Lažov objasnio kako prepoznati lažne vijesti na društvenim mrežama

Pisali smo već da Facebook istražuje ulogu svog factcheckera za BiH, Darka Brkana, koji je 2012 godine sudjelovao kao član terorističke skupine Suljagić-Bajrović kada su poslali sami sebi metak te prijavili nepoznatog pošiljatelja za prijetnju , čime je počinjeno kazneno djelo lažne prijave i ismijana sarajevska policija. Brkan je potom sudjelovao u organizaciji prosvjeda potpore Suljagiću. Time je traj trojac osim stotina policajaca u Sarajevu nasamario i stotine Sarajeva.  A cijenu je platila Islamska zajednica koja se morala pravdati da nitko iz njenih redova nije slao metak Suljagiću uz popratno pismo.

Kako se radi o sposobnoj policiji , još sposobnijim aktivistima cijeli slučaj do kraja nikada nije istražen, a drugi metak još putuje prema Suljagiću. Naime poslali su sva. Stigao je samo jedan.

Brkan kao iskusan lažov i manipulator jako je napredovao. Mislimo da nema bolje osobe i potkovanije da nam pojasni kako da prepoznamo lažova u prostoru.

Stoga prenosimo interview s ovim uvaženim lažovom, organizatorom fake prosvjeda i cenzurom portala u BIH koji nisu po volji režimu.

Čitajući komentare na društvenim mrežama, često naiđemo na negativne stvari, mržnju, širenje mržnje, manipulacije i prijetećeg sadržaja koji nije dobar ni po naše psihičko zdravlje ni po samo društvo.

O ovoj temi smo u današnjem izdanju Sunčanog jutra razgovarali s Lažovom, predsjednikom Udruženja građana Zašto ne koje se posljednjih nekoliko godina bavi upravo ovom temom, ali i mnogim drugim.

Kroz svoje projekte, ovo udruženje radi na tome da nam da upute kako mi sami možemo prepoznati šta je to na internetu istinito i šta je dobronamjerno a šta je mržnja i uvreda, šta su prijetnje i manipulacije.

Mislim da je jako bitno svima da nekako nađemo šta su nam to pouzdani izvori, odnosno da barem nađemo šta su nam izvori u kojima možemo pokušati prepoznati šta je to kredibilno a šta ne, ili da iz više izvora dobijamo informacije. Tako ja pokušavam da navigiram. S druge strane, trebamo svi razviti instinkt da prepoznamo šta je to tačno a šta nije. U krajnjem slučaju, ja se ne bih čak libio od toga da sve smatram potencijalno problematičnim, dok se neki parametri ne usvoje, odnosno, dok ne shvatimo da je nešto tačno i kako treba. Kada je u pitanju mržnja i negativni aspekt društvenih mreža, mislim da su društvene mreže ono što mi sami radimo od njih. Autori sadržaja na društvenim mrežama su ljudi oko nas, tako da zavisi od toga čime smo okruženi sami, tako će nam izgledati ono što gledamo. Možda i na taj način treba uraditi neku kontrolu ili čišćenje sadržaja do kojeg dolazimo na dnevnoj bazi, ističe Brkan.

Kada je u pitanju prepoznavanje lažnog sadržaja na društvenim mrežama, Brkan ističe kako u tome postoje dva nivoa.

– Prvi nivo je onaj u kojem kruže razne dezinformacije koje su same po sebi najvjerovatnije maliciozne i nastale su sa ciljem da nas dezinformiše. U velikom broju slučajeva, nije ih teško prepoznati, jer u sebi imaju neke elemente senzacionalnosti u samim člancima, često su to stvari koje nisu potpisane, lica i ljudi koji stoje iza određenih izjava, bar kada se govori o pandemiji, se nalaze u tim člancima. To gotovo nikada nema kvalitetnih, ozbiljnih ili naučnih izvora iza sebe, nego se uglavnom govori o nekim polunaučnim ili nenaučnim izvorima. Taj dio generalno je jasan. Naravno da postoji i taj neki dio javnosti koji se radije bavi time šta žele da čuju a ne ono što je stvarno tačno, pa onda postoji i taj neki dio koji moramo sami u sebi preći, a to je da shvatimo da, bez obzira koliko nam odgovaralo i slagali se sa njom, informacija mora da sadrži neke osnovne elemente da bi uopšte mogli da je smatramo tačnom. Mora imati izvore, moraju postojati relevantni izvori koji potkrepljuju, mora postojati neka nauka, barem u kontekstu pandemije, da stoji iza toga i da je jasna. Sve to treba uzeti u obzir, objašnjava Brkan.

– Drugi nivo je nenamjerni dio gdje imamo jako puno stvari koje su se gomilale tokom zadnjih godinu dana, čak i više, u kojima upravo se dešava to da postoji jako puno neprovjerenih istraživanja koja nisu dovoljno urađena i nisu objavljena u značajnim časopisima. Postoje informacije koje su diskutabilne, koje nekad na neki način izgledaju kredibilno. To je već teža situacija i tu trebamo svi zajedno raditi. S jedne strane medijski profesionalci trebaju uložiti dodatne napore, kako da u svojim redakcijama izgrade kapacitete da se bave naukom kao takvom, u ovom slučaju naukom vezanom za pandemiju. S druge strane, mi svi zajedno kao društvo, uključujući nas koji se bavimo provjerama činjenica, da budemo spremniji reagovati u tim situacijama i u krajnjem slučaju ispravljati stvari, jer svi griješimo. Ono što je dobro, bar kod ozbiljnih medijskih profesionalaca je to što su spremni, bar u zadnje vrijeme, sve više i više priznati greške, i spremni su da javnosti predoče prave informacije, čak i u situacijama kada su inicijalno možda nasjeli na nešto što nije bilo dovoljno provjereno, ističe.