Dobro došli u Hercegovinu, zemlju gdje svinjokolja nije samo ritual nego i društveni događaj sezone. Ako ste pomislili da je priča o hercegovačkom kolinju jednostavno o svinji, mesaru i kobasicama, prevarili ste se. Ovo je priča o društvenoj anatomiji jedne male tragedije koja, kao i sve dobre tragedije, završava harmonikom i rasprodanim mesom.
Domaćinova zabluda: Mesarska Nirvana
Domaćin, standardni hercegovački sanjar s planom većim od dvorišta, odlučuje zaklati svinju ranije nego što običaji nalažu. S nekoliko sanduka piva, rakije i kiseline za „poslije“, stvara uvjete za ono što će postati događaj o kojem selo neće šutjeti barem tri zime.
Žena, naravno, sve zna unaprijed. Mudro promatra kako njezin suprug, vitez od kotla i loze, poziva kumove, badže, zeta i susjede. Znajući da će njihova uloga na svinjokolji biti više u obliku glazbenih brojeva nego konkretne pomoći.
Prvi udar: Krme nije ni znalo što ga čeka
Već u šest ujutro počinje festival. Domaćin, odjeven u ono što bi moglo proći za ratni trofej, kreće u akciju s prvom ljutom rakijom kao moralnom podrškom. Mesar, jedini profesionalac u toj gomili amatera, stručno obavlja posao dok svi ostali savjesno rade ono što rade najbolje – jedu i piju.
Prva polovica svinje završava na roštilju još prije nego što je mesar uspio reći „kobasice“, a druga polovica odlazi na sač, čvarci se dijele izravno iz lonca, a domaćinova žena samo šuti i broji gubitke.
Društvena fešta: Harmonika, policija i filozofija
U Hercegovini se nikad ne zna tko će se pojaviti. Dvorište se ubrzo puni do posljednjeg centimetra – harmonikaš „slučajno“ navrati, poštar razbije motor na kapiji, a dva policajca svrate jer, kako sami kažu, „miris mesa je javna stvar“. Kum povraća iza šupe, zet dovlači još sanduka piva, a domaćinova majica završava okićena više od bora u gradskoj vijećnici.
Kraj i početak: Što ostaje kad nema krmeta?
Do kraja dana, od svinje nije ostalo ni „k“, a domaćinovo dvorište izgleda kao ratna zona. Gosti su otišli, a harmonikaš je naplatio svoj trud bolje nego što su neki prošli s državnim poticajima. Žena tiho sprema ostatke poli salame za doručak, protestirajući da se dogodine svinjokolje neće održati – barem ne dok je ona živa. Što znači da će se održati.
Pouka priče: Hercegovina i gubitak iluzija
Ovo nije priča o kolinju. Ovo je priča o velikim planovima, neukrotivoj hercegovačkoj gostoljubivosti i onom neizbježnom trenutku kad shvatite da su svi pojeli sve – i da ste vi to dopustili. Svinja je otišla, ali priča ostaje, jer kako kaže stara hercegovačka mudrost: „Nema toga što selo ne može pojesti – doslovno i figurativno.“ /POSKOK/
wpDiscuz
