Župnik na Župi Rakitno Fra Marinko Leko bio je jak i sabran ovih dana kada je morao davati izjave za mnoge medije koji su u Rakitno dolazili čak i iz stranih zemalja ne samo iz BIH.
Na samom činu sahrane u Rakitnu, potpuno se slomio. Tek je kroz plač i jecaj uspio progovoriti nekoliko rečenica.
U svojoj svećeničkoj karijeri, a bio je župnik i u ratom ovijenom Posušju koje je kao i drugi gradovi u ratu, počesto i nepravedno pokapalo svoje mlade, ovako bolnu tragediju nije ispraćao.
Baš kao što je rekao jedan naš sugrađanin g. Mandurić, ovih dana također u izjavi za strane medije:
U doba rata zlo se očekuje, pripremljen si za lošu vijest, za gubitak bliske osobe, dok u doba mira , ovakva nepravedna smrt, ovakva tragedija, u noćima kada se slavi novo ljeto, a ne pokapa se nevina mladost, boli daleko više. Boljet će nas ta neprevada, izgleda, dok god smo živi.
Bol roditelja kada gubi svoje dijete svakako je najteža. Primordijalna je i neopisivo teška emocija boli. Bol svećenika koji pred sam kraj svoje svečeničke misije, mora ponijeti takav križ, da u jednom malenom selu, na jednoj hladnoj uzvisini koja kao svijetli primjer drugima prkosi svojim opstankom, samo u jednu noć izgubi gotovo pola jedne generacije, i to onaj najvažniji zasad, najperspektivnije i najbolje jedinke u tom mladom duhovnom stadu, transcedentna je bol, koju mi laici vjerojatno nikada nećemo moći razumijeti.
V I D E O
transcendentno (latinski transcendens, genitiv transcendentis: koji prelazi).
1. U filozofiji, ono što nadilazi iskustvenu spoznaju, što se nalazi izvan osjetnoga spoznajnog svijeta. U širem smislu, svaki o spoznajnoj svijesti neovisan, samosvojan, zbiljski objekt koji postoji izvan subjekta. U srednjem vijeku pojam je označavao ono što nadilazi, transcendira, sve stvari (nobilitas entitatis), posebno Božju uzvišenost (transcendentnost) nad ostalim stvarima, ali i zajedničke oznake svega što postoji (communitas predicationis).