Klima koja danas određuje naše odijevanje i obuvanje, kategorija je na koju možemo malo ili nimalo utjecati. Nije to stvar od jučer, tako je bilo uvijek. Klima je jako utjecala na vječni Rim, moćno carstvo koje je uništavalo civilizacije, pljačkalo, prisvajalo robove i tehnologije porobljenih naroda. Ne, nisu ni ti narodi bili neka razvijenija društva, oslanjali su se na robovlasništvo, na besplatan rad drugih. Ne besplatan, robove je ipak trebalo nahraniti, odjenuti i obuti u sandale i suknjice. I danas porobljeni moraju jesti. Zapravo, Rim je i stigao dokle se moglo stići u suknjici i sandalama. Kod nas su, recimo, stigli do Nevesinja. Trebinje i dolinu Neretve su okupirali, tu je nekada bilo puno toplije nego danas, toliko toplo da su tada ovdje živjeli lavovi, bizoni i divlji konji, čak i patuljasti slonovi. Dalje od Nevesinja se u sandalama nije dalo. Gore, na visini od 800 i 900 metara, imali su karaulu i malo naselje.
Piše: Veselin Gatalo l pogled.ba
Otud i naziv „Nevesinje“, od „snijeg“ i „znak“. Dolina Neretve, na svojih 50-ak metara nadmorske visine, bila im je „pod nogu“. Zapravo, „pod sandalu“. Mogorjelo je, koliko znam, bilo neka vrsta posljednjeg odmorišta rimskih vojnika. Svoje lomljene kosti i poderana lica mogli su u miru nastaniti u skromnim kućicama, pod vedrim i toplim nebom Hercegovine. Smještaj i nije bio nešto, ali je klima bila luksuzna. Tu su mogli uzgajati voće, praviti vino, opijati se, tući svoje roblje, za kaznu ili preventivno. Hercegovina je, dakle, bila neka vrsta pripreme za odlazak u rimski raj.
Rimsko Carstvo je opstajalo zahvaljujući klimi. Kao i ova naša mediteranska carstva. Neke od najtežih rimskih poraza izvojevalo je vrijeme. Najteži su bili u Engleskoj. Nije lako bilo ni u Alpama, kad su se morali boriti protiv Hanibala. Nimalo mediteranske zime ledile su mač u ruci i hladile stopala umotana u životinjske kože. Štitovi nisu grijali srca legionara, čak ni ljubav prema vječnom Rimu nije to mogla. Padali su u otkosima na začeljima kolona, noću na spavanju, svakoj prilici kada nisu mogli uspostaviti borbenu formaciju. Naši preci, Daorsi, Delmati, Dezitijati i drugi, borili su se vučji, napali bi i povukli se. U jednom trenutku su Rimljani morali angažirati deset od petnaest legija koje su imali, da bi se obračunali s Batonom Dezitijatom koji je poveo helenizirane Ilire protiv rimskog okupatora. Vrijeme je tad bilo na Batonovoj strani, a protiv Rima. Snjegovi i zima ondašnje Bosne nisu bili oštri kao danas, ali nisu bili ni za šetnju u kratkoj suknjici i sandalama. Ipak, Baton je izgubio bitku protiv Rima. Vjerojatno na prijevaru, kako to već kod nas biva.
Vrijeme s više topline i kiša, barem ja tako mislim, nije ništa čemu se trebamo čuditi. Možemo se samo bolje pripremiti. Živimo u toplim vremenima, kojih 15-ak milenija između ledenih doba od 60 – 70 tih istih milenija. Između „kuku-lele“ hladnih vremena debelog leda i snijega. Ne paničarimo, nećemo doživjeti ta vremena, neće dotada preživjeti ni sjećanja na nas, možda ni na naša vremena. Čovječanstvo, bolje odjeveno i obuveno, vjerojatno hoće. Možda, samo možda, neki se sjete naroda koji su se čudili obilnim kišama, topli zimama i varljivim ljetima, kao da su pravila svijeta zacrtana na nebu, a zakoni prirode tu da uvijek ostanu isti i stalno nam budu pri ruci i na usluzi.