“Slučajno sam postao vojnik. Ne volim rat. Teško je opisati kako je to kad prvi put osjetiš miris smrti i oko sebe ugledaš raskomadana tijela. Pa tko takvo što može voljeti?! I sam neprijatelj je samo vojnik, čovjek je, ne mrziš ga. Ne želim sudjelovati u javnom životu Hrvatske ni kroz politiku ni kroz vojsku. Moja je budućnost u mojoj obitelji. Nisam megaloman, ne želim se obogatiti, želim raditi i živjeti kao moji prijatelji te da svi budemo sretni ljudi.
”Malo tko je vjerovao u tu izjavu generala Ante Gotovine za Večernji list prije gotovo sedam godina nakon oslobađajuće presude u Haagu. Gotovina se vratio kao heroj, dočekali su ga zajedno s s Mladenom Markačom deseci tisuća ljudi na Trgu bana Jelačića. Za Gotovinu je svatko imao svoje planove: desnica da će pomoći u borbi protiv SDP-ove vlasti, SDP da će prijateljstvo njihova Ante Kotromanovića s Gotovinom pomoći upravo njima.
S oslobođenim generalom svatko se htio slikati, a njegovi sastanci s političarima dobivali su brojna tumačenja na čijoj strani će se angažirati. Ali cijelo to vrijeme umirovljeni general je izuzetno rijetko istupao u javnosti. Tek o nekoj obljetnici ili sad, kad je ipak trebao stati u zaštitu prijatelja i ministra, generala Damira Krstičevića, kojemu je savjetnik. Ali i tad nikakve žestine, nikakvih natruha kritike jedne ili druge politike, samo poruke društvu da se bori za sebe, a svim političarima da moraju raditi za dobrobit zemlje. Gotovina se potpuno posvetio onome što je i najavio prije sedam godina.
“Ja sam samo obični ribar”, često je poručivao.
Unatoč tome, i u ovom trenutku se za njegovu naklonost bore i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, a kuloari bruje da bi mogao pomoći i Zoranu Milanoviću ako se odluči kandidirati. Dosad nije bilo izbora na kojima pred generalom nije bio dug red za slikanje i izradu selfieja. U to vrijeme svi se nekako sjate oko njega, pokušavaju otići s njim na večeru, objaviti “sebić” na Facebooku. To je pitanje prestiža, ne samo običnim građanima, nego i političarima.
S Antom Gotovinom se slikao i Tomislav Karamarko, jedino valjda Stjepan Mesić nema ni jedan selfie s njim, ali teško da bi ga Gotovina – poznat po širini – odbio. Ali oni koji poznaju generala i dalje ne vjeruje da će se njegov angažman maknuti dalje od volonterskog savjetovanja ministra Krstičevića.
Vjerojatno ni na to ne bi pristao da ih ne veže prijateljstvo, a Gotovina nije jedan od onih ljudi koji se okreću i mijenjaju prijatelje. Gotovini je otac bio ribar, a vjerojatno nije ni sanjao da će mu pomalo zločesti i svojeglavi sin prvo biti najomiljeniji general u Hrvatskoj, a zatim u svojim zrelim godinama izgraditi na ribarstvu tvrtku koja je jedan od najvećih uzgajivača plavorepe jadranske tune.
U trenutku dok smo pisali ovaj tekst, u Gotovininoj tvrki Pelagos net farma vladala je opća užurbanost. Trajali su izlov jadranske tune i pripreme za sljedeću uzgojnu sezonu, pa su nas zamolili da se strpimo za razgovor o planovima za budućnost dok ne prođe taj period. Otkad se Gotovina vratio iz zatvora u Haagu, njegov jedini cilj je bio izgraditi uspješnu tvrtku koja će uzgajati tunu i boriti se na svjetskom tržištu.
No teško je bilo vjerovati da će u samo pet godina uspon biti tako strelovit, s pogođenim investicijama i stalnim rastom izvoza. Iako se to rjeđe spominje, Pelagos net farm nije fokusirana samo na tunu. Svojim i kooperantskim brodovima love i inćune, prerađuju ih u svojem pogonu i distribuiraju na tržište. Sam naziv tvrtke je neobičan, a prilagođeni prijevod bi možda najbolji bio “farma na pučini”. U jednom od rijetkih razgovora s novinarima, Gotovina je Večernjakovu novinaru otkrio zašto je dao takvo ime.
“Pelagos znači otvoreno more, pučinu. A meni taj način znači slobodu, moju slobodu. Bio sam sedam godina bez daška svježeg zraka i po 21 sat dnevno”, rekao je tad Ante Gotovina.
Vlasnik je pola tvrtke Pelagos net farma, a drugu polovicu drži također samozatajni Milan Mišo Mandić iz Zadra. Mandić je već bio suvlasnik druge tvrtke, biogradske Jadran tune, kad se general vratio iz Haaga. Poslovi Pelagosa i Jadran tune su isprepleteni. I jednu i drugu tvrtku vodi isti direktor Nenad Horvat iz Svetog Filipa i Jakova. Direktorica marketinga u Pelagos net farmi je Dunja Zloić-Gotovina, bivša časnica i generalova supruga. Unatoč brzorastućem biznisu, baš nitko od njih ne voli se javno eksponirati i govoriti o poslovanju.
Druge tvrtke bi vjerojatno angažirale neku agenciju za odnose s javnošću da šalje priopćenja medijima o svakom ugovoru i povećanju proizvodnje, ali Gotovinin kredo je sasvim suprotan. Možda baš zbog te nenametljivosti svaka vijest dobiva veliki odjek. Kad je trgovački lanac Metro objavio da su sklopili ugovor s Pelagosom o distribuciji “Gotovinine tune” na svojim policama, doživjeli su nezapamćen interes javnosti. A na gastro sajmu su svi željeli probati kakvo je to meso tune uzgojene u kavezima generala. I svi su se složili, odlična je.
U pet godina od osnivanja, Gotovinina tvrtka je zaista uspjela ostvariti zavidne rezultate te prestići i puno renomiranije tvrtke. Četiri su glavne tvrtke u biznisu s tunom u Hrvatskoj: Kali tuna, Jadran tuna, Sardina, koja ipak ima puno širu proizvodnju, te u konačnici najmlađa, Pelagos net farma.
Kad je Gotovina s prijateljem Mandićem osnovao tvrtku i počeo raditi, renomirana Kali tuna imala je prihode od nevjerojatnih 136 milijuna kuna. Prema posljednjim javno dostupnim podacima, onima za 2017., Kali tuna je pala na 30 milijuna kuna prihoda i zabilježila gubitak od šest milijuna kuna. Gotovinin Pelagos je, s druge strane, te godine otvario 51 milijun kuna prihoda i dobit od 6,9 milijuna kuna. Zanimljivo je i kad se pogleda izvoz, jer je Kali tuna izvozila u Japan znatno prije Pelagosa.
Izvoz Kali tune, u koju su investirali Japanci, bio je 27 milijuna kuna 2017. godine, dok je Pelagosov došao do 42 milijuna kuna. To je usporedba samo s direktnim konkurentom. I partnerskoj Jadran tuni padaju prihodi između 2013. i 2017. godine, dok Gotovinin biznis ide u nebo. Tri godine je ostvarivao prihode između 20 i 25 milijuna kuna, a onda ih je u 2017. godini udvostručio na 51,6 milijuna kuna. Gotovina je konstantno dizao i broj zaposlenih pa je tu godinu završio sa 71 radnikom koji redovito primaju plaću.
Prosječna plaća u tvrtki je 5618 kuna, prema podacima Poslovne Hrvatske. Dobit ni jedne godine nije isplaćena vlasnicima, nego su svi milijuni od dobiti ostavljeni u tvrtki za daljnji razvoj. U pet godina je ostalo oko 22 milijuna kuna koje su vlasnici mogli izvući, trošiti na luksuz, ali su ipak ostavljali za ulaganja i razvoj. I to pokazuje da se general očito dugoročno planira baviti biznisom. Jedan njegov prijatelj uvjerava nas da je to i dio njegova karaktera.
Ideja o poslu s tunom rodila se i znatno prije nego što se vratio iz Haaga.
“Kao što je i kao vojnik iznimno puno polagao na pripremu, tako je i poslu pristupio iznimno studiozno, proučio što je više moguće detalja o tržištu i svim pravilima koja su zahtjevna za uzgoj tune. Kad je krenuo u posao, onda je bio odlučan i da uspije. Stalno su ulagali u razvoj i kvalitetu, ali istodobno je izuzetno korektan poslovni partner koji se pridržava rokova, plaća radnike i poštuje ugovore. Disciplinu, poštenje i korektnost, po kojima je bio poznat u ratu, prenio je na posao i napravili su izvrsnu priču”, kaže nam njegov ratni prijatelj.
Naravno, te vrline su poželjne i cijenjene, ali ipak nisu jedine koje jamče uspjeh. Za to je ipak trebao i novac. A Gotovinina tvrtka je i visokozadužena te je na kraju 2017. godine dugovala gotovo 34 milijuna kuna bankama. Ukupne kratkoročne i dugoročne obveze su na kraju te godine iznosile 78 milijuna kuna, a to je dio ciklusa poslovanja, ali i investicija.
Na dva broda Pelagos 1 i Pelagos 2 upisane su hipoteke Privredne banke i HBOR-a, milijunske zabilježbe su i na opremi poput kaveza, mreža sonora, kao i na proizvodnom pogonu u Gaženici. Gotovina je očito investicijama iz kredita udario dobar temelj tvrtki, ali dug bi mu mogao biti omča oko vrata u slučaju naglih poremećaja i pada prihoda. Naravno, treba napomenuti da su to podaci za 2017. godinu, a puno toga se moglo promijeniti u godinu dana.
Po računici za prehrambene proizvođače, po ostvarenim rezultatima, Gotovinina tvrtka bi vrijedila oko 96 milijuna kuna na kraju tog razdoblja, ali upravo je zaduženost ta koja čini tvrtku ranjivom. No dosadašnji poslovni put i potezi koje je vukao pokazuju da su krediti iskorišteni kako bi se povećali budući prihodi. Kad je ušao u posao, dogovor s njegovim partnerom Mandićem i suvlasnikom Jadran tune, Mandić je trebao osigurati tehnički know-how.
Kao već renomirani igrač, izdao je mjenice i zaduženice, a general je osigurao koncesiju i HBOR-ov kredit od osam milijuna eura po povoljnim uvjetima. Pelagos net farm su počeli s manjom koncesijom u Zadarskom akvatoriju, a s vremenom su se širili. Sadašnja koncesija je u šibenskom području, u tzv. Murterskom moru kraj otoka Balabre. I ta je koncesija bila prvotno na osam kaveza, s proizvodnjom 600 tona tune godišnje, ali je lani Gotovina napokon posložio kockice.
Tražio je i dobio proširenje koncesije za još četiri kaveza te sad može proizvoditi do 1500 tuna godišnje, a istodobno su prodali stare koncesije Cromarisu. Dio Murterana se bunio na koncesiju te su smatrali da će Gotovinini kavezi i uzgoj donijeti preveliko zagađenje, no sve je na kraju prošlo. Paralelno s tim sagrađeni su proizvodni skladišni prostor i hladnjače u Gaženici. Čini se da je s time konačno zaokružen ovaj ciklus investicija.
Ranijih godina je sva proizvodnja odlazila u Japan, ali i tamo se dogodio poremaćaj na tržištu jer su i bliže Kina i Južna Koreja počele uzgajati tunu za zahtjevno japansko tržište. Da se Gotovina neće oslanjati samo na jedno tržište, ali i na samo tunu, može se vidjeti i kroz najave s potpisivanjem ugovora s Metroom.
Iako su početkom mjeseca ukinute carine i administrativne prepreke za izvoz na japansko tržište, iz tvrtke su najavili okretanje i europskom i hrvatskom tržištu. I to upravo zbog većih kvota i tune koja stiže na Daleki istok iz Turske, Meksika i Australije te ruši cijene u Japanu. Također, njegova supruga Dunja kao direktorica marketinga najavila je i neke nove proizvode uz inćune i tunjevinu.
“Sretni smo što ćemo zajedno pridonijeti popularizaciji jedenja zdrave plave ribe u Hrvatskoj. Svoj globalni rast i razvoj Metro održava povjerenjem kupaca kroz zajamčene standarde kvalitete. To je i naš kredo, Pelagos želi prepoznatljivost po kvaliteti, proizvoda koje sad nudimo i proizvoda koje ćemo u budućnosti razviti”, rekla je Zloić-Gotovina nakon potpisivanja ugovora s Metroom.
Taj novi zaokret je također dokaz da u tvrtki paze na trendove i ne inzistiraju na već ustaljenim tržištima kad se na njima dogodi promjena i počnu padati. Kako su mediji objavili, uz tržišne prihode, Gotovina je počeo dobivati i poticaje od države. Točnije, od Europske unije, koji se isplaćuju za investicije i razvoj marikulture. U 2016. godini je objavljeno da je njegova tvrtka dobila gotovo osam milijuna kuna, odmah nakon velikog Cromarisa, koji je u vlasništvu rovinjskog diva Adrisa.
Zatim su poticaji pali na nešto više od milijun, da bi lani Pelagos net farma dobila dodatnih 2,2 milijuna kuna nepovratnog novca koji je išao tvrtkama koje se bave preradom ribe. Ukupno je podijeljeno 56 milijuna za 19 tvrtki. Bit će zato zanimljivo vidjeti rezultate poslovanja za prošlu godinu i hoće li Gotovina sa svojim partnerima ostvariti novi rast prihoda i dobiti. Najave su da će rezultati ponovno biti ugodno iznenađenje. Gotovini je tvrtka očito glavna preokupacija, ali i ako se slučajno dogodi poslovni krah, ipak će moći mirno dočekati starost.
Iako se u medijima spominjalo da je za posao i kredite založio i svoju vilu u Pakoštanima, uvid u zemljišne knjige pokazuje da nema nikakvih tereta. Prekrasnu vilu su gradili njegovi prijatelji dok je on još bio u Haagu. Jesu li novce osigurali prijetelji i koji ili je Gotovina imao dodatnu ušteđevinu koja je ostala i nakon godina skrivanja od policije prije uhićenja, ni danas nije jasno. U svakom slučaju, na 2000 četvornih metara izvan samih Pakoštana, vila je na 375 četvornih metara, a ostatak čini šuma i veliko dvorište.
Vila je odmah uz obalu, okružena je šumom i u okolici nema ni jedne kuće. Dobila je sve dozvole. Polovicu vile je prošle godine Gotovina dao supruzi. Na tržištu u Pakoštanima nema slične nekretnine u ponudi, tako moderno uređene i na osami, pa je teško usporediti cijenu. No prema onome što se traži, lošije nekretnine u Pakoštanima i njegovoj okolici, ta vila sa zemljištem sigurno vrijedi barem desetak milijuna kuna.
Uz tu nekretninu, obitelji je ostao i stan koji su dobili od države od 105 četvornih metara na Srebrnjaku, elitnom dijelu Zagreba. I taj stan vrijedi barem 1,5 milijuna kuna kad bi se prodavao po prosječnim cijenama u Zagrebu, ali sigurno i više zbog elitne lokacije. Njegova supruga je i ranije imala pravo na stan, ali kako su mediji pisali, radije je ostala živjeti u vojnom hotelu. Tek kad je ostala trudna, tad još aktivni general Gotovina je zatražio stan i ubrzo ga dobio 1997. godine. Susjedi su im tad bili generali Imra Agotić i Martin Špegelj.
U tom stanu je i Dunja čekala povratak supruga sedam godina, a kad je izašao na slobodu, Ante je organizirao feštu.
Iako je bio u bijegu, skrivao se prije uhićenja i izručenja po svijetu, Gotovina je očito uvijek imao dovoljno novca u zalihi. Službeno su mu pomagali i novac osiguravali brojni prijatelji te oni koji su vjerovali od početka u njegovu nevinost. Jasno je ipak da je danas 63-godišnji general, uz vojnu mirovinu i osigurano stambeno pitanje, mogao opušteno i lagodno živjeti i bez riskiranja s tvrtkom. Mogao je biti većinu vremena na moru, mogao se učlaniti u bilo koju stranku, jer bi ga svi željeli imati u svojim redovima. Ali se odlučio na poslovni rizik i vrlo brzo uspio podići tvrtku na noge u konkurentnom biznisu uzgoja i trgovine tunom na svjetskom tržištu.
wpDiscuz