xi Jinping je dodao i kako se Kina nikada neće razvijati na štetu interesa drugih zemalja, ali neće odustati ni od svojih legitimnih prava i interesa.
Kineski je vođa na kraju govorio o promicanju novog modela međunarodnih odnosa temeljenih na uzajamnom poštovanju i poštenoj suradnji. Oštro je odbacio bilo kakva miješanja i uplitanja na međunarodnoj sceni, što je bila jasna poruka eliti u Washingtona, koja u nastojanju da zaustavi svoju propast istovremeno pokušati zaustaviti nezaustavljiv rast azijskog diva.
Govor Xi Jinpinga u Velikoj dvorani naroda u Pekingu, kojeg je održao kako bi obilježio četrdeset godina od početka reforme i otvaranja zemlje 1978. godine, praćen je pozorno diljem zemlje i u svijetu.
U Pekingu i cijeloj zemlji su svi javni i privatni kanali izravno prenosili govor predsjednika, koji je kasnije bio tema rasprava u medijima i na društvenim mrežama. Čak je i zapadni tisak izvijestio o događaju, iako u mnogim slučajevima vrlo upitno.
Ovo je doista tema koja zaslužuje pozornost, kako govor, tako dodjela nagrada 100 kineskih pionira i 10 zapadnih, jer ova gesta simbolički označava otvaranje nove stranice u kineskoj povijesti.
Politika reformi i otvaranja, koja je otvorena 1978. godine, bila je temeljena na dva stupa. Na “reformi” gospodarstva i “otvorenosti” kako u gospodarskim tako i međunarodnim odnosima. Ako je znak prvog stupa bilo selo Xiaogang u Anhui, gdje je organizacija lokalnih poljoprivrednika inspirirana poljoprivrednom reformom, obalna područja Guangdong Fujan su s druge strane simbol otvaranja, jer su koristili Hong Konga i Makao, čak i Tajvan, kao prozore za komunikaciju sa zapadnim svijetom.
Možemo reći da je politika otvaranja odmah pokrenula snažan dolazak tvrtki, protok kapitala, ljudi i roba, od čega su koristi imali i svijet i Kina.
Taj je proces duboko promijenio Kinu, a rezultati su svima jasni. Prosječni rast BDP-a od 9,5% četrdeset godina uzastopno, izlazak iz granice siromaštva preko 700 milijuna ljudi, 70% od ukupno siromašnih Kineza, te stvaranje srednjeg sloja s više nego pristojnim prosječnim dohotkom za oko 400 milijuna ljudi.
Treba također napomenuti da se ovaj proces razvijao prateći marksističku teoriju, ali ne i dogmatski socijalizam koji je svugdje propao. Danas je jasno da kolaps Sovjetskog Saveza i europskog socijalističkog bloka ne znače i kraj socijalizma u svijetu.
Nije slučajno Xi Jinping u svojem govoru naglasio “da je Kina, kao neospornu činjenicu, pokazala vitalnost znanstvenog socijalizma”.
Ali taj je proces također duboko promijenio svijet, na način na koji to zaslužuje Kina koja je trajno zatvorila sramotnu stranicu zapadnog kolonijalizma u zemlji i dala doprinos svjetskom rastu i razvoju međunarodnih odnosa.
Od 18. Kongresa političkog vrha zemlje je započelo prijelazno razdoblje u kojem su se udarili temelji za novu fazu reformi i otvaranja, što je prema kineskom predsjedniku od strateške važnosti za zemlju. Nove norme su dovele do transformacije kineske ekonomije iz kvantitativne na kvalitativnu proizvodnju, s različitim sastavom rasta BDP-a u uslugama i drugačijom pažnjom u odnosu na pitanja zaštite okoliša, te odnosa između čovjeka i prirode i između razvoja i prirode. U isto vrijeme razrađena je inicijativa kopnenih i pomorskih putova, Novi put svile, što je sveobuhvatni projekt koji povezuje ekonomiju, trgovinu, diplomaciju, sigurnost i međunarodne odnose Kine s ostatkom svijeta. Ta dva aspekta čine dva stupa našeg vremena.
Samo ovaj put, za razliku od prije četrdeset godina, smjer puta je obrnut i Kina se od sada kreće prema svijetu.
Kao što Xi Jinping u svom govoru rekao: “Kina se približava središtu svijeta kao široko priznati promicatelj mira, kao zemlja koja pridonosi globalnom razvoju i koja podržava međunarodno pravo”.
Ove riječi jasno opisuju smjer putovanja, alio vaj put s impresivnim novim reformama i politikom otvaranja, koji nemaju nema nikakve veze s hegemonističkih ambicijama ili svim onim što se danas koristi za suzbijanje Kine i njezine politike, koja se gotovo uvijek podvrgavala Washingtonu čiji je cilj, svakako ne od danas, ograničavanje Kine ili, ako je moguće, njezino rušenje.
Ovaj naizgled prigodan govor je zapravo važan korak, koji na temelju dosadašnjih reformi ukazuje na postavljanje temelja za otvaranje nove faze u modernoj Kini. Trend ove inicijative kao da će imati sjedište u Kini, ali je usmjeren na cijeli svijet. Prije 40 godina su mnoge zemlje izgubile povijesnu priliku za uspostavljanje snažnih i trajnih gospodarskih veza s Kinom i danas je vrijeme da se potpuno razumije opseg onoga što se tamo događa i iskoristi priliku ove nove faze kako bi mnogi koji sa strahom gledaju uspon azijskog diva mogli ispraviti pogreške iz prošlosti.