Zamjenik predsjedateljice Vijeća ministara BiH Staša Košarac, čovjek koji se ne libi reći stvari koje većina kolebljivih sarajevskih slinavaca tek šapće u prolazu, ponovo je jasno povukao crtu – Republika Srpska neće dopustiti da joj Sarajevo uradi ono što je već uradilo Hrvatima. Odnosno, da joj ukrade političko predstavljanje pod maskom demokracije.
“Mi ne pjevamo o svom domu. Mi ga branimo”, poručuje Košarac, dok iz sarajevskih kabineta dolaze pokušaji da se bošnjačka politička volja proširi preko entitetskih granica, kao muha na otvoren pekmez.
Scena koja je jučer odigrana u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH nije slučajnost. Klub bošnjačkog naroda napušta sjednicu i ruši kvorum upravo kada se treba raspravljati o prijedlogu izmjena Izbornog zakona koji bi, gle čuda, možda jednom i Hrvatima omogućio da biraju svog člana Predsjedništva.
Košarac to dešifrira bez diplomatskih rukavica: Bošnjaci žele da Sarajevo bira i srpske predstavnike. Žele kopirati isti politički nož kojim su Hrvate već institucionalno iskrvarili – i sada ga lagano približavaju Banjaluci.
“To je perfidna politika. Srpska bira srpske predstavnike. Građani Srpske su izabrali”, kaže Košarac, i u tom “perfidna” ne misli samo na licemjernu, već na planski tempiranu – kao mina pod temelje Daytona.
Svoju izjavu daje istovremeno kad se u javnosti valja nova bošnjačka konstrukcija: iz Sarajeva se najavljuje politički inženjering, a sve to pod parolom “evropskog puta”. Koji put, pobogu? Put u novu platformsku sapunicu u kojoj Bošnjaci biraju i Hrvate i Srbe, dok visoki predstavnik potpisuje kao notarski overivač bošnjačkih fantazija?
I naravno, medijska scena šuti. K’o mutavi u liftu. Jer kad Hrvat traži da bira svog predstavnika, to je nacionalizam. Kad Srbin podsjeti da i Srbi biraju svoje – to je retrogradno. A kad Bošnjak bira i jednog i drugog – to je progres.
U toj farsi, Košarac je rijedak primjer političara koji se usudi reći ono što većina zna: “Nećemo dozvoliti. Mi nismo Hrvati. Nama se to neće dogoditi.” I upravo zato su mu već zalijepili etikete – radikalan, separatista, opasnost po BiH. Jer u zemlji gdje je biti dosljedan postalo radikalizam, Košarac je opasan baš zato što ne laže.
U konačnici, između redova ostaje poruka – ako Hrvati i dalje budu šutjeli, šapat će im ostati jedina institucija. A Srbi? Oni zasad šute u kršćanskom stilu: znaju sve, trpe sve, ali kad ustanu – ne pitaju puno.
Vrijeme je da Hrvati kažu doviđenja, Nikšiću. Prije nego što bude kasno.
wpDiscuz
