Published On: Pon, ruj. 18th, 2017

Konaković u Kiseljaku može naučiti kako izgleda višenacionalna, tolerantna zajednica

Promocija Kiseljaka u fašističko mjesto privukla je i prve (vjerske) turiste – Elmedin Dino Konaković došao je klanjati u Kiseljak i na taj način pružiti podršku lokalnim Bošnjacima, kojima se, prema njegovim dojmovima – priprema novi genocid.

Piše: Tvrtko Milović, Dnevnik.ba

Takvim je barem tonom odisala dramatična poruka koju je premijer Sarajeva prenio svojim sugrađanima, njih oko 500.000.

Kao što se znatan trud ulaže u prikaz Sarajeva kao europskog Jeruzalema, tako se i srazmjeran trud troši na prikaz Kiseljaka kao fašističko-ustaškog legla. I status Konakovića ide u tom smjeru.

Tako je premijer multietničnog tolerantnog europskog Jeruzalema od 500.000 stanovnika stigao na džumu u fašistički Kiseljak sa 10.000 krvožednih Ustaša spremnih da „istjeraju djecu iz autobusa“ i da nacističkim manirima „zabrane korištenje fiskulturne dvorane“.

No, pogledajmo što to Konaković konkretno zamjeri zlom Kiseljaku:

-Kiseljački ekstremisti teroriziraju
-Organizaju napade na Bošnjake Kiseljaka
-Organizirano prava Bošnjaka zabranjuju ili umanjuju
-Bošnjačkoj djeci ne dozvoljavaju korištenje sale
-Ne daju Bošnjacima u općini mjesta koja im pripadaju
-Vozač autobusa tjera bošnjačku djecu van da se ne miješaju s drugom djecom
-Kabadahija udario pokrivenu ženu
-Načelnik ne pomišlja graditi novu i bolju školu za bošnjačku djecu
-Načelnik ne želi spojiti škole
-Pijani policajac danima poziva ženu s malim djetetom na davanje iskaza
-Probosanske snage šute o svemu

Da ipak ne ispadne da ima nešto protiv Kiseljaka, Konaković status završava ocjenom kako je Kiseljak – lijep bosanski gradić. To je jedino u pravu.

Osvrnut ćemo se na svaku Konakovićevu tezu kako bismo mogli izvući valjne zaključke o onome što je napisao

U Kiseljaku nitko nikog ne terorizira. Ako i ima političkih trzavica, one se ne mogu nazvati teroriziranjem. Uostalom, premijeri srednjobosanskog i sarajevskog kantona, ministri unutarnjih poslova istih kantona, kao i premijer FBiH i federalni ministar policije valjda ne bi dozvolili tako nešto. Da, dobro ste pročitali – iznad Kiseljaka su svi premijeri i ministri policije Bošnjaci, i to iz SDA. Zbog toga je malo čudno da jedna općinska administracija nekog terorizira „dvadeset kilometara od glavnog grada“

Organiziranih napada na Bošnjake nema. Ako se ubojstvo dvoje Hrvata iz Kraljeve Sutjeske ne može i ne smije nazvati organiziranim napadom Bošnjaka na Hrvate, kako onda možemo nazvati verbalni napad na ženu sa suprugom (oboje iz Fojnice)  – organiziranim napadom na sve Bošnjake Kiseljaka!?

Bošnjaci su po povratku u Kiseljak ležali na cesti i blokirali promet dok nisu dobili školu na bosanskom jeziku. To je omogućeno. I dok su djeca Bošnjaka koji su rat proveli u Kiseljaku uredno išla u OŠ Kiseljak, i danas mnoga idu, Bošnjaci povratnici su inzistirali na svojoj školi. I dobili je. Koja su to prava Bošnjaka zabranjena ili ugrožena!?

Bošnjačkoj djeci jeste dozvoljeno korištenje sale. Kako danas tako i prije. Nesporazumi oko termina su daleko od zabrane. Problem nastaje onaj trenutak kada Bošnjaci u neuvjetnoj (po vlastitom priznanju) zgradi osnivaju i Srednju strukovnu školu! Treba li uopće napominjati kako je djelovanje osnovne i srednje škole u istoj zgradi mimo svih pedagoških standarda!? Zbog toga područna škola Kiseljak 1 nema dovoljno učionica pa odjednom traži prostorije u OŠ Kiseljak – u koju do neki dan nisu htjeli ići. Zbog svojih pravnih vatolomija SDA izvodi djecu i roditelje na prosvjedne šetnje umjesto na prvi dan nastave.

Bošnjaci u općini su raspoređeni kako zakon predviđa. Ako Konaković i SDA smatraju da to nije pravedno, onda trebaju postići neki širi stranački koncenzus koji bi uključivao sve općine u kojima ima jednog od oba naroda više od 30%. Lako je iz kantona u kojem Bošnjaci u svim općinama čine 85 – 90% posto soliti pamet kako se raspodjeljuju pozicije u istinski multietničnim općinama kao što je Kiseljak.

Vozači autobusa su gotovo bez izuzetka Bošnjaci a istjerivanje jedne djece da se ne bi miješala s drugom je toliko van pameti da bi za to bili potrebni dokazi. Naravno, Konaković nema nikakve dokaze nego samo ponavlja gluposti koje je čuo na druženju poslije džume.

Ako se napadom jednog kabadahijr koji udara ženu dokazuje teroristička narav čitavog jednog nacionalnog korpusa, onda je zaista velika sreća što Kiseljak ne pripada kantonu na čijem čelu može biti kabadahija poput Konakovića.

Načelnik Kiseljaka nije obavezan ni dužan graditi školu. Ima ministarstvo obrazovanja za to.

Načelnik Kiseljaka nije ovlašten spajati škole. Ukoliko Bošnjaci Kiseljaka žele ići zajedno s hrvatskom djecom u školu – dovoljno je da ih upišu u OŠ Kiseljak, kao što to već mnogi čine.

U policijskoj postaji Kiseljak Bošnjaci čine većinu već 15 godina. Sve čaršijske tlapnje o pijanim policajcima i majkama koje se valjda ne smije zvati na davanje iskaza može riješiti nadležna institucija. Na čelu svake od nadležnih institucija sjedi Bošnjak iz SDA. Pa umjesto da širi netrpeljiost preko facebooka, Konaković može i konkretno nešto poduzeti.

Tko pripada probosanskim snagama u Kiseljaku nismo saznali ovaj put. Valjda ćemo poslije sljedeće džume, kojeg svi u Kiseljaku željno iščekujemo. Rijetke su prigode kada bilo kakvi premijeri posjećuju Kiseljak. Na primjer, posljednji premijer koji je svratio u Kiseljak bio je Ahmed Hadžipašić. Ovi kantonalni nisu bili ima 15 godina…

Iz ovih Konakovićevih površnih opaski koje je očito saznao u naletu razgovora s nekim od kiseljačkih SDA-ovaca, možemo vidjeti da on gaji iskrenu zabrinutost za Bošnjake Kiseljaka.

Ovi i slični problemi ga ne zanimaju u njegovom kantonu. Hrvatsku djecu Sarajeva se ne istjeruje iz autobusa jer ih nema. Oni nemaju javne škole na hrvatskom jeziku nego je katolička Crkva morala osnivati posebne škole kako bi u glavnom gradu imala djeca mogućnost školovanja. Organiziran prijevoz nemaju, za razliku od Bošnjaka Kiseljaka.

Konakovića ne zanima ni jedan problem Hrvata u Sarajevu. A i zašto bi kada Hrvate Sarajeva predstavlja njegov stranački kolega Franjo Topić, koji smatra da je Hrvatima sasvim dobro.

I tako, nakon što je „riješio“ probleme Hrvata Sarajeva, Konaković dolazi u Kiseljak (klanjati) i voditi bitke Bošnjaka Kiseljaka.

Istina je da Bošnjaci Kiseljaka imaju određene probleme. Prvi njihov problem je SDA. Lokalna SDA opet ima problem sa svojim rukovodstvom koje u svom radu više djeluje kao političko krilo Islamske zajednice nego kao samostalna politička organizacija.

SDA u Kiseljaku, unatoč dobrim (i koalicijskim) odnosima sa kiseljačkim HDZ-om nije riješila ni jedan problem, a koji su uglavnom sami izmislili.

Na primjer, neuvjetna škola u koju idu bošnjačka djeca posljedica je inzistiranja SDA da Bošnjaci Kiseljaka imaju odvojenu školu od hrvatske. Zahtjev legitiman – i ispunjen. Problem dvorane SDA je mogla riješiti davnih dana – umjesto gradnje 15 džamija od 2000. godine, mogle su se napraviti najmanje četiri uvjetne škole za bošnjačku djecu, i oko sedam uvjetnih fiskulturnih dvorana.

Umjesto toga, SDA se odlučila u takvoj zgradi (bez dvorane) ugurati i srednju školu, iako ni jedno odjeljenje ne ispunjava zakonski uvjet o minimalnom broju đaka. Kao uostalom ni područna škola Kiseljak 1 koja je ove godine upisala svega 11 prvačića.

Generalni problem bošnjačke zajednice u Kiseljaku jeste činjenica da političko rukovodstvo ovog naroda nikada nije bilo konstruktivno prema Bošnjacima. Većina aktivnosti uglavnom se svodila na ispunjenje potreba Islamske zajednice.

Sve što je izgrađeno ili napravljeno u lijepom bosanskom gradiću Kiseljaku plod je rada Hrvata. Bošnjaci su, što zbog činjenice da ih preko 95% živi u selima, a što zbog činjenice da ih vodi ovakva SDA, uvijek bili na marginama događaja i života Kiseljaka.

Jedini način da se Bošnjaci „jave“ bila je proizvodnja političkih kriza. Bilo od bojkota sjednica općinskog vijeća, žalbi ustavnom sudu na grb i dan općine, pa do prosvjeda za razdvajanje ili spajanje škola. Ovisno o potrebi.

Ne postoji ni jedna konstruktivna inicijativa Konakovićeve SDA u Kiseljaku da bi mogli reći da je ova stranka učinila ili predložila nešto pozitivno za Kiseljak. Uvijek samo problemi, diskriminacija, segregacija, zločini, napadi, istjerivanja, umanjivanja, ekstremizam i terorizam…

Naravno, to sve ne znači da Konaković nije dobrodošao u Kiseljak. Ako Ivan Šarčević i Franjo Topić mogu držati propovjedi, može i Konaković klanjati. Kiseljak je uvijek bio primjer tolerancije.

Nakon uspješnog klanjanja, Konaković može razgovarati i sa fuj odvratnim Hrvatima. Možda, ako upozna jednog koji nije član SDA, vidi da nisu nužno fašisti ustaše./HMS/