Dženan Memić je ubijen prije pet godina u Sarajevu, David Dragičević prije tri godine u Banja Luci, a Slaven Blažević je zvjerski pretučen 10. travnja u Mostaru.
Dženan i David su iza sebe ostavili očeve da se bore za istinu i pravdu. Slaven nema oca. Da ima oca vjerojatno bi se i on lavovski borio za istinu i pravdu. Borio bi se sigurno da nije zvjerski ubijen u Trusini.
Ova dva stvora koja su svoju ćud, narav i namjere pokazali nesvjesni da ih snima kamera su ljudi, onaj homo sapiens sa savješću, mogućnosti planiranja i odgovornošću.
Imaju oni i uniformu, onu policijsku. Štititi i služiti.
Slavenu će dijete s razlogom moći reći “Tata, strah me policije!”. Neće mu Slaven moći reći “Ne treba te biti strah sine!” nego će mu s razlogom reći “I tate je strah!”.
Svatko je nevin dok mu se ne dokaže suprotno.
Čemu brutalni udarci? Čemu sprječavanje u policijskoj stanici da Slaven pokaže izudarano tijelo? Zašto? Zašto su ova dvojica homo sapiensa okaljali časnu odoru, prebijajući jednoga od nas?
Slaven si ti, moje i tvoje dijete, roditelj, sin, unuk i ja.
Slaven je sve, a oni su ništa.
Kasno je za isprike, isprika ne sastavlja polomljena rebra, ne zacjeljuje crne podljeve. Isprika je pusta fraza.
Za ovu dvojicu homo sapiensa je potrebno suđenje otvoreno za javnost. Zatvorska kazna i isplata novčane naknade, sa jako puno nula.
https://youtu.be/ax76xrIzpts
Slučajevi X, Hayat televizije neka ime promjenu u “Zataškani slučajevi”.
Tko je ikada prošao rutom koja je snimana u Mostaru tu večer zna da je snimka namontirana.
Policajac prljav, blatnjav privodi Slavena, snimak iz policijske stanice prikazuje Slavenove tenisice, bijele kao snijeg, komotno se mogu koristit za reklamu nekog modnog brenda.
Čudno, toliko bježanja, a ni sekunde zadihanosti kod Slavena ili fleke na tenisicama.
Ono što je još više zanimljivo je snimka s balkona snimana mobitelom na kojoj se čuju udarci i urlici homo sapiensa upućeni Slavenu. Dok kamera Hayat televizije, profesionalna kamera, tik iza zgrade nije ulovila niti jedan zvuk mučkih udaraca i krvoločnih arlaukanja već spomenutih homo sapiensa.
Otkazi, kazne, garancija sigurnosti za Slavena. Ne isprike – isprike nikoga ne zanimaju.
Psihološka procjena pri zapošljavanju. Davati oružje i moć od “države” homo sapiensima koji su žedni krvi je ravno istrebljenju jednog naroda.
Policajci, oni časni, normalni, koji imaju savjest sebi nikad ne bi dozvolili ovo što su ova dvojica krvoloka dozvolili.
Znamo mi da ste slabo plaćeni, ali većina vas je svjesna svoje uloge u društvu i zadaće.
Vi ste ti koji će Slavenovom djetetu moći reći da se ne treba plašiti policije.
Vi ste ti koji ćete oprati ljagu sa svoje časne uniforme, a mi smo ti koji će vas podržati u tome.
Časni policajci se neće pronaći u ovom tekstu, a oni homo sapiensi kojima je tekst upućen, ovo neće ni pročitati.
Slavene nisi sam!