Published On: Uto, tra. 23rd, 2019

KAO ŠTO JE I NEOBRAZOVANOST OVOG DANAS? “Obrazovanje je bila posljednja utvrda socijalizma”

Sredinom 50-ih godina nestajao je rigidni etatistički sistem. Administrativni socijalizam je zamijenjen samoupravnim, ali u prosvjeti i kulturi suština se nije bitno promijenila – kazao je danas u Sarajevu na predstavljanju knjige “Učitelj u administrativnom socijalizmu” autor Adamir Jerković.

Mišljenja je da Jugoslovenska komunistička partija nije ispuštala oblast obrazovanja tokom svih godina izgradnje socijalizma.

”Gradio se socijalistički čovjek koji će biti predvodnik promjena. Obrazovanje je bila posljednja utvrda socijalizma. Samoupravljanje je nudilo zanimljive, nove, i u osnovi dobre poglede, ali nažalost, bez realnih šansi na uspjeh jer je to bilo društvo suprotnih i prenaglašenih polariteta i u kojem različitost nije bila faktor zbližavanja već razlog stalnih nesporazuma i sukoba”, kazao je Jerković.

Knjiga u kojoj, kako ističe autor, osvjetljava period državnog socijalizma u sferi obrazovanja.

”Štivo prolazi kroz jedno teško vrijeme izgradnje jugoslovenskog/bosanskohercegovačkog društva u ozračju tvrdog socijalizma”, istakao je Jerković.

Autor je kazao da je značaj knjige i u tome što se ona temelji na dokumentima koji su izgorjeli u požaru u Predsjedništvu 2014., kada je uništena građa Narodne prosvjete BiH.

Promotor knjige Avdo Hebib istakao je da je status učitelja u tom vremenu bio vrlo težak.

”S obzirom na to da je u to vrijeme u BiH bilo 86 posto nepismenih, tako da nismo mogli zadovoljiti objektivne potrebe, čak i minimalnog broja stanovništva. Bilo je vrlo teško, sistem je tada pokušavao da opismeni što veći broj ljudi, kako kroz školstvo, tako kroz tečajeve za učitelje koji su dobivali odmah posao i to njihovo znanje je bilo dosta skromno”, kazao je Hebib.

Naglasio je da je uloga učitelja u tom vremenu, inače i u svim vremenima, veoma značajna, jer je učitelj bio taj koji je djeci prenosio sve znanje, davao odgovore na sva pitanja, ekonomska, društvena, itd.

Učitelj je u to vrijeme bio, kako kaže Hebib, možda i važniji u odgoju od roditelja.