Published On: Pet, srp 19th, 2019

DANAK U KOMŠIĆU I KAKO S TIM NA KRAJ: Mantra o potrebi sinergijskog hrvatskog lobiranja po svijetu

Hrvati u BIH su ravnopravni kao kolektiv, ne samo kao građani, prema Ustavu BIH. I Srbi su. I Bošnjaci su.

Često se , u najnovijim kolumnama, hrvatskih kolumnista, govori o potrebi reorganizacije hrvatske politike u BIH i potrebi snažnog lobiranja u svijetu kako bi Hrvati u BIH , u svojoj kući, dobili ono što im po Ustavu i zakonu pripada.

Pravo da ih nitko ne maltretira ni prvu izbornu noć ni četiri godine nakon toga.

Danak u Komšiću, postotomanska seksualna fantazija mnogog glasača Bosne, koji od vlastitih frustracija u vlastitoj avliji ima nesnosnu želju da penetrira po tuđim avlijama, u Bosni je primjenjena već treći put. I ne radi se samo o Danku o Komšiću. Penetracije su radili na mnogim drugim mjestima. U Domovina naroda, u diplomaciji, u parlamentu, komisijama, medijima. Danak u Komšiću im je opet poslastica. Ništa ih ne veseli kao vriska Hrvata. A najviše vrište  kad ih se siluje Komšićem.

Kao odgovor na to redovno se pojavljuju zaključci o potrebi gore navedenog lobiranja.

Eto Hrvati će, kad ne mogu u Sarajevu i po BIH, po Brusselsima , Washingtonima i Južnoafričkoj republici pojasniti svijetu kako je to što se čini nepravedno, pa će se “pravedni svijet” (A znamo da je Svijet, odvajkada baš ono pravedan do kosti) smilovati, našim argumentima i spustit će pravdu u Bosnu.

A pravde u Bosni, što se Bosne tiče, i što se Hrvata tiče, odavno nema.

Mala je to mikrokultura na koju je kroz nekoliko stoljeća tiranije, upravo taj pravedni svijet spuštao i spušta svoja prava prvih bračnih noći, svoje danke u krvi.

Na obodu Europe, te iste matere Europe kojoj eto beskrajno vjerovao taj narod se puna 4 stoljeća iskorjenjivao, gasilo mu se svako sjećanje.

Čak i njegov, kler fratre, Otomani su unutar svog kalifata uzeli pod svoje, i dali im pravo monopola na zatiranje naših duša, protjeravši u dogovoru s njima sve ostale redove.

Isusovce, Dominikance, Benediktince. O tome fratri dok se hvale kako su nas eto baš oni spasli i da nas ne bi bilo bez njih šute. Šute i  da su trgovali našim duhom, da su nas ubijali učeći nas doktrini pokornosti. Šute da su skupa s janjičarima jahali i da im je kadija uvijek bio na usluzi.

Fratri Kalifata i sluge Sultana, ta opskurna sekta, koja je u međuvremenu mutirala i okrenula i protiv same Svete Stolice, izmišljajući svoja ukazanja i trpajući biskupe po gepecima, učinila je sve da ovaj narod gurne u robiju svijesti, do beskraja, da mu ubije svaki slobodarski duh, prebrisali su nam  svaku slobodarsku misao, pretvorili nas u molitvenu zajednicu, izbrisali su nam povijest.

Sve u skladu s davno potpisanom Ahdnamom. Najtužnije je što  oni ne planiraju biti i dalje vlasnici naših umova i duša. Ne planiraju  prestati biti redodržava.

Jel zna netko možda neki dio naše povijesti u BIH a da to nisu fratarske matične knjige umrlih i strogo zapamćena samo dopuštena sjećanja? Jel netko zna zašto je sjećanje o Divi Grabovčevoj jedino svjetovno sjećanje očuvano u 400 godina tiranije? Zašto sada fratri hvale taj događaj a u doba kad se dogodio brinuli su se da vijest o slobodarskom činu Dive Grabovčeve iz Rame ne dođe u Kreševo iz Kreševa u Livno i da se ne dogodi opći ustanak? Zašto nam je i danas ime Don Ivana Musića ustanika manje poznato od bilo kojeg trećerazrednog fratrizana? Možda zato što je Musić dizao pobunu protiv okupatora dok oni nisu?

Oni su, otkad se zna za njih samo u dobro bili s okupatorom. Od Otomana preko Pavelića do Tita.

Duh takvog naroda ne traži puno. Pa je posve moguće da aljkava i nepotentna garda političara koja ništa ne nudi osim što isto uvijek obećava može dugo ostati.

Jad i bijeda unutarnje hrvatske politike u BIH ne mogu iznjedriti uspješna vanjska lobiranja. Sve da je vanjski lobist genijalno sposoban, on ti ne može pomoći ništa ako si ti na terenu loš. I ako se okružuješ lošim simboličkim punktovima. Ustašovanjem. U znakovima po gradovima. Pavelićevim vinima. Javnim veličanjem silovatelja i ubojica.

Eto ta bijedna politika kojoj nije stalo do uvjeravanja stranaca u BIH i koja petkom piči pravac Mostara bježeći iz Šehera, ta i takva bijeda će , svoje oralne sposobnosti iskazati po Europama i Amerikama.

Baš one koje uporno krije po Bosnama i Hercegovinama. Oni, tako sposobni i okretni će tamo, ono što ne žele tu.

Ajde bogati ne mahnitajte.

Stanje odnosa u prvom redu definira stanje na terenu. Ako si na terenu zajeban, ako dobro zakucavaš i ne popuštaš, respektirat će te i oni što te gledaju s klupe.

Stranac će trčati k tebi jer ćeš biti igrač ne promatrač. I umjesto da ti moliš njega za susret on će ga tražiti od tebe. Prvoklasan igrač bira klub. Lošeg prodaju klubovi.

Klupa svijeta drugačije bi odavno reagirala da su Hrvati u BIH pokazivali zube i kičmu. I zabijali golove.

No Hrvati to ne pokazuju. Oni se prisjećaju godišnjica stradanja i polažu vijence. Politika Hrvata u BIH ponaša se kao roblje fratarske sekte. Udovoljiš fratrizanima – imaš vlast. Iduće 4 godine slušaš što ti oni govore, pustiš ih da te vodaju pred svijetom  i bit će dobro. Dobit ćeš izbore, njima ćeš morati nabaciti milijune, al ništa značajnog nećeš uraditi. Zašto? Zato što vladaš narodom pokorenog duha. Htio ne htio, iz godine u godinu slabi taj narod, s takvim duhom, pa nužno slabiš i ti. Ako želiš opstati nešto moraš mijenjati.

Naši političari su se od Daytona na ovamo u pravilu borili za legitimitet sjedanja u klupe. U kojima su potom idućih godina šutjeli. Evo šute i danas. Evo dok ti ovo čitaš upravo šute. Niti jedan od njih, a stotine ih je, neće poslati reakciju na ovaj tekst. A vidite kako ih prozivamo. Niti jedan zapamtite to. To dovoljno govori o njima.

Tako su šutjeli i prije par mjeseci kad je Inzko UN-u pisao kako HDZ obnavlja HercegBosnu. Udrugu kojoj je nekad na čelu bio Živko Budimir. Nisu našli za shodno poentirati. Šutjeli su kad je Sarajevo obmanjivalo svijet o susretu Čovića i pokojnog generala Lisice. Šutjeli su kad je Puljić primio Komšića prodavši svoj obraz za mjesto u Vatikanu. Nisu ga napali.  Šutjeli su kad je Crkva tražila upravu nad BHRT, mjesto koje je po zakonu pripalo nama, ne redodržavi.

Padao je Aluminij, šutjeli su. Krili su se po udaljenim kantonima. Narodski kazano, blago narodski kazano, baš ono blago – šutjeli su ko pičke.

I šta je zaključak? Da će ti i takvi, što šute ko 3.14čke po svijetu sutra progovoriti?

Vrijeme je da shvate da ne mogu biti prva postava naroda kojeg misle braniti šutnjom. Još je važnije vrijeme da to shvatite vi , koji biste ih na to morali prisiliti.

Vrhunac samurajske svijeti u Japanaca je , da nakon počinjene greške pojedu vlastitu stolicu. Ne mislimo na stolicu, nego na STOLICU. Ili se ubiju.

Ne tražimo od njih da se ubiju. No ako baš inzistiraju, razumjet ćemo. I poštovati.

Odlučna hrvatska politika u BIH u suradnji sa Srbima, kojima odlučnosti ne fali, a  koji jesu uz Hrvate temeljni BH narod u našoj zajedničkoj domovini koju nam žele ogaditi i oduzeti nam prava u njoj, narod koji je branio čast ove zemlje u doba dok su najgori hrvatski i bošnjački sinovi paktirali s fašizmom, ima pravo i mora iskoristiti pravo blokiranja i najmanje protudaytonske sitnice, po cijenu blokiranja države, ako bilo koji proces ide u štetu Hrvata.

Dva naroda od tri čine 50% ove zemlje, i čine 50% političke moći ove zemlje. Uz dogovorenu suradnju nikakvo lobiranje po svijetu Hrvatima neće trebati.

Važno je samo da izvole biti borci na terenu. I prestanu biti jebene 3.14čke.

Baš onako kako se bore najčasniji bošnjački sinovi u politici.

To je znate onaj narod, kojem se naši kao rugaju, dok on na terenu ima najbolje organiziranu nacionalnu politiku. Na prostoru šireg Balkana.

Sve ovo što pišemo nije upereno Bošnjaka. Taj čvrsti hrvatski zaokret mora se dogoditi ne da bi on bio upotrijebljen protiv Bošnjaka, jer nezadovoljan Bošnjak u zajedničkoj domovini nije naš interes. Nego isključivo ponosan i zadovoljan bošnjački čovjek. Hrvatski odgovor kojeg su nam dužni ponuditi , pošto su nas zadnje 4 godine laglali mora se dogoditi  da pojedini obmanjivači Bošnjaka, iz tog naroda, udare u zid, i shvate, da svoj narod više ne mogu lagati, i da je vrijeme da pravimo snažnu BIH.

Odlučna, jaka hrvatska  politika ne postoji. Protagonisti te politike su slabi karakteri. Moraju odstupiti ili se izložiti. Makar im mandat trajao manje od 4 godine.

Slaba politika koja sanja jake lobiste je uz to sve glupa i još jadnija politika. Jake lobiste može dati samo jaka unutarnja politika, jakih lidera, jakih parlamentaraca i jakih diplomata.

U Hrvata postoji  samo lijepo ukoričen P.R.  bajke europskih vrijednosti i knjige ispod i iznad crte. Lijepo predstavljenih na lijepim oltarima.

Nude nam uvijek istih par fraza. Tek  paradno uvjeravanje nekog tko te i ne sluša, da si ti rješenje a ne problem. Što samo po sebi i nema nekog smisla.

Ako si na terenu ponižen, a u svjetskom eteru u koji šalješ poruke, neprimjećen.

Za to vrijeme, oni koji znaju lobirati, i koji upravo blokiraju Vijeće ministara, (vidite kako se to radi) čine sve da hrvatski faktor prestane biti faktor.

Pitamo se zašto to čine i zašto troše energiju kad sami hrvatski političari čine sve da Hrvati prestanu biti faktor?

Aluminij nije eksces

Aluminij je znak vremena. Ta ista politika nakon preuzimanja Aluminija, poslije Platforme, dobila je izbore na hrvatskom odgovoru. Obećanju koje nisu ostvarili. Ne da nisu pružili odgovor nego su na brodu vlasti djelovali kao najpogubljenije sluge istog onog nacionalizma protiv kojeg su najavili hrvatski odgovor. Šutalo ih se na sve strane, a oni su vikali “prosim lepo”.

Narod je želio obračun s onima koji su nas ponizili. HDZ je imao  priliku, pripremiti kaznene prijave za izvlačenje novca iz Aluminija i ne samo Aluminija  i zavijek Kukiće, Lagumdžije, Bajroviće, Lijanoviće, Prndelje, te niz njihovih trabanata maknuti s bosanskom političkog dunjaluka. HDZ to nije učinio. Nije smijenio ljude na FTV-u, ni na BHRT-u, i jedva je pokrenuo nekakav TV koji ne liči ni na što. Zašto su odbili uraditi zadatak koji im je narod dao?

Osim ako su se sami bojali prijava?

Malen narod, ne mogu braniti oni koji se boje kaznenih prijava.

No prije smo stava, da to nisu činili jer im se jednostavno nije ništa dalo činiti. Čim se zasjelo na jasle zaboravilo se tko su i zašto su dobili mandat.

Kao što recimo pune 4 godine gledaju Vjekoslava Čambera na poziciji federalnog ureda za europske poslove, i plaho im se jebe, što njegovo sjedenje tamo, vrijeđa dostojanstvo svakog hrvatskog čovjeka u BIH. Njima u HDZ-u jednostavno puca neka stvar za njegovom smjenom.

Umjesto toga, oni, predstavnici medijski razoružanog naroda, kojeg su i sami medijski razoružavali, doveli su se u poziciju, da ovi koji su Aluminij gurnuli na koljenima, njima prijete kaznenim prijavama.

I da navigiraju hrvatske ruke po Mostaru, u koga će opaliti bocom u glavu.

Na klackalici pravnednosti , na političkoj razini, to su i zaslužili.  Stigma se vratila kao bumerang, onima koji je godinama ignoriraju. Smatrajući da je narod dovoljno zaštićen samo ako oni sjede tamo gdje su uplanirali. I da ništa drugo nije važno. E pa važno je.

Napomena: Ako vam je dobro nakon ovog teksta i ako ne paničarite, onda smo ga džaba pisali.

Poskok.info

 

guest
14.7K Komentari
Najstariji
Najnoviji Most Voted
Inline Feedbacks
Vidder sve komentare