Published On: Čet, ruj 7th, 2017

KOJI VRIJEDAN POLITIČKI UDARNIK: Za potrebe najvećeg nacionalizma u BIH koristi čak i američki Foreign Affairs

Politolog i politički analitičar dr. Jasmin Mujanović sjajan je i vrijedan bosanski nacionalist. On je objavio propagadni članak u časopisu Foreign Affairs u kojem se osvrće na utjecaje Rusije na balkanske države s posebnim akcentom na Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku.

Foreign Affairs glase za uglednu novinu. Kako je moguće, da dopuštaju objavu pamfleta kojima fale početak, sredina i kraj nije jasno. Al oni su to objavili. Mujanoviću svakako treba čestitati. Posao je to.

Autor navodi da su službeni Zagreb i Beograd tijekom ’90-tih godina radili na podjeli Bosne i Hercegovine i da sad lideri SNSD-a Milorad Dodik vidi Dragana Čovića kao saveznika u podrivanju državnih institucija.

Znači li to da službeno Sarajevo tijekom 90-ih nije radilo na podjeli BIH? Ono karte neke? Sastanci? Da nisu kalkulirali s tim? Da nisu išli u vojne akcije stvaranja Lebensrauma? Uvoz stranih ratnika? Da nisu radili konc logore i monoetničke vojske? Pa tako i dali pripadnike koji su 2001-e napali na WTC? Baš čudno kako je taj detalj izostavljen. Iako teško da bi bio izostavljen da je pripadnik VRS-a ili HVO-a udario na Twinsiće.

Mujanović je pripadnik ultraunitarne ćelije u  BIH i neka vrsta bosanskog intelektualnog šlagvorta za nekakav sutrašnji bosanski Baader Meinhof, šačice bliske bivšoj Clinton administraciji u BIH koja se i do sada isticala paljenjem države BIH i njenih institucija.

Ta NGO grupa ljenčina, socijalista sa po tri četiri stana, i vazda naslonjena na državne fondove, prozvala se titoistima, mrze Bošnjake koji se ne stide kostiju svojih djedova na Bleiburgu. Takve Bošnjake oni nazivaju pogrdno “balijama”. Smatraju da je rješenje za BIH suradnja sa srpskim radikalima poput SDS-a nekadašnjom Karadžićevom strankom i furka na Tita.

Taj i takav SDS, SDS koji i danas veliča Ratka Mladića,  Mujanović naziva “demokratskom oporbom” u RS-u  iako je upravo SDS doveden na državnu vlast zahvaljujući sarajevskim unitaristima.

Saraj Baaderovci svoje simpatije prema terorizmu na neki način čak i  javno ispoljavaju. Svako upozorenje koje bi dala RH predsjednica, ili češki predsjednik o gomilanju sumnjivih lica u BIH oni bi promptno napali kao napad na Bošnjake i BIH. Kakve veze obrana države od  terorizma ima s Bošnjacima i BIH? Zar i Bošnjacima nije u interesu da se točno zna broj takvih ljudi i da se oni izoliraju od BIH društva? Zašto ove stranke služe kao socijalistička retorička brana najvećim fundamentalisitima u zemlji? I zašto su za njih Bošnjaci koji su tradicionalnog pogleda na svijet “balije”? Zašto vrijeđaju svoj narod?

Mujanović je  jedan od lobista u SAD-u koji zagovara rušenje postojećih odredbi o konstitutivnosti naroda u BIH, konstitutivnosti koju nastoji predstaviti kao komunistički relikt (tu im komunizam jedino ne valja) iako je konstitutivnost starija od ZAVNOBIH-a.

Stoga njegove tekstove treba uzimati kao odlično propagandno štivo, školski lijep primjer kako se nacionalisti presvučeni u korifej građanskog bore za nacionalističke ideje u koje vjeruju. To je lijepo, i mi to cijenimo. 

Kako piše u tekstu objavljenom u uglednom časopisu Foreign Affairs, nakon dvije godine krize i nemira, Makedonija je konačno formirala novu vladu postavljajući reformističku koaliciju lijevog centra, posvećenu pokretanju zastoja integracije zemlje u EU i NATO. 

Istog mjeseca, navodi autor u tekstu, Crna Gora je postala najnovija država članica NATO-a, nakon burnog procesa pridruživanja koji je trajao skoro desteljeće. Ovi događaji su dobra vijest za ukupnu stabilnost zapadnog Balkana koji i dalje često pati od sektaštva i provincijalizma.

Izvor: Screenshot/Foreign Affairs

Međutim ti događaji su također veliki udarci na regionalne aspiracije Rusije, koja se nada da će države bivše Jugoslavije koje još uvijek nisu uključene, ostati “neutralne” – to jest izvan EU i NATO. 

Moskva je  nastojala spriječiti tranziciju u Makedoniji i Crnoj Gori, ponekad na dramatičan i nasilan način, i nesumnjivo će se nastaviti miješati u poslove obje zemlje piše Jasmin.

Što je to točno bilo dramatično i tragično baš i nije najjasnije. Osim ako ne želi reći da je Moskva poticala albanske nacionalizme u Makedoniji. Albanski nacionalizam pak nema lobističke kuće u Moskvi nego u Washingtonu.

Ovdje autor već počinje s obmanom US publike. Nadamo se publike koja ne nasjeda na pamflete. U SAD-u inače, običnog građanina pridobijate tako što pljujete po Rusima. Onda kažete da je Rusija u Crnoj Gori i Makedoniji radila dramatične i tragične projekte, i eto ga. Odmah ste ozbiljan analitikus.

Što se tiče dramaturgije, i tragike nije Rusija u  Kijevu organizirala demonstracije, a nije ni u Egiptu, niti u Tunisu. Nema Rusija ništa niti sa rušenjem Assada niti sa naoružavanjem nekih grupa u Siriji. Pa nekako čudno, da neovisni Jasmin tu ne vidi niti tragike niti dramaturgije. Šarene revolucije koje je širom svijeta postavljao Soroš, Jasminov financijer i mecena, Jasmin naravno neće spomenuti. A ugledan. A hrabar. A učen. A neovisan. Pih.

I onda kreće cilj propagande:

Meta sljedećeg balkanskog gambita Rusije, možda najvažnija, još uvijek je u strateškom centru regiona: Bosna i Hercegovina.

Ukratko autor će u nastavku napisati sljedeće: Rusija u BIH ima dva zločesta dečka. Oni se zovu Dodik i Čović. Dobri dečko je Sarajevo. I to moja raja. Ne “balije”. Nego baš moja raja. Predlažem Americi da podupre moju raju. Da im da para. Dakle njima. Ne “balijama”. Jer samo moja raja može da  zaustavi zločestog Dodika i Čovića koji su ruski igrači i da se pomogne pravoj raji da zaustavi krivu raju i da zaustavi Ruse. Ukratko Jasmin Amerikance kao da smatra budalama.

To je ono što se jedino može zaključiti iz njegovih teza. Evo ih:

Ruski plan za BiH oblikuju dva glavna faktora. Prvi je dugogodišnji odnos Kremlja sa Miloradom Dodikom, secesionističkim predsjednikom Republike Srpske, bosanskog autonomnog regiona u kojem dominiraju Srbi.

Proanalizirajmo ovaj dio. Dodikov secesionizam  tema je za sebe. On je milijun puta potvrdio da RS poštuje Dayton i da ga na put za secesijom može natjerati samo novi unitarni pritisak iz Sarajeva i skidanje novih ovlasti RS-u. RS opet nije autonomni region, kako tvrdi Jasmin nego nešto što ima daleko veće ovlasti od autonomnog regiona. Ovlasti RS-a su u rangu ovlasti američkih saveznih država, čak i jače od tog. Te ovlasti RS-u je dala između ostalih i US kao i Alija Izetbegović,

Autonomni region je nešto posve drugo. Recimo Vojvodina u Srbiji je nešto kao autonomni region. Možda je Sandžak autonomni region? Čudi zašto ugledni US časopisi puštaju ovakve teze unutar svojih listova. Zamislimo da netko napiše da je Florida  autonomni US region? Ili da je Flandrija autonomni region Belgije?

Drugi, još alarmantniji faktor, nastavlja autonomni region Jasmin Mujanović, je nova veza između Moskve i Dragana Čovića, hrvatskog člana tročlanog državnog Predsjedništva i šefa Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ BiH), ogranka Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), sadašnje vladajuće partije u Zagrebu.

Kako je Jasmin pojasnio ovu dramatičnu hiperbolu stoji u nastavku priče:

Cilj Rusije je jednostavan: zadržati Bosnu i Hercegovinu izvan NATO i EU. Moskva želi da obezbijedi da zemlja ostane politički i etnički podijeljena. Shodno tome, Rusija traži savez sa Dodikom i Čovićem, arhitektima najveće etničke fragmentacije i disfunkcije u Bosni.

Stanimo malo sad na ovome.

Tko je arhitekt najveće etničke fragmentacije i disfunkcije u BIH? Je li Dodik naredio Srebrenicu ili SDS današnji partner Sarajeva? Je li Čović potpisao Dayton ili rahmetli babo Bakira Izetbegovića? Tko od lidera u BIH danas nije ratni lider a tko jest? Tko je podigao nacionalizme u FBIH instaliranjem Platforme? Čović ili Jasminovi jataci?

Kako i na koji način Jasmin posle ovog može biti ozbiljan analitičar u BIH nije jasno. No u SAD-u očito može. I u toj zemlji očito svašta prolazi.

Nadalje upravo je Čović uz ogromne kontrapokušaje Sarajeva uspio ugurati BIH na EU put, dok su mu se Jasminovi jarani smijali na tvitovima, kada je to najavljivao.

Bez obzira što on zna da je to tako, i da je BIH danas na putu ka EU upravo zahvaljujući Čoviću Jasmin mrtav hladan piše što piše.

Nebrojeno puta do sada Čović je ponovio i svoj pozitivan stav o NATO-u. Čović je, i znaju to i Amerikanci ključni čovjek u BIH za neko sutrašnje slamanje Dodika oko odluke za NATO. No Mujanović, iako zna, da SAD računa upravo na Čovića kad je NATO u pitanju piskara što piskara. Na svoju štetu dakako. Jer State Depratment se ne vodi pisanjima FA nego kontaktima s terena i izvještajima CIA-e.

Za ” vrsnog analitičara” poput Jasmina uopće dakle nije problem napisati kako će Čović za ljubav Putinu stopirati put BIH u EU i NATO. Što je najgore upravo Jasminov jaranluk u Sarajevu okupljen oko radikalnih komunista otvoreno prijeti blokiranjem BIH i u EU i NATO. Ne u EU. Jok. Ni čut. Evo i danas to javno pišu. Svi Jasminovi tviter klonovi to pišu. Zna to Jasmin. I i dalje laže Amerikance. I FA to objavljuje.

Dodik je kriv i opasan jer je čest gost u Moskvi?

Jasmin dalje piše: Dodik je primarni i poznati zastupnik Rusije u regionu. Čak i više od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, dugogodišnjeg saveznika Kremlja, Dodik je balkanski lider koji najglasnije zagovara ruske interese i izražava otvoreno neslaganje sa NATO-om, EU, i posebno utjecajem SAD-a na Balkanu.

Jasmin ne pojašnjava, kada su to točno Srbi okrenuli leđa Rusiji? Kad je to bilo koji srpski lider ustao protiv Moskve? I zašto bi pobogu?

Teze koje iznosi bile bi jednako smiješne kao da je optužio bošnjačke lidere da su  najsnažniji zastupnici Turske u regionu, i da najglasnije zagovaraju turske interese u BIH. Kako bi prošao kod Bošnjaka lider koji bi zaratio s Ankarom?

Isto tako Mujanović ne spominje protiv kakve politike SAD-a se Dodik ustao. Je li to bila politika zavrtanja rukava i podržavanja islamističke politike Sarajeva? Šta je sporno u ustajanju protiv takve politike?

Je li Dodik bio najžešći kritičar politike intervencionizma u BIH ili nije? Jest bio je. I većina BH građana danas mu je zahvalna na tome. Većina BIH građana i barem dva od tri konstitutivna naroda.

I nije li se Dodik spremao u SAD na inauguraciju Trumpu kada ga je zaustavila ista ona sarajevska klika, koja se i danas hvali javno, po sarajevskim birtijama, kako upravljaju američkom ambasadom u BIH kao lutkom o koncu? I to otvoreno pišu po forumima. Kako je ta siva kuća zapravo njihov najjači joker zovi, za ispunjavanje njihovih želja.

Kako to da Jasmin nije primjetio da su Hrvati, bili i ostali, ne iz interesa, nego zato jer je to tako, najsnažniji zastupnici EU i US interesa u BIH i da jedini, između Srba koji logično vuku za Ruse i s Rusima i Bošnjaka koji vuku za Turke i s Turcima danas vode konstruktivnu proeuropsku i pro NATO politiku,  samim time i proameričku politiku, bez obzira što ih je ranija Clinton administracija u BIH gazila vodoravno i okomito, kao fašiste, i politički višak u BIH.

Jasmin dalje obmanjuje US javnost, koju očito smatra neubrojivom:

Tijekom protekle tri godine Dodik je takođe postao čest gost u Moskvi, a što je ekonomska situacija postajala gora u njegovom liberalnom pašaluku, to je otvorenije lobirao za rusku finansijsku podršku.

Ovo je jedna od najnategnutijih teza u tekstu. Koliko puta je u Moskvi bio neki US ili turski lider? I što je loše u tome ako je Dodik lobirao i za ruska ulaganja? Kako će lobirati za US ulaganja ako mu sarajevska čaršija ne da vizu za Ameriku? Uostalom koliko je to američkih ulaganja privuklo u BIH to naše sposobno Sarajevo koje svi mi plaćamo? Ili turskih?

Jasmin ne navodi ključni problem kod investicija u BIH. Činjenicu da sve ozbiljne zemlje izbjegavaju ulagati u zemlju u koju se vraćaju ratnici iz Sirije i ISIL-ovci iz Njemačke i u kojoj paralelni obavještajni sistem špijunira čak i glavne državne Tužitelje?

U zemlju moguće radikalizacije i korupcije, kojoj je upravo Sarajevo ključni pokrovitelj, malo tko želi ulagati. O tome Jasmin neće. Jer Sarajevo je super. Dodik je problem. Čović.

Makar Jasminov predsednik  davao interview za magazin koji otvoreno simpatizira Al-Qaedu i makar u taj grad arapski turisti dolaze bez ikakve kontrole viza, koje im BH ambasade izdaju bianco tu problema nema. To je bolan demokracija i državništvo.

Po čijoj narebi BIH danas prima tisuće Arapa bez ikakve vizne kontrole?  Tko je taj u MVP BIH koji je dao nalog da se ljudi iz radikalnih istočnih društava đuture upućuju u BIH? Je li to možda isti onaj Živalj koji je na US crnoj listi? Onaj koji je pobjegao iz USA nakon WTC napada? Ugledni BH diplomat? Ili netko drugi? Tko?

Jasmin dalje piše:

Nedavna ruska otplata duga u vrijednosti od 125 miliona dolara Bosni i Hercegovini je prvenstveno bila uže za spašavanje Dodika, kojeg je u siječnju sankcionirala Vlada SAD-a zbog provođenja neustavnog referenduma krajem 2016. godine. Washington referendum smatra namjernim kršenjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, i ignoriranje ponovljenih odluka Ustavnog suda koji je proglasio službeni praznik osnivanja entiteta diskriminatorskim po nesrpsko stanovništvo u tom entitetu.

 

Treba li SAD kazniti Dodika zato jer su mu Rusi dali pare? Zašto mu SAD nije dao pare i načinio partnera od njega? Zašto je bivša US administracija partnere u BIH tražila samo na jednoj strani i provodila politiku vodećeg nacionalizma u zemlji koja je odnose među tri naroda vratila na početnu točku? Jesu li Rusi ili su to bili  Clintonovi koji su rušili Ustav FBIH i BIH koji su sami uvezli u BIH?

I zašto Jasmin ne piše, kako u Sarajevu danas postoje snage, eto baš Jasminove, koje zagovaraju kršenje nove odluke Ustavnog suda o Izbornom zakonu. Zašto, ako je neovisan, ako je građanski i voli BIH i poštuje zakon, ne postavi pitanje kako to da US sada ne sankcionira političare koji zagovaraju gaženje Ustavnog suda kada odluka ne odgovara bošnjačkom nacionalizmu? I zašto su ti ljudi ugledni gosti američke ambasade a Dodik nije iako i oni kao i Dodik zagovaraju neprovedbu odluke Ustavnog suda o Izbornog zakonu premda je i sam Hoyt Yee kazao da se ta odluka provesti mora?

Čović je mutna figura jer sam ja rekao da je mutna figura

Čović je znatno mutnija figura piše Jasmin. Za početak, teško ga je odvojiti od njegovih mecena u Zagrebu.

Kao što vidimo suradnja Čovića sa Zagrebom je mecenska. Nema Jasmin mecenu. Nit je ima Sarajevo. Nego je mecena Čovićeva u Zagrebu. Što je čudna teza. Što će Čoviću, koji jede malu djecu, voza ljude u gepecima, pomiče jezera, rijeke i jede šume mecena? Zar on nije sam po sebi Režim i užasno moćan, tj. svemoćan lik?

Potom se dalje navodi: Kao i nacionalisti u Srbiji, hrvatska vladajuća stranka HDZ nikada nije sasvim odustala od iredentističkih težnji u većinski hrvatskim dijelovima Bosne.

Ova teza je drama.

Što je pristanak na Federaciju BIH 1994-e nego pristanak na konsocijaciju  koje ubija svaku tezu o iredentizmu. Opet što je sporno sa iredentizmom u slučaju hegemonizma? Ako bi Sarajevo krenulo otvoreno na provođenje hegemonističke politike asimilacije, bošnjakizacije i preglasavanja, što je to točno Jasminu sporno u tome?

Imaju li po njemu suvereni narodi u tom slučaju oduprijeti se tome ili ne? Jesu li Bošnjaci onda 90-ih bili iredenta jer su se oduprli srpskom hegemonizmu? Jel to bio zločin il pravo suverenih Bošnjaka?

Ili je jedino dozvoljeno ono što kaže Jasmin? I je li iredenta dozvoljena samo Bošnjacima?

Pored toga nejasne su teze o iredentizmu u BIH Hrvatske kao države. Koja to država je komadala drugu državu na način da ju je vojno pomagala, kako Hrvate tako i Bošnjake, i prihvaćala njene izbjeglice. Koji je to predsjednik države koja je trebala biti iscjepkana primio odličje od svog agresora osim Izetbegovića?  Zašto bi to činio Alija ako je Tuđmana smatrao dželatom svoje zemlje i neprijateljem?

Iredentizam HVO-a i HV-a bio je čak tako zločest da su ti iredentisti oslobodili Bihać jer ABIH nije htjela, te Sarajevu vratili Vogošću, Ilijaš, Izačiće, Hadžiće, jer je Sarajlijama bilo lijeno. O koridoru do Goražda da ne govorimo.

Jasmin nastavlja:

Ustvari, njena sestrinska partija, HDZ BiH, često djeluje kao sredstvo Zagreba u iznošenju najekstremnijih nacionalističkih stavova.

Da. Jako je ekstremno kad Zagreb ili HDZBIH kažu da nije u redu dizati ljude za Badnjak u zrak uz povike Alahu Ekber, da je ubojstvo Leutara bio nehuman potez, da je tiho primanje ISIL povratnika u zemlju opasnost za regiju, da je preglasavanje ionako ratom prepolovljenog naroda čin koji razara BIH. Baš je taj ZG i taj HDZBIH ekstreman. Zločestoća jedna jednasta. Fuj.

Jasmin kaže da se HDZ RH istovremeno štiti Hrvatsku od utiska da se direktno miješa u unutrašnju politiku Bosne i Hercegovine. Ovo je čudan zaključak. 10 punih godina Mesićevog miješanja u BIH nikada Jasmin a niti službeno Sarajevo osudili nisu. Zašto im sada smeta miješanje?

Međutim, karijere istaknutih glasnogovornika HDZ-a BiH, kao što je Božo Ljubić, člana Sabora Hrvatske, predsjednika bosanskohercegovačke nevladine organizacije Hrvatskog narodnog sabora i bivšeg člana Parlamenta BiH, uredno ilustruju itekako blisku vezu između dva krila HDZ-a.

Vezu koja je valjda u demokraciji, kakvu je vidi Jasmin, zabranjena. Mujanoviću bi netko morao pojasniti da ovdje komunizam više ne stanuje.

Jasmin naime neće određivati koliko ta veza mora biti bliska i dopustiva.

Inače , da je to tako onda bi i bošnjački nacionalizam morao pravdati se svijetu kada prvaci u Bošnjaka kazuju “Mi smo Turci, Turska nam je mati, Erdogane predsjedniče naš, mi pobjedu tvoju čekamo o vladaru naš”.

Kako to, miša mu, doktorskog, da Jasmin , neovisni o tome riječi napisao nije?

Ili on misli da neootomanizam i arabizacija Sarajeva i Bosne imaju manje utjecaja na BIH od HDZ-a RH?

Izgleda da je jedina poželjna politika Jasminu, koja je dopustiva Zagrebu ona koju je vodio Stipe Mesić a koja se svodila na izručivanje hrvatskih ustavnih prava u BIH Sarajevu. Nekad bilo. I nikad više. Jasmine.

Mujanović navodi i da je uprkos svojim iredentističkim tendencijama, postjugoslovenska Hrvatska historijski bila sumnjičava prema prisustvu Moskve na Balkanu. Na kraju krajeva, Rusija je glavni međunarodni pokrovitelj hrvatskog glavnog rivala Srbije, a to pokroviteljstvo datira iz vremena bivšeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića. Kao rezultat, Zagreb je tradicionalno gravitirao prema Briselu i Washingtonu.

Srbija, to bi svakom analitičaru današnjice moralo biti jasno,  nije rival Hrvatskoj niti želi biti. Može biti jedino rival Europskoj Uniji. Budući da Srbija sama želi u EU njeni interesi su da odnosi s Hrvatskom budu što bolji. Mokri snovi dijela Sarajeva kako će Vučić stvoriti novi balkanski okvir u kojem će 12 milijuna muslimana ući u zajednicu s 8 milijuna Srba nešto su što će se jedan dan izučavati kao jedna od najvećih gluposti Balkana. Tako nešto Vučić da uradi bio vi Vučić bez zemlje. Ispaljen plotunom prema Ankari. I to Vučić jako dobro zna. Zapravo zna to svatko. Osim možda Mujanovića.

Ovdje stajemo s analizom fascinantno spaljenog no u suštini izvrsnog Mujanovićevog pamfleta. Foreign Affairs odavno nije objavio tekst s više logičkih rupa u njemu. Čestitamo Mujanoviću na ovoj strašno dobroj zloporabi uglednog američkog časopisa.

Tako se voli svoj narod i njegov nacionalizam.  I tako se to radi. Od Mujanovića se treba i mora učiti. Svaka čast doktore.