Published On: Tue, Jun 18th, 2013

KOJI NASLOV JEBOTE: “Amerikanci odustali od ukidanja pojedinih županija?”

SARAJEVO – Kao da je BIH privatna američka prćija, Dnevni list, jedina bošnjačka novina na hrvatskom jeziku mrtav hladan piše “Amerikanci odustali od ukidanja pojedinih županija?” i stavljajući na kraju upitnik legitimira tu mogućnost kao nešto što je bilo ili bi opet moglo biti posve realno i posve normalno. Eto dođe par američkih kauboja i za ćeif Ankari ili Saraju pošamaraju entitete, kantone, općine. Kao da je BIH Afgtanistan  a ne zemlja u srcu Europe i kao da se ovde pitaju samo Ameri i nitko drugi. I sve će Patrick ukinuti  samo ne Miru Rašića i klan Lijanović. I njihov Dnevni list. Dnevni list je inače novina u kojoj se izrabljuje radnike do razine ljudskog dostojanstva. Slično onako kako to radi veliki Rašićev uzor.. Drug Lijan. Rašić je eto za dlaku humaniji pa ih ne drži u hladnjačama. Za to vrijeme dok ljudi rade bez plaća, ili na crno, i moraliziraju za druga Miru, on pravi etno sela, koje posjećuju turski veleposlanici, i usred Hercegovine putem Dnevnog lista širi bošnjačku propagandu , braneći Budimira, Platformu, pravaštvo kao ideju i bošnjaštvo kao rješenje. Počeli su hvaliti i Martina. Što baš Martinu i nije pametno. Rašić svo to vrijeme najnormalnije živi i prosperira u Hercegovini. I onda kažu kako su Hrvati radikalan i netolarantan narod. Jašta su. 

Ako vam se ne gadi, pročitajte cijeli tekst….

Američka je administracija i definitivno u ovoj početnoj, relaksirajućoj, fazi preustroja Federacije BiH odustala od najkrupnijeg zalogaja i ključne dionice u cijelom grandiozno važnom projektu ukidanja, odnosno okrupnjavanja županija.
Početni zanos izazvan dobrim ozračjem i spremnošću odabranoga pravnoga tima, ali i veleposlanika Patricka Moona, skoro na samom početku usuglašavanja preporuka je naglo ishlapio.

Iako se to i danas strogo skriva od radoznale javnosti, bošnjački i hrvatski pravni stručnjaci su, vođeni i pritisnuti sjenama svojih nacionalnih pripadnosti i interesa, ali ponajviše osjetljivošću političkoga pitanja i razumljive nespremnosti da se preuzme breme teške odgovornosti, i pri neformalnim razgovorima oko brisanja pojedinih županija i njihovoga pripajanja onim održivim i jačim zapadali u zamke i nepremostive prepreke. Zašto kriti, Bošnjacima su stalni trn u oku dvije Hercegovačko-neretvanska, zapadnohercegovačka i Hercegbosanska županija, dok se hrvatskim stručnjacima nije sviđala ta neprincipijelnost i uporno nastojanje izoliranja Mostara, ali jednako tako nisu htjeli preuzeti teret i krojiti sudbinu Hrvata u središnjoj Bosni i Posavini. 
Svima u petočlanom pravnom timu nikada nije bilo upitno da doista treba skresati broj županija i od Federacije napraviti znatno jeftiniji sustav s održivim županijama, međutim, signali iz političkih središta moći ukazivali su da u ovim kompliciranim političkim trenucima, razdoblju kaosa i anarhije u Federaciji nema volje niti snage da se iskreno i pravično pospremi veći bosanskohercegovački entitet. Uzalud egzaktni podaci o financijskom kolapsu i samourušavanju “malih” županija poput Zapadnohercegovačke, Hercegbosanske, Srednjobosanske ili Unsko-sanske, sitno politikantstvo i strahovi od izbornih rizika su nadvladali svaki razum i dugoročno političko vizionarstvo.
Vidjelo se to jasno i prigodom rasprave u Goraždu oko ideje o pripajanju toga pitomoga područja Sarajevskoj županiji, premda se radilo samo o “probnom balonu” jer takva preporuka nikada nije imala službeni karakter. Nisu pomogli niti “mamci” i konkretne ponude međunarodne zajednice o izdašnoj pomoći za zbrinjavanje viška administracije na općinskim, županijskim i federalnoj razini. Zbog svega nabrojanoga i mnoštva onoga što je za obični puk pa i promatrače još uvijek zavijeno velom tajne, pravni tim je konsenzusom gurnuo u stranu priču o okrupnjavanju županija.

Deblokada procesa

Strateški je cilj bio “peglanje” odavno narušenoga povjerenja u odnosima između Bošnjaka i Hrvata, no sve je upućivalo kako bi pomahnitale političke elite u predizborno vrijeme mogle zloporabiti poštene namjere te preporuke pretvoriti u sredstvo za brutalno izborno razračunavanje što bi potopilo američke nade u uspjeh operacije pospremanja FBiH.
Pod palicom američkih diplomata nastavilo se baviti usuglašavanjem preporuka o prevođenju Federacije u sustav parlamentarne demokracije. Jer objektivno nedorečena ustavna rješenja nisu do kraja definirala uređenje u Federaciji niti dva desetljeća od Washingtonskog sporazuma. To su bile više improvizacije i klimava rješenja prilagođena tadašnjem poslijeratnom trenutku. Niti je to predsjednički ili polupredsjednički, a osobito nije sustav parlamentarne demokracije. Rješenja su labilna i ranjiva i nitko nikome zapravo u sadašnjim odnosima ne odgovara, što je znalo često i izazivati blokade i duboke političke podjele poput ove zadnje oko famozne rekonstrukcije Vlade FBiH. Treba ipak kazati kako nema naznaka da su Amerikanci zauvijek zalupili vrata ukidanju neodrživih županija i njihovom okrupnjavanju. Preiskusni su oni već u BiH da ne bi shvatili da su ovdje u godini pred izbore nemogući krupni politički, a kamoli ustavni zahvati.

Racionalizacija BiH

Paralelno s tim međunarodna je zajednica, čini se, osjetila ili sebi umišlja, nekakvu pozitivnu “vibru” i revolucionarni puls nezadovoljnoga naroda. Moguće je stoga da su procijenili da je možda i bolje sačekati sljedeći listopad i uvjeriti se hoće li narod imati snage, volje i hrabrosti te smaknuti ove zacementirane i prividno zavađene političke lešinare koje ne daju ovoj zemlji da prodiše europskim kapacitetima, a sve zbog pohlepne požude za vlašću i pljačke nacionalnoga blaga preko nacionalno podijeljenoga i zaslijepljenoga biračkoga tijela. Daj Bože, ali bojazan je da je još dugo iluzorno povjerovati da će doći neke dramatično nove i osvješćene, napredne snage koje će poput lokomotive pokrenuti procese pa i ova o ustavnom preuređenju Federacije.
Nekako se s tom kalkulacijom i projekcijom poklapa i skorašnji odlazak začetnika preustroja FBiH Patricka Moona pa bi neka svježa krv i odvažniji, čvršći, američki predstavnik u BiH možda nakon izbora mogao potegnuti i taj presudni obarač neizbježnoga okrupnjavanja županija u FBiH. Sada je najbitnije uvjeriti i odobrovoljiti robusne političke elite u FBiH u potrebu prihvaćanja preporuka u ovoj prvoj fazi što bi bila jako značajna odskočna daska za daljnje djelovanje “američkoga” stručnog tima. Ako se Federacija promovira u naprednu parlamentarnu demokraciju, to bi mogla biti pozitivna energija i vodilja za kasnije faze u pospremanju FBiH i trajnoga rješavanja pitanja odnosa između Bošnjaka i Hrvata, potom u konačnici i za prelijevanje te europske reformske racionalizacije i na cijelu tromu i neodrživu državu BiH.

Piše: M. A.