Kada je bilesi i Sejfudin Tokić najavio potpisivanje sporazuma o podršci kandidatu za člana Predsjedništva BiH Denisu Bećiroviću između SDP-a BiH i nekakvog „Bošnjačkog pokreta“, onda se može reći da je ljevica u Sarajevu definitivno sahranjena. Iako se Tokić samo nekoliko dana prije „drvljem i kamenjem“ bacao na komuniste i napadao Bećirovića zbog kandidature, ustvrdivši da to nije bošnjački projekat, ovaj obrt za prevaranta i perverznjaka svake pa i političke vrste nije iznenađenje. I uopće nije bitno niti važno to što nekoga Tokić podržava, ali navodim ovaj događaj jer u suštini Tokić i Bećirović i jesu najsličniji politički profili. Sličnog su mentalnog sklopa možda stoga što su iz istog kraja, ali oni imaju identičnu ideološku putanju u svojim karijerema. Obojica su započeli političke karijere kao „pioniri“ i mladi aktivisti ljevice da bi, evo, završili na krajnjoj bošnjačkoj desnici.
Nedžad Latić l The Bosnia Times.
Tu gdje se danas ideološki nalaze Tokić i Bećirović sami je vrh piramide političkih interesa glavnih frakcija u Islamskoj zajednici. Prvo je reis Husein ef. Kavazović kao Tuzlak tajno lobirao i nagovarao Bećirovića, kao rijetkog funkcionera SDP-a koji dolazi u džamiju, da se kandidira. Potom je Hasan Čengić koji kontrolira A SDA naredio Rifatu Hozanoviću da javno podrži Bećirovića, kao što mu je naredio da na prošlim izborima podrži Mustafu Cerića. A bivši reis Cerić je odavno u komunikaciji sa Bećirovićem i ovaj mu je napisao glupu deklaraciju o Sutorini, pa je stoga i naredio svom potrčku Sejfudinu Tokiću da ispred sveopćeg „bošnjačkog pokreta“ iskaže podršku Bećiroviću.
Dakle, sve strukture Islamske zajednice, legalne i nelagalne, bivše i sadašnje, frenetično su podržale Bećirovića i tako ostavile na cjedilu Šefika Džaferovića kao favorita Bakira Izetbegovića. Ovakve munafičke igre nikad u ovolikom omjeru nisu igrane, tako da se doima kako se Bošnjacima desilo bukvalno proljeće ideološke hipokrizije.
Ako se na sve ovo doda činjenica da je Sulejman Tihić škartirao iz SDA grupu oko Hozanovića kao ekstremno radiklanu te ih javno na FTV-u kritizirao zbog bliskih veza sa Iranom, odnosno u to vrijeme sa šiitskim fašistom Ahmedi Nedžadom, onda se komotno može zaključiti da sve ono što je SDP baštinila od ideja i vizija ljevice „pada u vodu“.
Tako da sam na mjestu Željka Komšića izgovorio bih isto što je i on rekao tim povodom da SDP koalira sa gorima od same SDA.
Zbog ovog stava moguće je da je Komšić „posljednja lasta“ ljevice u Sarajevu. Jer, što se tiče lijeve pameti i takve vrste mišljenja uopće, smio bih ustvrditi i na tu temu polemizirati sa najokorjelijim ljevičarima da ga Bošnjaci nikad nisu ni imali. Nema lijevog intelektualca, niti ga je ikad i bilo, da je promišljao svojom glavom. Sve što se napisalo u vrijeme komunističkog režima bilo je kompilatorsko štivo bez originalnog bosanskog narativa i problematike. Zato je podmladak iliti „pioniri“ ljevice zavšili na desnici poput Tokića. Malo ko danas više i pamti da je Tokić kao student zaista bio nada i uzdanica ljevice, a i on se sam hvalio da je bio pulen Hamdije Pozderca. Gdje je završio Tokić tu su završili i Rasim Kadić, pa i Nijaz Skenderagić kao i mnogi drugi nekadašnji poletarci ljevice. Kadić je kao predsjednik komunističke omladine završio kao „liberal“ u vlasti SDA, da bi danas bio umrežen u korupcijsku hobotnicu koju kontrolira Hasan Čengić. Nekadašnji mladi komunistički junoša kojeg su ostarjeli komunistički moćnici iz Sarajeva kukavički gurali za govornicu na kogresima SKJ u Beogradu, tako da je bio postao i politička zvijezda, danas je tajkun i živi od „žvakaćih guma“. Skenderagić je bio pulen posljednjeg bosanskog komunističkog barda Nijaza Durakovića, koji je također politički „skončao“ kao mentor Hasanu Čengiću, i blizak suradnik reisa Cerića u novoosnovanoj BANU.
Durakovićev drugi pulen, Šaćir Filandra, kao intelektualac se ponio identično kao i Kadić i Skenderagić. Pošto je Filandra rodom iz Stoca kao i Duraković, a njegov otac gajio dobro grožđe od kojeg se pravilo dobro vino, Duraković ga je forsirao kao uzdanicu i kao sociologa religije te ga bio namjestio u udbašku komisiju za praćenje stanja „religijske misli“ i šmekanje muslimanske inteligencije. Danas je taj komunistički konvertit Filandra dekan FPN-a skupa s Fahirom Fejzić Čengić, suprugom Hasana Čengića, koja je na mjesto profesora došla nelegalno i direktivom vrha SDA!
Dženaza za ljevicu
To sam već uočavao u nekim svojim tekstovima kako Filandra nikad neće napisati knjigu bolju od Kasima Suljevića „Nacionalnost Muslimana“. Htio sam reći da, iako je Suljević pisao u vrijeme komunističke cenzure, za razliku od Filndre autora knjiga i kreatora novobošnjačkog nacionalanog identiteta, bio je veći i hrabriji intelektualac.
Isto tako, Fuad Muhić, kao jedan od najvećih lijevih bosanskih intelektualaca prošlog stoljeća, završio je poput Filandre svoj politički angažman na bošnjačkoj ultradesnici osnivajući Republikanku stranku sa Resim Kerimom, emigrantom iz Kanade, koji je pripadao ekstremnoj hrvatskoj desnici.
Pa gdje je ta, da prostite, ljevica u Sarajevu danas?! Ko su danas nosioci lijevih ideja? Uprite prstom i pokažite nam ga! Postoje lijevi pozeri intelektualci koji bi se mogli podvesti pod frazu „šampanjskih soacijalista“, ali su ofukarili i jedva da imaju i za pivo, a kamo li za šampanjac, pa im ni ta fraza ne stoji. Ako bi se obazreli malo oko sebe da bismo prepoznali ljevicu na svjetskoj sceni, uočili bismo da su to Bernie Sanders u Americi, i Jeremy Corbyn u Engleskoj, dva istaknuta lika ljevice. No, ne znam kad sam čuo Nikšića, a posebno ne Bećirovića da ih citira. Kao što, iskreno, kod sarajevske kvaziljevice nikad nisam naišao na citat ili fusnotu evropske ljevice poput Slavoja Žižeka, Yanisa Varoufakisa i drugih, iako je pitanja krize neoliberalizma u Evropi jedno od gorućih i veoma mnogo se piše o tome.
Ovo je vrlo priprost pristup ovom značajnom političkom fenomenu, jer je prilagođen čitalačkoj publici koja će glasati možda i za Denisa Bećirovića, ali uopće ne umanjuje nedostatke tvrdnji da ljevica više ne postoji u Sarajevu vjerovatno za to što nije postojalo ni njeno, tako da kažem, originalno bosansko mišljenje. Kad ovo tvrdim mislim da nije napisana ni slična knjiga u Sarajevu kakva je „Nova klasa“ Milovana Đilasa, na primjer.
E, za razliku od ljevice, bošnjačka desnica je imala svoje, možda i hrabrije, a svakako originalnije mislioce i umove koji su ostavili snažan utjecaj na generacije Bošnjaka. Radi se o Husienu Đozi i njegovoj knjizi „Islam u vremenu“, te Aliji Izetbegoviću i njegovim knjigama „Islamska deklaracija“ i „Islam između Istoka i Zapada“. Znam, ni Đozo ni Izetbegović nemaju baš besprijekorne biografije, ali to je sporedno u odnosu na činjenicu da je njihovo mišljenje izvršilo utjecaj na generacije (mladih) Bošnjaka. Odmah da kažem da ne mislim da je iko iz najužeg rukovodstva SDA ima ikakve veze u ideološkom smislu sa Đozom i Izetbegovićem, pa tako ni Šefik Džaferović, ali jeste SDA nastala i izrasla na njihovim idejama i vizijama.
Pošto se SDA nalazi u najdubljoj krizi od njenog nastanka, ljevica je samim time imala veliku šansu za pobjedu. Ukoliko se to ne desi i bude pobijedio Denis Bećirović potpomognut Tokićem i Hozanovićem, stasat će nove generacije bošnjačkih uhljeba, ja ih zovem „zelenim termitima“, i ideološki korov i baliluk nikad više niko iskorijeniti neće.
No, još sam optimista i još uvijek vjerujem da će pobijediti opozicija, bit će to jedna „šarenica“, a smio bih dati ozbiljnu opkladu da će Šefik Džaferović pobijediti Denisa Bećirovića. Da ne spekuliram dalje kako bi neko treći mogao pobijediti njih obojicu, jer mi nije to tema. Tema kolumne mi je bila da ljevica u Sarajevu ne postoji jer u biti lijeva inteligencija za razliku od desne nije ni imala svoje mišljenje i da stoga masovno konvertiraju Titovi pioniri sa ljevice na desnicu poput Bećirovića. Tako da je sasvim izvjesno da nakon Općih izbora u Sarajevu možemo klanjati dženazu ovakvoj ljevici, a dženazu kao imam će predvoditi Denis Bećirović, a nek’ se Hozanović i Tokić dogovore ko će od njih dvojice biti mujezin.