Rijetko se u zadnje vrijeme legendarni novinar I publicist Zvonimir Čilić oglašavao u medijima, no jučer je na portalu artinfo.ba objavljen intervju koji će sigurno se dulje vrijeme prepričavati i analizirati.
Teško se oteti dojmu kako smo svi skupa postali “priglupi” kada sebi dozvoljavamo da nas PR službe različitih političkih stranaka uvjerava kako oni tako lijepo brinu o nama, djele nam cvijeće, donose Zakone bez smisla i svrhe, ali zašute kada u Uskoplju se dogode izborne krađe ili kad nam imenuju Cikotiće, pa onda nam pošalju “sadaku” iz “naše” elektroprivrede.
Zvone je to jako lijepo detektirao u svom intervjuu i bio direktan i oštar onakav kakvog ga svi poznajemo, onaj tip koji je perom “ratovao” protiv Mlaće , koji je primao prijetnje od AIDA ili uporno prkosio šupku Mazovjetskom pišući o zločinu u Križančevu selu.
Takav Zvone je jučer progovorio ponovno i napisao sve ono što nas boli u Središnjoj Bosni, a boli nas puno toga.
U jednom od pitanja novinarke Ane Popović o statusu Travnika i položaju Hrvata Središnje Bosne odgovara sljedeće:
“Ne samo da to nisu jedine tema koje završavaju na marginama (političkim i medijskim) nego su sve iste, vremenom se zaboravljaju, marginaliziraju, a onda se za dnevno političke potrebe oživljavaju. Ili, recimo, u predizbornim aktivnostima. Rekao bih, naime, srednja Bosna je hrvatski (HDZ-ov) izborni bastion i povremeno im treba „buditi nadu“, obećavati, a nakon izbora sve se to, do neke slijedeće potrebe, arhivira. Ma kakav preustroj Travnika. To je samo, ponekad, važna politička tema bez poduzimanja odlučnijih pokušaja da se na tom planu nešto i uradi. Iako se i o toj temi, na višim razinama hrvatske političke vlasti ponekad i govori sve su to „pričam ti priču“, ili „hrana i nada za naivne“. Našim političarima, da se zaključiti, na pameti je – ne talasaj. Dobro im je , plaće su velike, bogovske, a tek njihova ukupna primanja…, a borba za prava njihovog naroda koji im je svojim glasovima omogućio status koji imaju, u drugom je planu. Naravno, ne treba generalizirati i sve stavljati u isti koš. Međutim, oni koji hoće, trude se, ne mogu, a oni koji bi možda i mogli, neće. “
Potpuno jasno i precizno detektira sav kukavičluk političara koje popularno nazivamo “političari viših razina vlasti”, a koji “nas vode” preko 20 godina i još nas uvjeravaju da ih je briga za naš položaj ili položaj svog naroda, a s druge strane zbog svojih “interesnih veza” nisu u stanju bar simbolično reagirati na ponižavaju koje nam prirede ”Hrvati iz elektroprivrede ”
O statusu Travnika nema više smisla ni pisati , ako i postoji dobra volja da se taj status izjednači sa Mostarom, ne postoji očito znanje kako to učiniti, samo onda nema smisla više ni pričati o toj temi kako bi se skupljali politički poeni jer vrijeme sigurno nije na strani Hrvata koji polako “cure” iz ovih krajeva, a od posebnog statusa nema ni slova S.
Ta “naša reprezentacija” morala bi promišljati kako konkretno u tišini se pozabaviti tom temom, ali ako gubi na tom polju godinama kako uopće očekivati da isti riješi. I kada smo kod teme našeg odlaska , pamtite li možda jeli netko se uopće pozabavio stručno trenutnom statistikom onih Hrvata koji su ostali, pa bar da spoznamo pravo stanje stvari, naravno da nije jer ipak je bitnija naknada tamo nekog zastupnika ili tamo neki lajk na neku samopromociju koja ide do te mjere da valjda treba da se radujemo kada nam podjele cvijeće u svojim skupocjenim odjelima ili kada sa rotirajućim svjetlima uskoče na neku od onih cesta koje čekaju 20 godina da se “pokrpe” ili nam svakih mjesec dana obećavaju “pokloniti” brzu cestu dok diljem države se uvelike grade autoputovi, vijadukti, tuneli, a Pelješki most završe za dvije godine. Sve to nas samo podsjeti kako i zbog koga smo na političkim marginama i ne treba kriviti druge, jer ti drugi se sasvim prirodno bore za svoju mikroregiju i na tome im možemo samo čestitati, dok “naša reprezentacija” nije očito dorasla svojoj političkoj konkurenciji.
Izbori su pokazali kako u nas Hrvata funkcionira određena lokalna politika tamo gdje postoji politika koja ne piše PR tekstiće nego vrijedno radi sa svojom lokalnom sredinom na njenom kakvom takvom razvoju i o tome ćemo sigurno drugom prigodom, ali negdje gore “najbolji od najboljih” kako bi valjda trebalo biti bave se svojim karijerama (čast izuzecima) i unutarnjim “podjebavanjem”, a ovaj prostor i narod zbog kojeg su tu i nije im baš na pameti.
I sve to je Zvone precizno i jasno detektirao, novinarski hrabro, politički jasno i nedvosmisleno i to je upravo radio kroz sve ove godine. Upravo zbog toga o Zvoni će se sutra “izučavati”, njegovi tekstovi će biti inspiracija, njegov karakter ideal, a on je bio i ostao istinska naša reprezentacija i naš ljudski glasnogovornik i to bez rotacija i bez velikih lažnih obećanja. Jednom će nekom pasti možda “genijalna ideja” kako bi naša djeca morala izučavati ovog velikana u školama umjesto da se bave američkim romanima, kako bi bilo dobro biti svoj, a ne podilaziti nikakvim prolaznicima i kako bi kada ti ponude “sadaku” bilo hrabro i dostojanstveno okrenuti glavu i zahvaliti jer nama ne treba Herceg Bosna, ako u njoj nema Središnje Bosne.