Kurdi se povlače s turske granice, Damask pozdravlja ovaj korak i obećava pomoć

Službeni Damask pozdravlja povlačenje formacija pretežno kurdskih “Sirijskih demokratskih snaga” s granice s Turskom, što bi “trebalo ukloniti glavni razlog grube agresije Ankare na Siriju”. Ovo je danas, 28. listopada, izvijestila sirijska državna novinska agencija SANA.

Zapovjedništvo arapsko-kurdskog saveza “Sirijskih demokratskih snaga”, u kojem kurdske Narodne snage samoobrane (YPG) imaju vodeću ulogu, najavilo je uoči 27. listopada kako će povući svoje snage 30 kilometara od turske granice na sjeveroistoku Sirije.

“Sirijske demokratske snage se sele na nove položaje daleko od sirijsko-turske granice u skladu s odredbama sporazuma između Rusije i Turske, kako bi zaustavili krvoproliće i zaštitili stanovnike regije od turskih napada”, navodi se u izjavi SDF snaga.

Istodobno, ove snage su pozvale Rusiju da pomogne u osiguravanju “konstruktivnog dijaloga” između kurdske administracije na sjeveroistoku Sirije i vlade predsjednika Bashara Al-Assada u Damasku.

Kao odgovor, vlasti Sirijske Arapske Republike pozdravile su povlačenje SDF snaga, što uklanja “glavni razlog brutalne turske agresije na teritoriju Sirijske Arapske Republike”, prenosi logično.com

Vlada u Damasku će pomoći građanima da se reintegriraju, utirući put povratku sirijskog nacionalnog jedinstva, rekao je glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova Sirije u razgovoru za agenciju SANA.

Kao što smo izvijestili, ruska vojna policija je počela patrolirati sirijsko-turskom granicom duž tri rute, priopćilo je ranije rusko ministarstvo obrane.

Kolone ruske vojne policije patroliraju od Eufrata do Tal Abyada i od Ras Al-Aina sve do tromeđe sirijske granice s Turskom i Irakom.

Rusko ministarstvo obrane podsjetilo je da se u okviru sporazuma postignutog između Rusije i Turske 22. listopada nastavlja postupak povlačenja kurdskih YPG snaga iz sirijskih pograničnih područja s Turskom.

“Vojna policija trebala bi olakšati povlačenje kurdskih jedinica i njihovog naoružanja 30 km od sirijsko-turske granice do 18 sati 29. listopada. Nakon toga, zajedničke rusko-turska patrole će se početi kretati u dubini od 10 km od granice na zapadu i istoku područja turske)operacije “Izvor mira”, kaže se u priopćenju ruske vojske.

Podsjetimo, nakon razgovora o Siriji od 22. listopada su predsjednici Rusije i Turske, Vladimir Putin i Recep Tayyip Erdogan, potpisali memorandum o razumijevanju. Dokument sadrži deset točaka. Obje strane su ponovno potvrdile svoju posvećenost održavanju političkog jedinstva i teritorijalnog integriteta Sirije, kao i osiguravanju nacionalne sigurnosti Turske. Rusija i Turska istaknule su svoju odlučnost u borbi protiv terorizma u svim njegovim oblicima i manifestacijama i odupiranju separatističkim težnjama na teritoriju Sirije.

U tom su se kontekstu složili da će se postojeći status quo u trenutnom području turske operacije, između sirijskih gradova Tel Abyad u provinciji Raqqa i Ras Al-Ain u provinciji Hasaka, sačuvati do dubine od 32 km. Počevši od 12 sati po lokalnom vremenu 23. listopada, jedinice ruske vojne policije i sirijske pogranične službe uvode se izvan zone operacije „Izvor mira“ na sirijskoj strani sirijsko-turske granice. One će olakšati povlačenje postrojbi kurdskih milicija i njihovog teškog naoružanja 30 km od sirijsko-turske granice, što bi trebalo biti završeno u roku od 150 sati od 23. listopada u 12 sati. Od tog trenutka strane su se složile započeti zajedničke rusko-turske patrole na dubini od 10 km od granice prema zapadu i istoku područja djelovanja “Izvor mira”, osim grada Qamishlija, a povlačenje bi trebalo biti završeno u roku od 150 sati poslije 12:00 sati 23. listopada. Od tog trenutka strane su se složile započeti zajedničke rusko-turske patrole na dubini od 10 km od granice prema zapadu i istoku područja djelovanja “Izvor mira”, osim grada Qamishlija.

Konkretno, sada sirijska vojska i ruska vojna policija nastavljaju zauzimati sirijsku granicu i zatvaraju područje “sigurnosne zone” između Tal Abyada i Ras Al-Aina. Unatoč povremenim sukobima, Sirijci i proturski militanti se dijele u selima u područjima gdje fronta još nije formirana, posebno u području Ras Al-Aina, ali proces u cjelini funkcionira.

Trenutno je sirijska vojska, uz podršku Rusije, preuzela kontrolu nad gotovo cijelom granicom između Qamishlija i Ras Al-Aina, na istoku od koje se formira stalna granična linija, koju Sirijci pokušavaju premjestiti u Ras Al-Ain.

Sirijci također pokušavaju potisnuti proturske islamističke milicije zapadno od Tal Tamra. Stoga se formiranje demarkacijske crte zapadno od Ras Al- Aina, od granice do Tal Tamra, može se očekivati u roku od 7 do 10 dana.

Na području magistrale M4 linija razgraničenja je prilično nejasna, što se događa zbog malog broja vojnog osoblja obje strane koje su ovdje uključene. Ali većinom Sirijci pomiču liniju sjeverno od autoceste kako bi je zadržali pod svojom kontrolom. S vremenom će se stvoriti više prepreka na cestama i jaki punktovi koje će osigurati slobodno putovanje od regije Ain Issa do Qamishlija.

Zapadno od Tal Abyada, sirijska vojska i vojna policija Ruske Federacije, čiji kontingent raste u skladu s trenutnim zadacima, kontroliraju liniju fronta zapadno i sjeverno od Manbija, kao i područje između Ain Al-Araba (Kobanija) i Jarabulusa. Ovdje je situacija relativno mirna, iako proturski militanti i dalje na društvenim mrežama prijete Kurdima, “režimu” i “ruskim križarima, koji moraju biti protjerani iz slavnog muslimanskog Manbija”. Ali Erdogan ih i dalje drži u strogim okvirima, pa je napad na Manbij završio s razgovorima Putina i Erdogana u Sočiju.

Kurdi nastavljaju povlačiti trupe iz zone u dubinu 30 km kako bi izbjegli nastavak turske ofenzive. Povlačenje se provodi u uskoj suradnji s ruskom vojskom, koja je pravilno obavijestila kurdsko vojno vodstvo da nikome nije potreban nastavak turske kampanje – ni Rusiji, ni Turskoj, ni Siriji. Štoviše, sami Kurdi to ne trebaju.

Kurdi su teška srca bili prisiljeni povući svoje trupe, prepustivši vojnu kontrolu Siriji i Rusiji. Istodobno, kurdske civilne uprave ostaju u svim područjima.

Prema sporazumu iz Hmeymima, Sirija i Rusija ih još uvijek ne dira. Ali ako Turska počne aktivnije zahtijevati od Rusije i Sirije likvidaciju PYD struktura i kurdskih vojnih vijeća u zoni od 30 km, tada će se suočiti s izborom ili će ih Damask i Moskva ili će podići sirijske zastave i revidirati svoje ambicije glede autonomije.

Što se tiče ubojstva Bagdadija, još uvijek ne postoji stopostotna sigurnost da se to zaista dogodilo, jer SAD do sada nude samo da im se vjeruje na riječ. S obzirom na činjenicu da se ovo “hitno ubojstvo” dogodilo kad je Bijeloj kući, nakon lavine kritika zbog izdaje Kurda, napuštanja baza i jačanja Rusije, hitno bila potrebna “nadmoć” na sjeveru Sirije, pokazalo se da je „ubojstvo kalifa“ bilo vrlo uspješno. Naravno, ako tijelo ne bude predstavljeno ili nekakav stopostotni materijalni dokaza, to će ostaviti prostor za teorije zavjere, čak i ako je Bagdadi zaista mrtav. Osim toga, ISIL sa svojom propagandom opet može „oživiti“ Bagdadija, objavljujući video zapise u njegovo ime, čak i ako je mrtav, samo da bi omeli SAD i pretvarali se da se “veliki kalif” ipak pokazao svima.

Što je točno istina u akciji u stilu u kakvoj je ubijen Osama bin Laden, to nitko ne zna.

Trump je objavio da su Sjedinjene Države u Siriji zbog nafte i nastavio inzistirati na “zaštiti sirijskog naftnog bogatstva”, što podsjeća na ponašanje kriminalaca koji od vlasnika tvrtke traže novac za „zaštitu“ i dio prihoda od proizvodnje.

S obzirom na to da se dio nafte krijumčari iz američke okupacijske zone na teritorij kojeg kontrolira Assad, suočeni smo s tipično gangsterskim poslom, što je moguće sve dok Assad ne uspostavi jaču kontrolu nad novim teritorijima i ne reintegrira kurdske strukture u sirijsko državno tkivo.

Nakon toga, ako SAD i dalje ostanu na naftnim poljima, pritisak na ovaj teritorij će se povećati, kako sa sjevera, tako i juga i iz Iraka gdje ovaj dio granice i značajan dio provincije Anbar kontroliraju iračke šiitske Hashd Al-Shaabi snage.

Dugoročno gledano, Sjedinjene Države sigurno neće moći dugo ovdje ostati. Vidimo tipičan pokušaj preokretanja neuspjele strategije s postizanjem kratkoročnih taktičkih ciljeva. Navodno je to maksimum kojeg su protivnici povlačenja iz Sirije mogli izvući od Trumpa.